Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (II)

Jednom davno spomenula sam svoju ljubav prema Gilmoreicama (Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (I)) Njima dugujem mnogo, jer su me naučile o mnogočemu - o glazbi, o filmovima, o obitelji - i dale mi pouke za cijeli život.


11. Ne šalji muža na vazektomiju bez nadzora


Sookie je nakon dolaska male Marthe na svijet poslala four-in-four-Jacksona (planirao je četirir djeteta u četiri godine) na vazektomiju, ne misleći da se muškarcima ne može vjerovati kada je u pitanju simbol njihove muškosti, kojega će oni zaštiti pod svaku cijenu. Jedno je ne obaviti vazektomiju, ali sasvim je drugo o tome ne obavijestiti suprugu kojoj ni u peti nije da bi mogla opet biti dovedena u blaženo stanje.

12. Ne taji 

Pokazalo se u puno navrata kako je u životu najlakše biti iskren prema svima, čak i kad istina boli. Lorelai je od Emily i Richarda tajila ljubavnu vezu s Diggerom, Christopheru je tajila o osjećajima prema Lukeu, Luke je od Lorelai tajio April, Rory je od cijelog grada tajila da je ona razlog zašto se Deanov brak raspao... hm, da ne bi ispalo da su moje najdraže lažljivice, njihove tajne uvijek su opravdane time da će istina nekoga povrijediti ili izazvati neviđeni sukob u obitelji. Što god one mislile, učimo na njihovim greškama i imajmo na umu - istina, ipak, oslobađa!


13. S vremena na vrijeme jednostavno se moraš slomiti, i to je OK


Osposobljavanje Dragonflyja i polazak na fakultet donio je Lorelai i Rory financijske i psihičke probleme. Zbog odvojenosti, usamljenosti i nedostatka potpore uslijed poslovnih i školskih obveza, obje su se slomile i doživjele mali break down - Lorelai u parku uz Lukea, Rory uz Dragonfly i Deana. Jedna drugoj nisu govorile o tome, nastojeći poštedjeti jedna drugu dodatne brige. U teškim trenucima, isplakale bi se se i krenule jače u novi dan.

14. Window shopping je glupa ideja

Zbog spomenute stiske s financijama, Lorelai i Rory odlučile su otići u window shopping, nalik na Avu Gardner u starim filmovima. Ne moram ni reći, gledanje drugih kako kupuju bez mogućnosti nabavke novih krpica pokazalo se kao pravo mučenje, pogotovo kad su u shoppingu srele Emily.


15. Ako nisi za casual vezu, nikad nećeš ni biti

Roryina zatelebanost u Logana rezultirala je njenim pijančevanjem i zbunjenošću - "Zašto nije nazvao?" Iako joj je trebao odmor od ozbiljne veze i bila je uvjerena da će joj casual dating, čitaj: sponatani spolni odnosi, donijeti sreću, zbog njega se na kraju osjećala samo maleno, nebitno, poniženo. Možda je to za nekoga, ali ako za vas nije, nikada ni neće biti.


Primjedbe

  1. Priznaj da sam ja najbliže Lorelai što ćeš ikad prići u životu. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Premalo je radosti za životom i premalo kofeina u tebi da bi imalo bila nalik na Lorelai!

      Izbriši
    2. Lorelai zapravo uopće nije radosna (iako ja znam biti!), a ovisnost o kofeinu u mene je zammijenjena... nekom drugom, tako da, deal with it.

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit