utorak, 19. svibnja 2015.

Sweet life iliti kako nam je jedan jastuk uljepšao život

Posljednjih tjedana uživam u jutarnjoj kavi - Gilmore style, uz pokoji kolačić (recept je ovdje), i zaista vjerujem da svakoj ženi trebaju jutra u kojima će imati vremena ležati i gladiti trbuh dok se bebica koprca u svom sigurnom bazenčiću. Volim ta jutra i ona će mi nedostajati kad nam jutra budu bila kaotična, isprekidana mijenjanjem pelena i dojenjem (nadajmo se!).



Trenutno pohađamo tečaj za trudnice u osječkom Domu zdravlja. Cijena mu je 400 kn (radi se na tome da postane besplatan), a sastoji se od četiri dana predavanja i pet dana vježbi disanja. Predavanja održavaju ginekolozi, pedijatri, stomatolozi i patronažne sestre, a svakom budućem roditelju su od velike koristi. Neki parovi za tečaj se odlučuju zbog potvrde zahvaljujući kojoj budući tata može biti prisutan na porodu, a neki, kao mi, iz čisto edukativnih razloga. Kako bilo, svi će vam preporučiti tečaj, pogotovo zbog vježbi disanja - budem vam za nekoliko mjeseci javila jesam li od njih imala koristi!



Vrijeme između trudničkih obveza kratimo razgledavanjem stanova koji se prodaju, tražimo svoje gnijezdo i živciramo se jer niti jedan stan nije besplatan - zamislite! :) Srećom, šetnje, sanjarenje o uređenju budućeg stana (ove fotelje su dušu dale za kutak za čitanje), kave u Tvrđi i palačinke (koje mi nikada nisu bile ukusne kao u trudnoći) uvijek nam vrate dobro raspoloženje!






Zadnjih tjedana patila sam se s Limenim bubnjem Guntera Grassa, pa sam se, za nagradu, počastila dvjema knjigama, književnica Amelie Nothomb i Agathe Christie (iako sam obožavatelj, ovo je moja prva Christie knjiga, vjerovali ili ne). Znam, moram paziti na šećer, ali ne mogu si pomoći - probala sam i Quattro muffin (njami, borovnica mi je naj!), a za book club sastanak napravila sam rum kugle, njemački desert koji je popularan u svim dijelovima svijeta, nekako me asocirao na Grassa. Budući da je sastanak odgođen, morat ću sama likvidirati kugle. Oh well.





Bili smo ovog tjedna i u kinu, jedva dočekavši Pitch perfect 2, i ostali razočarani. Becca uopće nije kulerica kakva je bila u prvom filmu, glazba je osrednja, priča isfurana i dosadna. Ipak, pod utjecajem hormona, zasuzile su mi oči u posljednjim kadrovima. Hvala Bogu, imam svoju flashlight, i živim sweet life. 


Život mi je dodatno uljepšao i jastuk za dojenje (179 kn) koji mamama služe za spavanje (garant ste gledali Back-up plan), tatama za gledanje televizije, a bebama za dojenje - svi sretni! Do sada sam morala pokrivač rolati i namještati se na lijevi bok, a sada taj ritual prije spavanja mogu zaboraviti - samo zagrlim svoj jastuk i spavam kao beba (ako ne brojim tih nekoliko odlazaka na wc tijekom noći). Preporučujem svakome!



subota, 9. svibnja 2015.

Preživjeti život u dvoje

Mislila sam da će biti čudno buditi se bez zvuka budilice, izležavati se u pidžami i ne odlaziti na posao, ali, iako sam se prvih dana budila i ranije nego je to uobičajeno, iznimno brzo sam se adaptirala na bio ritam jedne trudnice koja je na dopustu. Jutro je oduvijek moj najdraži dio dana i mogu vam reći da je baš dobro uživati u njemu bez radnih obveza! Pospremanje stana, kuhanje ručka i svakodnevne obvezice čine se sada, kad moj dan nije sveden samo na polovicu popodneva, mačji kašalj!

Doručak je najvažniji dio dana, a nakon zobene kaše s borovnicama moja djevojčica u trbuhu ima sat jutarnje gimnastike. Ma kakav dan bio, kakvi god ljudi oko vas bili, kad u vama raste mali čovjek, osmijeh je neizostavan detalj na vašem licu. Sada, kada je itekako prisutna, mogu reći da postajem sve nestrpljivija - jedva čekam da ju upoznam!


Budući da mogu zaboraviti košuljice i drugu obleku za zaposlene žene, odmah prvih dana počastila sam se shoppingom majičica i haljinica za tople dane. Ovog vikenda idemo na prvu svadbu otkad sam trudna (a možda i posljednju jer nam se pola rodbine ženi u rujnu, kada je i termin) pa sam se s mužem poigrala i shopping kraljice (ta emisija je naš guilty pleasure) našavši u Orsayu ovu lepršavu haljinu u kojoj se mogu zamisliti da pojedem i dvije sarme! Haljina je već ukrašena mint detaljima pa sam samo uložila u lak za nokte Play with my mint i naušnice i voila - ima da budem zavodljiva u zelenom! (Ispričavam se svima koji ovaj dio posta nisu u potpunosti razumjeli)


Ovih dana bolje dišem, možda se pelud umorila, ali me zato pate grčevi u nogama koje pokušavam otjerati Donat Mg-om ili šumećim magenzijem. Svaka trudnička tegoba inspirira me na čitanje literature o trudnoći ili o djetetovoj prvoj godini, a ovog tjedna čitali smo knjigu Mama zna najbolje (i tata) Osječanke Marine Knežević Barišić, koja je prilagođena upravo hrvatskim mamama i tatama, i koja sadrži odlične savjete i iskustva novopečenih roditelja. Ako želite pokloniti knjigu budućoj mami ili tati, ova je odličan izbor, a njena cijena je samo 129 kn (većina knjiga o trudnoći ili bebama je skupa)! Mi smo je čituckali na kavi, smijali se, ali i svašta naučili!


Ovog tjedna uživala sam u novoj glazbi, albumu After it all grupe Delta Rae i albumu The firewatcher's daughter Brandi Carlile, savršenom spoju indieja i alt-countryja, folka i bluesa. Osim s knjigama o bebama, patila sam se i s Dečjim dobošem, iliti Limenim bubnjem Guntera Grassa, ovomjesečnog izbora u našem book clubu. Grass sigurno jest vrstan pripovjedač, i ima ova knjiga dijelova koji me ostavljaju bez teksta, ali ima i dijelova koji su naporni i za koje mislim da su poslastica za sve psihologe, jer ja, neuka, stvarno ne razumijem tog Oskara. Zato, dobro je došlo osvježenje u obliku smoothieja od kivija i malina.



Ovoga tjedna napokon sam pronašla vremena učlaniti se i u Babybonus DM-a i dobila DVD, prvi bebin album, torbicu i knjižicu s bonovima koja će nam zasigurno dobro doći kad budemo opremali svoj mali curetak. Još uvijek nismo kupovali ništa za bebu, rodbina nudi bodije, kolica i krevetić, hvala Bogu, pa treba napraviti inventuru i provjeriti što nam nedostaje. Ipak, nisam mogla odoljeti ovom slatkom kompletiću, koji sam kupila dok nisam znala čekamo li dječaka ili djevojčicu, a koji svako malo otpakiram i čudim se kako je malen i pitam se je li moguće da ću u njega oblačiti svoju bebicu.


Mislila sam da će biti čudno svaki dan provoditi s mužem, mislila sam da ćemo se zasititi jedno drugoga, ali vidim da smo mirniji i sretniji nego kad nas je razdvajalo radno vrijeme. Istina jest - ni sa kim drugim ne bih radije provodila vrijeme, a našu radost podijelila je ovog tjedna i naša djevojčica koja je po prvi puta dopustila i tati da osjeti njeno plivanje u maminom trbuhu!

petak, 1. svibnja 2015.

Dvorac za princezu

Kao što sam već  spomenula, napokon sam se odlučila zamrznuti svoj status zaposlene žene i okušati se u predporodiljnom odmoru, što zbog sveopće iscrpljenosti zbog peludne alergije, što zbog brojnih obveza koje se podrazumijevaju kada pokušavate sviti obiteljsko gnijezdo. Moram priznati, bilo mi je jako teško posljednjeg radnog dana i iznenadila me spoznaja da sam u ovih nekoliko mjeseci stvarno sam zavoljela svoje kolege, a i svoj posao! Neće biti lako staviti posao na stranu na najmanje godinu dana, ali sada je beba na prvom mjestu, i svim srcem se radujem što ću joj se u potpunosti moći posvetiti!



Posljednjeg radnog dana prošetali smo Donjim Miholjcem, u kojem posjećujem svoju ginekologinju, i, unatoč zelenilu koje je vrebalo na svakom koraku, uživali u lijepom proljetnom danu. Nisam sigurna je li Miholjac mjesto u kojem se okreće novac, ali jedno je sigurno - ima nekoliko detalja koji odišu prošlošću i romantikom. 



Najprepoznatljivija građevina u Donjem Miholjcu dvorac je obitelji Mailath. Izgrađen je prije stotinu godina, uz dvorac obitelji Prandau, za njihovu kći Stefaniju koja se udala za mađarskog grofa Georga Mailatha. Dvorac je ideja arhitekta Istvana Mollera, a uz njega je perivoj od 16 hektara kojemu je, moram reći, potrebna dodatna briga. Dvorac je impresivnog izgleda, s puno tornjića i različitih prozorčića, ogradicama i terasama, s raznim elemetnima gradnje u tudorskom stilu. Obožavam dvorce, i uvijek me rastuži vidjeti ih u lošem izdanju - no, uvijek pokušam zamisliti kako su izgledali u svojim najboljim danima, a ovaj je zasigurno bio ponos svojim stanovnicima.



U braku Stefanije i Georga Mailatha rođeno je pet sinova, Đuro, Josip, Geza, Ladislav i Gustav, te dvije kćeri, Etelka i Šarlota. Nisam mogla ne zamisliti topot dječjih nožica ispod usnulih krošnji, mora da su imali lijepo djetinjstvo u malom gradiću. Prigodno, s krova dvorca gledala nas je gospođa roda, ni ne sluteći da mi, gledajući dvorac, sanjamo o maloj princezi koju ćemo upoznati za devetnaest tjedana!



Tik do dvorca Mailath nalazi se dvorac Prandau, izgrađen 1818. godine. Građen je u kasno baroknom stilu, a bio je prva zgrada u gradu pokrivena crijepom. Ima dva salona, četranest soba, nekoliko kuhinja i smočnica, a u njemu je danas gradska uprava.






Kraj dvoraca nekada je stajao staklenik za tropsko i zimsko bilje. Prije stotinjak godina su ondje stanovale zlatne ribice, a danas je na životu samo konstrukcija. Za razliku od našičkog staklenika koji je izgorio u cijelosti, ovaj miholjački još uvijek je moguće obnoviti do detalja, eh, samo kad bi bilo novaca!









Jednog ću dana dovesti našu djevojčicu, posjesti je ispod ovog divovskog jasena, koji diše ispod ovog neba već stoljećima, i ispričati joj koliko smo je željeli, koliko smo bili uvjereni da će upotpuniti naš život. 
Iako već neko vrijeme znam da sam trudna, u trenutku kada je doktorica izgovorila rečenicu: "Sve mi se čini da je curica!", moje srce je zakucalo brže. Pogled koji sam razmijenila s mužem nikada neću zaboraviti. Naša curica, mala curica! Hoće li voljeti ružičasto ili će biti mali harambaša? Hoće li prvo izgovoriti riječi "mama" ili "tata"? Hoće li biti šutljivica ili brbljavica? Hoće li imati njegove oči ili će nalikovati nekom davno zaboravljenom pretku? Ma nije ni bitno, bit će naša, bit će najslađe biće na svijetu!



Na povratku smo svratili u duhovno rekreacijski centar Emaus u Petrijevcima, zahvaliti Bogu na svemu što nam je dao, a što nismo ni zaslužili. Neće biti lako, i sigurno ćemo mu se obraćati često u sljedećih nekoliko mjeseci, ma sljedećih nekoliko godina, ali sve brige će se isplatiti - u to smo sigurni!







U Emausu smo uživali u tišini prirode koju su razbijali valovi koje je uzrokovala mala obitelj labudova, kojoj smo u tom trenutku neopisivo zavidjeli. 

Gledam fotografije tek rođenih plivača i čituckam knjigu Prva godina moje bebe - Praktičan vodič za njegu vašeg djeteta dr. O. Lindermann i A. Ortemberg (preporučujem!), i suze mi kvase oči, od radosti, od dragosti (tako sam tipična trudnica!). Ne bojim se ni poroda, ni zubića, ni dječjih bolesti, samo jedva čekam u naručje primiti našu djevojčicu!