nedjelja, 26. lipnja 2016.

Ja sam stvarno sretno dijete


Primijetila sam da smo zadnjih mjeseci obišli više dječjih rođendana, nego rođendana odraslih osoba - što će reći da ili naši prijatelji, uslijed starosti, ne slave rođendane, ili nas, uslijed toga što imamo bebu, na njih više ne zovu. Kako god bilo, uvijek je izazov izabrati rođendanski poklon, a izabrati djetetu poklon koji će ga oduševiti - eh, to je nemoguća misija! Valjda svi zbog nekih svojih kompleksa (a istina jest da nam ničega nije nedostajalo u djetinjstvu, iako nitko novaca nije imao) želimo djeci priuštiti ono što mi nismo imali, što je rezultiralo time da djeca imaju - baš sve. Pokušavam se i sama boriti s tim, ali me bake sabotiraju - djetetu smo kupili jednu igračku, sve ostale donijele su babe (koje, iz nekog razloga, svojoj djeci nikada nisu poklanjale tolike igračke!). Sve što želim je siguran i lijep prostor u kojem se moje dijete može igrati s kuhačama i daljinskim upravljačima (omiljene igračke) i u kojem ću mu čitati pričice i izrađivati  s njim kreativne sitnice, i ta me misao nadahnjuje i pri izboru poklona za naše male prijatelje ili rođake.

Odličan izbor, i unikatan, igračke su koje izrađuje Sovica. Lijepe su i funkcionalne, kao ovi jastučići npr., a možete birati uzorke, veličine, i dodatno ih imenima personalizirati. Svidjet će se djeci, a još više mamama!


Jednoj smo prijateljici poklonili lutke za prste (10 komada) koje se po povoljnoj cijeni mogu pronaći u Ikei. Možda će se mama ljutiti jer igra s tim lutkama, ako je dijete mlađe od 3 godine, zahtjeva mamin angažman, ali vjerujem da su sjajne za poticanje dječje mašte i da svaku igru i priču mogu učiniti novom i zanimljivom.



Franka je na poklon od jedne moje prijateljice dobila lončić (jer svako dijete mora imati svoj lončić!) i drvenu grickalicu (btw, zubi još nisu niknuli!) Wooden storyja - izrađeni ručno na ekološki način. To su pokloni koji će trajati vječno i koje će jednog dana mojoj Franki buditi uspomene na djetinjstvo.



Već sam stalan kupac kod djevojaka koje stoje iza postera na stranici 20 deka ljubavi - realiziraju sve moje ideje, od babinja do svatova, kreativne su i brze! Osim postera koji će krasiti dječju sobicu, oko bacite uvijek na popuste u Plodinama, gdje sam još lani uzela 9 komada podnih puzzli po 25 kn, ili Kiku, gdje sam kupila Olafa u pola cijene - divota!

srijeda, 22. lipnja 2016.

S brda se sve jasnije vidi

Davno sam obećala Šibeniku da mi neće nikada nedostajati, jednom kad ga ostavim iza sebe i vratim se kući. I nije mi do sada nedostajao grad, ni kale, ni velebna katedrala, ni horde turista, ni bura, ni kiša koja preplavi ulice, ni zgrada suda, ma nije mi nedostajalo ni more. Ipak, uhvatim se tu i tamo da posegnem za telefonom pa provjerim što radi moja prija s Meteriza, koje pjesme sada pjevaju Laudantesi, što radi Ane koja mi je prva izašla u susret, ima li novih stanara u našem nekadašnjem stanu u kojem smo sanjali o osnivanju obitelji. I taj jedan poziv baš uvijek mi izmami osmijeh na lice jer, htjeli mi ili ne htjeli, nekim ljudima poklonimo komadić svog srca i tek nakon susreta s njima osjećamo da nam je srce potpuno. 




Zato sam iskoristila priliku i skočila do Dalmacije na par dana, sve radi šačice dragih ljudi i radi gledanja mog malog čuda kraj morskog beskraja. Ja se kupala nisam, a Franka je umočila prstiće i na svom baby jeziku (garant) rekla:"Nikad više!" Možda nosi pravo šibensko ime, ali more ju ne zanima, a maslinovo ulje ne može ni vidjeti. 



Mi smo šetale i klopale na plaži, a mama je uspjela i pročitati famozno Brdo, koje bi me dvije godine ranije ponukalo da i ja odem na otok istražiti samu sebe. Ipak, sada znam da je doma najljepše i da sam ondje potpuna, pa sam mogla uživati u poetičnom romanu Ivice Prtenjače koji je s razlogom proglašen najboljim romanom 2014. godine. OK, možda kasnim s čitanjem, ali ovo je knjiga koju vrijedi pročitati na svakom ljetovanju!



utorak, 14. lipnja 2016.

Tu san dite

Prošle godine sam, umjesto na moru, završila u bolnici s preuranjenim trudovima, pa sam se čak veselila što ću ovo ljeto ponovno susresti more. Ne toliko zbog sebe, ta ja bez mora mogu i vrlo rado ću, ali poseban je osjećaj svom djetetu prvi put pokazati morsko prostranstvo. To čuđenje u dječjim očima! Taj pogled se ne zaboravlja, i ne može čovjek da ne zavidi tom malom biću koji još uživa u svemu lijepom što mi odavna uzimamo zdravo za gotovo.









utorak, 7. lipnja 2016.

Daj mi samo deset minuta...

Kad bih ranije čula da je netko na rodiljnom dopustu, pomislila bih da mora da je to divno razdoblje u kojem ne moraš ići na posao, zamarati se uredskim poslovanjem, ne moraš pratiti ni zbivanja u svijetu niti se oblačiti po zadnjoj modi - dovoljno je da obučeš trenerku i igraš se sa svojom bebicom. Pa to je lako! Mogu ja to!

E, pa draga bivša ja, i drage vi, koje ćete tek postati majke, nije to baš tako lako kako se čini. A što je još važnije, sasvim je u redu priznati da nije tako lako! Naravno, postoje mame od koje nikada nećete čuti niti jednu jedinu jadikovku, no, to ne znači da nisu imale fazu kad su pomislile da bi bijeg bio najbolje rješenje - one se s majčinstvom samo nose na drugačiji način. Jer, činjenica jest da sve novopečene majke kad tad pomisle da su najgore mame na svijetu (tu sam se popravila - pomislim to tek svaki drugi dan!), da će im dijete postati psihopat jer ga ne stimuliraju psihički koliko bi trebale (čitaj: daju mu da gleda previše crtića), da neće znati pokazati ljubav jer ga mama ne mazi dovoljno (čitaj: jer mora piškiti tu i tamo ili skuhati ručak i ostaviti bebu samu s igračkama), da nijedna druga mama nema problema s nespavanjem, dojenjem ili prihvaćanjem dohrane, te da bi najbolje bilo podvezati jajnike i osloboditi svijet još jednog neodgojenog djeteta. Ukratko, rodiljni dopust vam je tapkanje po jajima, neprestano preispitivanje sebe samog i svojih odluka, hod po rubu provalije zvane postporođajna depresija, jer hormoni definitivno kroje naše sudbine, isprobavanje fizičkih i psihičkih granica, i čitav splet emocija pomiješan s ukakanim pelenama i zamrljanim ručicama. I nije lako, i ne trudite se objasniti to onima koji nisu doživjeli - ali, pojadajte se drugim ludim mamama ili još bolje, svojoj majci! 

I, drage mame, ne zaboravite - živite dan po dan, operite zube, učinite nešto za sebe dok beba spava (ne spavajte dok beba spava!), pročitajte knjigu, posložite te fotografije u album, napravite kolač i sočno ga smažite uz kavu s prijateljicama koje s vama moraju podijeliti najnovija kozmetička otkrića (iako je vama trenutno nanošenje kreme za ruke vrhunac brige o sebi), i, čestitajte si na još jednom danu - vaše dijete je sito, suho i sretno!