Preskoči na glavni sadržaj

Samo za one dobrog želuca

Valjda svatko od nas ima u sebi dozu znatiželje, ali oni pravi ovisnici o misteriji nastoje od rane dobi shvatiti zagonetke koje se kriju u najdegutantnijem ljudskom ponašanju - onom zbog kojeg je čovjek spreman usmrtiti drugog čovjeka. 


Tako sam i ja u četvrtom razredu počela svoje Nancy Drew proučavanje kaznenih djela i njihovih počinitelja - od romana Agathe Christie čiji legendarni likovi su zločine rješavali pomoću sivih moždanih stanica i staračke znatiželje, da ne kažem - cundravosti, preko Mary Higgins Clark i Minette Walters, pa do Patricije D. Cornwell koja detaljno opisala život jednog patologa - kuhanje kostiju and all. Sjećam se, prvi krimić bio mi je Christiena Tragedija u tri čina, i nisam ga mogla odložiti iz ruku tog ljeta 1997. godine. Moja glad za otkrivanjem kriminalnih umova bivala je sve veća, a rezultirala je gutanjem svakog krimića i trilera koji se mogao pronaći u našičkoj gradskoj knjižnici. 


Nagon za otkrivanjem ubojica išao je i dalje od knjiga - iz novina sam skupljala isječke o nerješenim slučajevima ubojstava, o kojima bi u Glasu Slavonije pisali najčešće u magazinu koji je periodično izlazio. Jedan od slučajeva koji me posebno intrigirao bio je slučaj male JonBenet Ramsey (gore na slici), šestogodišnje missice koja je ubijena na Božić 1996. godine, a čijeg ubojicu još uvijek! nisu pronašli. Na studiju prava kao izborni predmet, sasvim prirodno, izabrala sam sudsku medicinu, a moje znanje o forenzici negdje ondje se i zadržalo, gledajući na istraživanje zločina samo kao na razbijanje dokolice. Dokučiti um koji je sposoban oduzeti život drugome očito je interes većini ljudi, što objašnjava popularnost trilera i krimića. Svatko ima svog favorita, neki vole CSI (nema mi do Las Vegasa, long live Grissom!), neki Criminal Minds, neki Bones, koliko god dr. Brennan bila obnoxious. I zato sam morala objaviti post o novom trileru koji se upravo počeo prikazivati na NBC-u - Hannibal. Kako to već biva kod serija kojima je light motiv smrt - i ovu je smislio dragi mi Brian Fuller (Pushing Daisies, Dead Like Me itd.), a ona je kombinacija CSI-ja, Bones i Criminal mindsa. Na temelju romana Red Dragon Thomasa Harrisa osmišljen je lik istražitelja Will Grahama, bihevioralnog stručnjaka koji i sam ima podosta dijagnoza iz područja poremećaja u ponašanju, i Dr. Hannibala Lectera, fenomenalnog psihijatra i čovjeka čudnih sklonosti. Ako volite Quantico i misterije, uživat ćete u ovoj seriji zbog koje ćete pomisliti - hm, a da postanem vegetarijanac?


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta