Preskoči na glavni sadržaj

Evo zašto ćete pogledati bar jednu epizodu Carrie Diariesa

Prije seksa i grada, u Connecticutu je živjela tinejdžerica Carrie Bradshaw i pisala dnevnik. I iako je serija The Carrie Diaries u rangu Gossip Girla i sličnih balavih serija, ako ste prosječni potrošač higijenskih uložaka i volite opus Candace Bushnell, pogledat ćete i ovu seriju čija prva sezona se trenutno u SAD-u emitira - iako ćete, ako ste kao ja, kad vidite AnnaSophiju Robb, koja utjelovljuje mladu Carrie - misliti samo na ovo:


(i odjednom će vam se užasno jesti čokolada)

1. Zato jer vas zanima kakva tinejdžerica mora biti da izraste u The Carrie Bradshaw


2. Zato jer vas zanima s kim se Carrie družila u srednjoj školi


3. Zato jer vas zanima ima li Carrie mamu, tatu, braću, sestre, baku, tetku, strinu...you get the point.


4. Zato jer vas zanima tko je prvi osvojio Carrieno srce


5. Zato jer je čak i pokušaj kostimografije utemeljen na modi osamdesetih zabavan


6. Zato jer će vas nadahnuti da od starih modnih dodataka napravite nešto novo i kul


7. Zato jer se soundtrack sastoji od glazbe iz '80.-tih. koja će rastjerati ove tužne travanjske oblake


Primjedbe

  1. Intenzivno razmišljam ovih dana polakirati jednu staru torbicu :D
    Inače, gledam stare epizode SIG-a, i u jednoj epizodi Carrie kaže kak je tata ostavio nju i mamu. Tako da su malo ipak modificirali sve to.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tako je to kad autorica želi što više puta prožvakati jednu te istu uspješnicu... Sex i grad je jedna od iznimaka gdje je TV serija kvalitetnija od štiva na temelju kojeg je nastala. Ali filmovi i dnevnici im stvarno nisu trebali - treba znati otići na vrhuncu.

      Izbriši
    2. Neeeee, meni su filmovi super!! Jedinicu mogu gledati stalno iznova. Ja baš volim takve treši filmove :D No nije bolji slučaj od jedne knjige, zove se Skrupule, bila je valjda uspješna pa je autorica išla napisati nastavak u kojemu je ubila pola likova i neke razvela, tek toliko da može spojiti 2 lika. Katastrofa. E to je bilo jadno.

      Izbriši
    3. Znam tu seriju, obožavam Gene Tierney, i spremam baš jedan post o njoj ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t