Danas sam zaprljala ogledalo. Dobrano sam ga zaprljala, i to istiskivanjem enormne čvimbe (bubuljica, prišt, čirić, prištić, mjehurić, kako volite) koja se, ni manje, ni više, ugnijezdila usred mog madeža koji se, pak, nalazi nasred mog lica - na mojoj usni. Da, trudnoća je čarobna. Osjećam se sjajno, poput jednoroga. Tko se ne bi osjećao sjajno pored hemeroida i gljivične infekcije? Čista čarolija. Osim angažmana kozmetičarke, početak drugog tromjesečja nije mi donio ništa novoga, samo mi je sve više žao mog nerođenog djeteta, jer zapravo mu nikakvu posebnu pažnju ne poklanjam. U prvoj trudnoći pročitala sam stotinjak knjiga o trudnoći i o bebama. Sada? Ne čitam ništa (osim ovog trudničkog časopisa kojeg mi je kolegica donijela) - jer znam da sam džabe čitala. Ništa me nije moglo pripremiti na ono što se događa poslije poroda. Grčevi, nasisavanje i nunanje do besvijesti, muke po spavanju - nijednog od navedenog se ne bojim, sve sam to preživjela, i uvjerena sam da mogu ponovno preživ