petak, 21. prosinca 2012.

Cookie time (3)

Mrzim onu "Kad ti život da limune, napravi limunadu". Postoji li gluplja izreka za motivaciju ljudi na iskorištavanje svega što im život pruža? Pa svi znaju da limunada bez vode i šećera nema smisla, i da se nađeš na početku - čekaš da ti život i njih da!


Ja kažem: "Kad ti život da limune, napravi kolačiće s limunom" jer su slađi od limunade, a prikladni su za svako godišnje doba, pa čak i za Božić. Ako vam pomisao na limun odmah prouzrokuje skupljanje usnica i kisele izraze lica, napravite ih od naranče, od kojih će vam kuća posebno lijepo mirisati.


Za kolačiće će vam trebati 170 g brašna, 5 žlica šećera u prahu, naribana korica jednog limuna, prašak za pecivo, 60 g maslaca, tučeno jaje, žlica limunovog soka, žlica šećera u prahu za posipanje. Sve navedene sastojke umijesite u glatko tijesto te ostavite u hladnjaku sat vremena. Potom kuglice promjera 2,5 cm pecite na 180 stupnjeva Celzijusa, pa ih gotove posipajte sa šećerom u prahu. I to je to, kao što bi rekao Almo Čatlak!
Neka kiseljenje počne! :)



četvrtak, 20. prosinca 2012.

Danas biram radost!

U ponoć, u osmini prije Božića, prema starom šibenskom običaju, zazvonila su sva crkvena zvona. Taj podatak vam možda ne znači puno, ali ako vam kažem da je u šibenskoj staroj gradskoj jezgri nekoć bilo 28, a da je danas ostalo 13 crkava te da šibenska gradska jezgra ima najveći broj sakralnih objekata među svim gradskim jezgrama dalmatinskih gradova, onda si već možete pojmiti tu zaglušujuću buku. Običaj se naziva Proslava i znan je samo u šibenskom kraju, a nastao je od latinskog nomen actionis slava (gloria, hvala) čiji denominal je slavičati iliti, kako kažu u Dalmaciji, naslavičiti, što znači razglasiti puku. Puku se Proslavom objavljuje da uskoro dolazi Mesija te da ima razloga za radost! Tu noć frigaju se fritule, popije se i koja rakijica, a nekolicina Šibenčana pjesmom preuzima ulogu ptica malih koje dozivlju i iz sna bude lijene ljude, jer krajnje je vrijeme da se prenu iz sna, da se spreme za dolazak Spasitelja!


Sve je to lijepo, no, radujemo li se zaista? Je li naše pjevanje i cupkanje na kiši bilo odraz naše spremnosti, našeg iščekivanja? Je li u nama bio onaj osjećaj koji ti se rodi u srcu kad se vraćaš kući, kad ti ruke podrhtavaju, koljena ti klecaju od uzbuđenja jer ćeš vidjeti svoje najdraže? Naš najveći prijatelj nam dolazi u goste, a mi ipak živimo nekako ravnodušno, pa ionako je Božić svakih 365 dana. Ovih dana pročitala sam velik broj prigodnih tekstova, o adventu, o iščekivanju Božića, o značenju djeteta u jaslicama, ali ne mogu reći da je ijedan u meni probudio neku novu pripravnost. Jedino riječi iz male plave knjižice, već pomalo raspadnute, ispodcrtavane raznim flourescentnim bojama, imaju moć pokrenuti lavinu spoznaja, probuditi u meni Božić, onakav za kakvime čeznem iz godine u godinu. Da, ovaj će biti taj, drugačiji od svakoga dosad, osjećam to!


Treća nedjelja došašća znana je kao Gaudete i označava radost jer je Bog među nama. Pavao je poručio Filipljanima: "Braćo: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu." Još od nedjelje se čudim - kako me taj Pavao čita, pa to je strašno. Zna i on, a i ptičice na grani, da se uvijek brinem - o budućnosti, o gužvama u prometu, o prijateljima koji to nisu, o uspjehu, o tome što ću sutra skuhati za ručak, ma o svemu! Što nas uopće može obradovati danas? Vjernici ili ne - svi smo jednaki - uzimamo život zdravo za gotovo, i ne poznajemo zahvalnost, niti radost. Ne bi li kršćani trebali biti prepoznatljivi u svijetu, ne bi li trebali biti nepodnošljivo radosni, tako da svi požele osjetiti takvu radost? Pažnja drugih ljudi, komplimenti, posao, novac - to nas raduje. Možda nismo ni svjesni svoje tuge, možda si ni nismo priznali za čime zapravo žudimo, možda nismo zagrlili nekoga tko nema ništa osim širokog osmjeha, dopustili gubavcu da nas dotakne? Zašto ne zahvaljujemo Bogu na svakom udahu i izdahu, na svakom koraku? Imati prijatelja koji je dao život za tebe, a ne cijeniti ga, ne zahvaljivati mu, ne izlaziti mu radosno u susret iz dana u dan - nije li to odlika sebičnog čovjeka koji je uvjeren da je sam sebi dovoljan? Ne živimo li svi ukorak s težnjom da postanemo bolji ljudi? "Hvalim Te, Gospodine, jer si me spasio od mene same", rekla je Terezija Avilska. Po uzoru na nju, molit ću i ovog Božića izabavljenje od mene same, od svega što me prividno raduje, što me kratkoročno zadovoljava, svega što me odvlači od Njega, i čeznuti za time da se Isus rodi u mom srcu i ondje ugnijezdi, pa da rastem u miru kakvoga do sada nisam bila u potpunosti svjesna.



srijeda, 19. prosinca 2012.

12 najboljih za 2012.

Moram priznati, ove godine nisam gledala aktualne filmove u mjeri u kojoj sam prošlih godina. Razlog tome jest što sam zbog selidbe u toplije krajeve ostala bez svih movie nights buddies-a s kojima sam imala običaj uživati u filmovima svih vrsta. Ipak, na temelju mog skromnog iskustva, evo moje liste s 12 filmova koje se isplatilo pogledati ove godine - po jedan za svaki mjesec ove 2012. godine, zajedno s njihovim ocijenama na Imdb-u.


Moonrise Kingdom 8.0
Romantična komedija koja je daleko od onih klasičnih simpatičnih kakve Hollywood neprestano štanca. Dvoje ludih tinejdžera zabavit će vas i natjerat vas da pobjegnete iz grada i stvorite svoj svijet daleko od svih. Od poznatih lica, u filmu ćete vidjeti Bruca Willisa, Edwarda Nortona i još hrpu drugih.

Magic Mike 6.2
Časopis People proglasio je ove godine Channinga Tatuma najseksi živućim muškarcem, pa ako vam taj podatak nije dovoljan da ga pogledate u filmu gdje hrpu zgodnih mladića uči zanatu striptiza i ulijetanja ženama, ja vam ne mogu pomoći


Lawless 7.4
Doba depresije, Tom Hardy i Shia LaBeouf recept su za zanimljivi film od kojeg ćete zabrijati da ste član gangsterske bande koja pravi probleme lokalnom šerifu. U zadnje vrijeme sve retro je totalno in, a taj trend slijedi i ova drama puna kriminalističkih elemenata.

The Perks of Being a Wallflower 8.5
Sjećate se prvog dana srednje škole? Pubertet, nedostatak samopouzdanja, opća zbunjenost, prve ljubavi, samoubojstvo prijatelja i mentalni poremećaj problemi su ovog autsajdera koji se silom želi uklopiti i saznati gdje pripada. Film je djelo Stephena Chboskyja, koji je autor romana, scenarist i redatelj, a u filmu glumi odlična Emma Watson.


 Looper 7.9
Ove godine za mene je Emily Blunt it girl - snimila je nekoliko odličnih filmova zadnjih godina, a takav je i ovaj čija radnja se događa u 2074. godini, a tema su mafijaški okršaji u kojima se mafijaši iz 2074. godine vraćaju 30 godina natrag da bi ubili sami sebe. Plus, odlični Joseph Gordon Levitt i Bruce Willis. Ako se palite na akciju, i ovaj hint će vam biti dovoljan.

Sinister 6.9
Mora se listi naći i neki hororac - volim ih iako od njih imam noćne more. Ono što je kod ovog intrigantno su snuff filmovi, zaboravljeni slučaj serijskog ubojice iz 1960-tih godina i Ethan Hawke. Enaugh said.


Hope springs 6.5
Meryl Streep i Tommy Lee Jones sasvim su običan sredovječan par koji želi začiniti svoj dosadan bračni život, pa potraži pomoć od bračnog psihoterapeuta kojeg utjelovljuje urnebesni Steve Carell. Legende Hollywooda neće vas iznevjeriti niti u ovom slatkom filmiću koji je savršen za pogledati s dragim/dragom.

Cloud atlas 8.2.
Tko god je čitao istoimeni roman Davida Mitchella, umire od želje da pogleda ovaj film. Za one koji nisu, Tom Hanks, Helle Berry i Susan Sarandon u filmu koji nije nalik niti jednom drugom, koji spaja nespojivo, koji je nepredvidljiv, a nosi tako važnu poruku čovječanstvu, oduševit će i vas, a kladim se i Akademiju za nekoliko mjeseci kada ubere Oscarić.


Anna Karenina 7.1
Ako poznajete opus Keire Knightley, ne sumnjate u njenu savršenu odglumljenu Annu Karenjinu. Iako se čini kao da je tragična priča o ljubovanju u visokom društvu Rusije već ispričana puno puta, ovu filmsku adaptaciju zaista se isplati pogledati.

Seeking a Friend for the End of the World 6.7
Valjda je očito da volim Keiru i Stevea, što bi značilo da je ovaj film pravi pogodak za mene, ali i za vas ukoliko imate sličan ukus. Što biste napravili kad bi saznali da će uskoro asteroid pogoditi Zemlju? Biste li posjetili ljubav iz srednje škole kao što je odlučio Steve? Pogledajte film pa odlučite je li to pametna ideja.


Big miracle 6.2.
Ova topla ljudska, ali i životinjska priča, snimljena po istinitom događaju koji se zbio na Aljasci, dirnut će vam srce, nasmijati vas, rasplakati vas te potaknuti vas da se izborite za očuvanje naše čudnovate planete, baš kao što u filmu čini odlična Drew Barrymore.

Snow White and the Huntsman 6.3.
Nisam Kristen Stewart fan, ali ovo je film koji ove godine jednostavno morate pogledati. Bajke, akcija na planinskim vrhovima, odlična glumačka postava te fenomenalni soundtrack dovoljni su da ne potrošite uzalud dva sata svog života.

Kako vidite, nisam luda za Twilightom i Bond, James Bondom, ali ti filmovi su ionako dovoljno iskomercijalizirani pa im moja preporuka ne treba. Možda ova godina nije bila posebno inovativna što se tiče filmova, ali filmovi koji tek stižu u naša kina poslastica su za svakog filmoljupca - The Hobbit, Life of Pi, Great Gatsby i Les Miserables samo su neki od njih.


utorak, 18. prosinca 2012.

Cookie time (2)

Bez obzira na to što je Italija poznata po pizzama i pašti, kad sam kročila na talijansko tlo, samo biscottiji su mi bili na umu - jednostavno sam ih morala probati u originalnoj talijanskoj izvedbi. I znate što? Talijanski cantuccini i biscottiji su hardcore keksi na kojima ćete vjerojatno izgubiti koji zub! Ovi hrskavi keksići potječu iz talijanske regije Prato, a gotovo svaki kraj danas ima svoj recept s prepoznatljivim sastojcima. Ime im potječe od latinskog biscoctus što znači da se peku dvaput. Kako i pretpostavljate, njihova priprema malo će potrajati, ali svakako će vam se isplatiti zamastiti tepsije i ispeći ove divne duguljaste keksiće koji su savršeni za umakanje u kavu, čaj, mlijeko ili vino.


Najstariji sačuvani recept za biscottije potječe iz 18. stoljeća, a ovaj koji vam predstavljam danas nešto je novijeg datuma, ali i prilagođen nama koji želimo zadržati svoje zubalo što je duže moguće.
Za biscottije trebat će vam 30 dkg brašna, prašak za pecivo, prstohvat soli, 17 dkg šećera, cimet, vanilin šećer, 2 jajeta, 2 žumanjka, 7,5 dkg margarina, 1 limun korica, 11 dkg nasjeckanih badema/lješnjaka/orasa, 11 dkg nasjeckane čokolade, po želji suhog voća.
Mješavini brašna, praška za pecivo, soli, šećera, cimeta i vanilin šećera dodajte jaja, kamadiće margarina i limun, pa umijesite u glatko tijesto. U takvo tijesto dodajte nasjeckano orašasto voće, čokoladu, suho voće - što god želite, a što ide u npr. mramorni kolač ili suhe kolače, ali ne pretjerujte jer od previše grubih sastojaka nećete moći izrezati štruce kad se prvi put ispeku. Tijesto mijesite dok ne postane homogena smjesa te od nje napravite 2-3 štruce debljine 1.5-2 cm.


Neka odstoje tako kratko vrijeme pa ih stavite peći na 160-180 stupnjeva Celzijusa 20-35 minuta (sve ovisi o jačini pećnice). Štruce izvana trebaju poprimiti koricu, a u sredini da su još malo mekane. Izvadite ih iz pećnice i ostaviti da se hlade dvadesetak minuta (pucat će vam ako su vruće) pa ih izrežite na šnite (kao kruh) debljine 1 cm. Šnite poslažite na pleh pa pecite po deset minuta na 150 stupnjeva Celzijusa, da se isuše još više i postanu  hrskavi.

Možete ih umočiti u čokoladu, u njih dodati mješavinu za medenjake, kakao, prošarati ih raznim glazurama, budite kreativni i stvorite svoj originalni recept za biscottije!


Neka umakanje počne!

ponedjeljak, 17. prosinca 2012.

Hm, što pod bor?

Božić je za sedam dana i ukoliko do sada niste razmišljali o poklonima za najdraže, sada sigurno patite od glavobolje uzrokovane božićnim shoppingom. Dakako, bit Božića nije u darivanju, i već sam spomenula kako se poklon može dati i u obliku humanitarne pomoći onima koji možda "don't know it's Christmas time at all".  Ako želite biti originalni, kupite najdražima zvijezdu ili posvojite pticu u njihovo ime (http://www.kopacki-rit.com/usvojite.html), čime ćete pokazati naklonost i prema njima, a i prema prirodi. Naposljetku, ono što svi želimo za Božić je biti s obitelji, s kojom ćemo podijeliti puno zagrljaja i poljubaca. Ipak, ako ih u božićno jutro želite obradovati sa sitnicom, evo nekoliko podsjetnika:


1. Knjige
Bez filozofiranja, knjiga je za mene uvijek najbolji poklon - oplemenjuje onoga kome je darovana, a ostaje kao lijepa uspomena njemu i njegovim nasljednicima. Već sam pisala o knjigama koje smatram prikladnima za svačiji ukus, a osim njih tu su pokloni osmišljeni isključivo po ukusu čitača, odabrani prema njegovim interesima, književnicima koje voli, žanru čiji je obožavatelj. Knjige povoljnije možete pronaći u antikvarijatima ili na http://www.superknjizara.hr/ (stignu u roku od 48 sati), a ako želite ići extra mile, omiljenu knjigu obdarenika neka potpiše i sam autor, što ćete lako izvesti ako je autor domaći, a trenutno ima turneju na kojoj predstavlja neku od svojih knjiga. To je poklon koji bi svatko pamtio cijeloga života, govorim iz iskustva! Osim beletristike, ukoliko imate dublji džep, uvijek je lijepo primiti knjigu stručne literature, iako se ne čini kao osoban dar, ali vrlo praktičan i koristan. Bez obzira na struku, svi imamo i neke hobije, koji također mogu biti orijentir za odabir božićnog poklona, npr. džepni priručnik za gljivare, kuharice za rekreativne kuhare, kojih danas ima na svakom koraku i po povoljnim cijenama, kao što su npr. one simpatične u izdanju Jutarnjeg lista koje se mogu pronaći u Kozmu za 49,00 kn (preporučam vam onu s čokoladnim receptima). Također, knjige vjerske tematike posebno su lijep poklon za Božić, a širok izbor potražite u knjižarama Verbum ili Kršćanska sadašnjost.
 

2. Modni detalji
Šalovi, rukavice, ručni satovi, nakit, remeni, kravate - detalji su kojih nikada dosta, ukoliko ste modno osviješteni, a i "onesviješteni". Internet vrvi od vještih dizajnera torbica, nakta, rajfića i ukosnica, kao što je npr. https://www.facebook.com/buvljak. Ako ste spretni s rukama, sami naštrikajte šal ili rukavice, ili složite nakit od perlica, fimo mase i drugih materijala. Ako ste spremni izdvojiti više novca za poklone, možete uvijek pokloniti ručni sat, srebrni ili zlatni nakit. Cijene se kreću od pristupačnih do onih kakve si samo određeni premijer može priuštiti, pa će se za svakoga naći nešto. Ne morate poklanjati dijamante, jer gotovo svaki nakit je vječna uspomena.

3. Kozmetika
Parfemi su područje o kojem ne znam gotovo ništa jer sam isključivo cura za dezodorans. Ipak, katkad se u drogerijama suptilno zalijem s nekim testerom, kao danas s Katyinim Purr-om. Ako  znate za samo jedan od omiljenih parfema osobe kojoj ga darujete, ili znate koju porodicu parfema voli, pomoću web stranica kao što je  http://www.punmiris.com/, lako ćete izabrati savršeni parfem za vaše najdraže u nekoj od drogerija u kojima je trenutno velika ponuda sniženih parfema. I ostala kozmetika uvijek je dobrodošla za poklon, ali ne poklanjajte ljudima previše sapuna i gelova za tuširanje, možda ćete poslati krivu poruku.



4. Rokovnik
Popularan je trenutno ženski rokovnik, kojeg možete kupiti u DM-u za 89,00 kn, a koji je krojen upravo za urbane žene koje sve vole isplanirati. Ukoliko poznajete jednu takvu, svakako joj poklonite ovako nešto; rokovnik s ogledalom, shopping listom, uz kojeg se dobije i sjajilo za usne. Savršenstvo! Osim njega, u Narodnim novinama ćete pronaći širok izbor povoljnih i praktičnih rokovnika veselih boja za sve koji vjeruju da je organizacija pola uspjeha.


5. Hand made
Ukoliko bližnjima imate običaj pokloniti samo sitnicu, koju ste osobno izradili, predlažem da ispečete slatke božićne kolačiće koje lijepo možete pakirati u božićne slatke limene kutije koje ćete lako naći u trgovinicama kao što su Kik trgovina ili Offertissima, u kojima ćete naći i razne druge korisne i beskorisne sitnice koje bi mogle razveseliti nekoga ispod bora. Osim kolačića, predmeti izrađeni pomoću tehnike decoupage su sada in, a salvetnom tehnikom možete uljepšati kutijice, boce, bilježnice, već izlizane ukrase za jelku, čestitke i dr. Isto tako, uvijek možete izraditi fotografije s najmilijima i poslagati ih u lijepi album ili okvir ili im napisati pjesmu te je uokviriti. U svakom slučaju, ovako izrađeni pokloni najljepši su poklon za Božić.


6. Poklon bon
Ako nemate ideja niti vremena, možete jednostavno pokloniti poklon bon u određenom iznosu, u drogerijama, knjižarama ili parfumerijama, ili darivati bon za mobitel, što se možda ne čini vrlo osobnim, ali je svakako korisno.

nedjelja, 16. prosinca 2012.

Cookie time (1)

Ako nešto volim, onda je to peckarenje kolačića koji savršeno idu uz kavu ili čaj. Volim praviti i kolače i torte, ali suhi kolačići svih oblika i okusa su mi najdraži. Nastojim svako malo isprobati neki novi recept, ali za Božić se uvijek vraćam onima provjerenima, jer lijepo je godinu zaokružiti s jednim best of izdanjem. 

Sljedećih predbožićnih dana podijelit ću s vama neke od svojih omiljenih recepata za suhe božićne kolačiće, koji nisu moje autorsko djelo, osim što su pojednostavljeni i prilagođeni našem podneblju i dostupnim nam sastojcima, a za koje možete biti sigurni da su pun pogodak, što zasigurno puno znači budući da je teško izabrati takve u moru recepata.


Prve ću vam predstaviti američke čovječuljke od đumbira, koji su slični našim već isprobanim paprenjacima, a koji će biti fina alternativa svima koji paprenjake ne vole (u mojoj obitelji jedino ja svakodnevno u vrijeme Božića praznim kutiju s paprenjacima).


Za njih će vam trebati 125 g margarina, 100 g šećera, 1 jaje, 375 g brašna, prašak za pecivo, 2 žličice đumbira u prahu, žličica cimeta i dvije žlice meda. Margarin i šećer miksajte dok ne postanu pjenasti, a onda dodajte žumanjak i med pa miksajte dok se ne poveže. Umiješajte brašno, đumbir, cimet i prašak za pecivo, pa izvan posude mijesite rukama dok tijesto ne bude čvrsto i glatko. Nek odstoji u hladnjaku bar sat vremena. Tijesto razvaljajte tanko (oko 4 mm) i izrežite iz njega oblike, ne moraju to biti nužno čovječuljci. Pecite u pećnici na 180 stupnjeva desetak minuta, dok ne potamne.

Što se tiče ukrasa, ako ne želite komplicirati, lijepo će izgledati ukrašeni šarenim bombonima i običnom glazurom od bjelanjaka koju ćete dobiti miksanjem jednog bjelanjka s cca 150 g šećera u prahu, kojima ćete dodati i par kapi limunovog soka.

Neka peckarenje počne! :)

subota, 15. prosinca 2012.

Christmas carols

Svake godine u ovo doba radijski eteri pucaju po šavovima od božićnih pjesama koje se pjevaju u cijelom svijetu. Čujemo ih na svakom koraku, snimljene su u milijardu verzija, a ipak, znamo li slatke priče iza njih?


Have yourself a Merry little Christmas
Pjesma je premijerno izvedena u mjuziklu Meet me in St Louis iz 1944. godine, a izvela ju je diva Judy Garland. Predivan St. Louis, zimske radosti, obitelj Smith, slatka Tootie i romantična Ester, te ova predivna pjesma - razlozi su za pogledati film ovoga Božića. Pjesma je jedna od najizvođenijih božićnih pjesama, a zanimljivo je da su je osobito voljeli američki vojnici u Drugom svjetskom ratu - kad je Judy izvela pjesmu u Hollywood Canteenu, svi momci su plakali.


Jingle bells
Zanimljivo, Zvončići nisu nastali kao božićna pjesma, a danas se pjevaju ne samo u svojoj rodnoj Americi, nego i u cijelom svijetu. Napisao ih je 1857. godine James Lord Pierpon nazvavši ih One Horse Open Sleigh i osmislivši ih kao pjesmu za američki Dan zahvalnosti. Što ćete, čovjek griješi dok je živ. Ono što je još zanimljivije jest da je Jingle bells prva pjesma emitirana u svemiru.


Baby it's cold outside
Jako romantična priča veže se uz ovu pjesmu. Naime, njen autor, Frank Loesser, napisao ju je 1944. godine i izveo u duetu sa svojom suprugom Lynn Garland na njihovoj zabavi za prijatelje, kao nagovještaj da se party približava kraju. Supruga je zatelebano vjerovala da je to njihova pjesma, a kada je saznala da ju je prodao MGM-u, digla joj se kosa na glavi. Pjesma je izvedena u filmu Neptune's Daughter, za što je Loesser dobio i Oscara. Možda je nakon toga njegovoj gospođi srce bilo na mjestu.


Silent night
Stille Nacht, heilige Nacht napisali su Franz Xaver Gruber i Joseph Mohr 1818. godine u Austriji, a prvi put je izvedena u župnoj crkvi Oberndorf kod Salzburga. Danas je prevedena na 140 svjetska jezika, a 2011. godine ju je i UNESCO uvrstio u svoj popis kulturne baštine. 


White Christmas
Začudo, ovaj pjesmuljak, koji je napisao Irving Berlin 1942. godine, Bing Crosby nije izveo u istoimenom filmu, nego ju je prvi put otpjevao u radijskom eteru, pa i godinu dana kasnije kao duet u filmu Holiday Inn. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, White Christmas u Crosbyjevoj izvedbi najprodavaniji je singl svih vremena, prodan u 50 milijuna primjeraka diljem svijeta.




petak, 14. prosinca 2012.

Sretan rođendan!

Friday, friday, friday, rekla bi Rebecca Black, sasvim običan petak, štoviše, kišni petak u Šibeniku. Ipak, danas netko koga jako volim ima rođendan - dana 14. prosinca 1992. godine službeno je osnovana Frama u Hrvatskoj, što će reći da već 20 godina mijenja živote hrvatske mlađarije!


Frama je skraćenica za Franjevačku mladež - mlade u dobi od 14 do 30 godina koji su okupljeni oko Isusa Krista i Božje riječi te djeluju, potaknuti snagom Duha Svetoga, po uzoru na sv. Franju Asiškog. Osnovana je u Italiji, a zahvaljući entuzijastičnim fratrima, prvi Framaši počeli su se okupljati na zagrebačkom Kaptolu 1992. g., u nadi da će otkriti dubine svoga srca i u krugu franjevačke obitelji graditi svoj život na kršćanskim vrijednostima. Oni koji nisu imali doticaja s Framom, zamišljaju Framaše kao dosadnjakoviće koji se po cijeli dan mole i drugima sole pamet, međutim, iznenadili bi se kad bi ih ugledali na okupu, u radosti, složne u pjesmi, ali i sabrane u molitvi u savršenoj tišini - kakve može proizvesti samo roj Framaša.





Framašku radost ugledala sam na ulicama svoga grada davne 2001. godine, kada su se u gradu susreli brojni Framaši iz cijele Hrvatske. Pjevali su na ulicama, grlili bake i djedove, dijelili osmjehe kamo god bi pošli, praćeni zazivom svetog Franje. Samo nekoliko dana nakon toga - bila sam neslužbeni Framaš, i moj život je krenuo neki drugim tokom. Frama je otada odrasla, uozbiljila se po pitanju Statuta i počela djelovati u pet područnih bratstava, koja danas okupljaju preko 2000 Framaša. Unutar franjevačke obitelji Framaši su donijeli neke od najtežih odluka u svom životu, sreli ljubavi svog života i posvetili se obiteljskom životu ili, pak, osjetili redovnički ili svećenički poziv. Kako se inače generacije smjenjuju, i ja sam Framu napuštala na trenutke, ali sam joj se u srcu uvijek vraćala. Kroz ovih 11 godina sam, svaki Framaš je na meni ostavio barem sičušan trag, a neki su me ponekad i na teži način naučili što je u životu bitno. Na svu sreću, s nekima i danas dijelim spoznaje, brige i lijepe vijesti! Tijekom godina, puno sam naučila u Frami - naučila sam spavati u divljini, tolerirati zborove hrkača, tuširati se ledenom vodom, namazati tisuće šnita kruha s paštetom, hodati kilometrima radosno bez obzira na žuljeve i grčeve. Naučila sam zašto životi svetaca nisu samo prošlo svršeno vrijeme, nego svakodnevni podsjetnik na Božju milost, na svaku drugu šansu koju je pružio ljudima koje je narod osudio, na svaki zagrljaj koji su potom oni udijelili drugome po uzoru na Njega. NAUČILA SAM BITI ČOVJEK KOJI GRLI, LJUBI, VOLI. I zato Ti, Frama, hvala! Živjela Ti nama puno ljeta!


četvrtak, 13. prosinca 2012.

Božićni pulover

Bitno mi je život živjeti svim osjetilima, pa sam zato sklona pretjerivanju i ponekad od svega želim stvoriti veliki doživljaj. Ovo me adventsko vrijeme nagnalo da iz dana u dan pijem čaj od cimeta, da mi stan miriši na speculaas kekse, a da iz trgovina svakodnevno dovlačim nove poklončiće za svoje najdraže. Uz čaj i kekse, božićne zvijezde i metre papira za umatanje, božićnoj atmosferi pridonose i knjige koje čitam. Tako svakog Božića pročitam nešto božićne tematike; jedne godine je to bio Božić Hercula Poirota, jedne Dickensonova Božićna pjesma, pa Klub božićnih kolačića, a ove godine nisam imala nijednu knjigu u planu. Ipak, jedna mi se sama nametnula - zapela mi je za oko već sa stubišta gradske knjižnice, a privukle su me njene crvene korice (iako nikad ne sudim knjigu po koricama!) koje su izdaleka vikale: „Božić, Božić!“ I zaista – naslov joj je bio Božićni pulover, autor Glenn Beck, a ja sam ostala sva u čudu što je nisam prije susrela.


Ovaj Amerikanac televizijski je producent, politički komentator, medijska ličnost i poduzetnik, koji je svoju obiteljsku priču začinio s malo čarobne prašine i podijelio je sa svijetom  u ovoj simpatičnoj knjižici s vrlo važnim porukama, koje je važno primiti u svako doba.

Toplo ispričana priča o dječaku Eddieju koji s djedom u vrijeme Božića izvršava operaciju tajni pogled, čija majka voli ideju o snijegu, a mrzi sve ostalo povezano s njim, koji je odrastao u kući u kojoj nikad nije bilo kruha, iako mu je otac bio pekar, koji sanja o novom Huffy biciklu pod borom, koji misli da samo njegov život nije pošten - oduševit će vas i podsjetiti na ono što je životu zaista važno; da nitko ne treba sam nositi svoj križ, da je jedini Božji plan da smo svi sretni, da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine, da si sretniji kad se fokusiraš na to da sam nekoga usrećiš, da je obitelj najdragocjenije što imamo, a da je iskupljenje snaga koja mijenja živote.

"Ponekad su naše snage i naše slabosti. Da bi bio jak, ponekad prvo moraš biti slab. Trebaš dijeliti svoj križ; trebaš se osloniti na druge ljude u suočavanju s problemima i sa samim sobom. To je teško, ali tvoja je obitelj tu da ti pruži utočište od oluja koje te čekaju na životnom putu."

Zasigurno ste svi kao djeca, ili odrasli, na poklon primili obični pulover koji nikako nije bio u vašem stilu, a bio je i daleko od onoga što se u sebi priželjkivali. Priča o jednom takvom ručno ispletenom puloveru koji na svoj način govori kako ponekad svi, poput nezrele dječurlije, uzimamo život zdravo za gotovo, ima sposobnost zagrijati vam srce i nagnati vas da duboko promišljate značenje darova koje darivate drugima. Nema sumnje, i ova knjiga savršeni je poklon za Božić kojim nijedan primatelj neće biti razočaran.


srijeda, 12. prosinca 2012.

Nije hrana, ali je poslastica

Često me pitaju za preporuku - što čitati, koju knjigu pokloniti najdražima. Ukoliko ne poznajete najbolje čitalački ukus osobe kojoj, unatoč tome, želite pokloniti knjigu, ili niste sigurni čita li uopće slavljenik, evo nekoliko prijedloga moje malenkosti za obogaćivanje svačije obiteljske biblioteke, neovisno o tome je li obdarenik science fiction freak, vjernik ili ateist, obožavatelj krimića, romantičar ili ne:

1. Posljednje predavanje - Randy Pausch
Ova knjiga, idealna za dar za diplomu, djelo je profesora računalstva na sveučilištu u Pennsylvaniji koji je, saznavši da boluje od raka gušterače i da mu preostaje samo tri mjeseca života, svojim studentima 2007. godine održao predavanje na temu "Kako zaista ostvariti svoje snove iz djetinjstva", na temelju kojeg je nastala i ova inspirativna knjiga koja će osvojiti svakoga, pa i ona vječita gunđala koja su nezadovoljna svime i svačime u svom životu. Randyjeve pouke pamte se cijeli život i pružaju zaista unikatni način gledanja na određene životne situacije.



2. Dnevnik Anne Frank
Nema osobe koja nije čula za ovu hrabru trinaestogodišnjakinju, ali ipak, većina nije osobno upoznata s mislima koje je prenijela na stranice svog dnevnika za vrijeme dok je sa svojom obitelji bila u tajnom skloništu, sve dok ih Gestapo nije otpremio u koncentracijske logore, u kojem je i skončala svoj mladi život. "Usprkos svem zlu, ja i dalje vjerujem da su ljudi uistinu dobri u svojim srcima", napisala je Anne. Ako vas takav zaključak nastao u strahu i izolaciji ne oduševi, ništa neće. Idealno je uz knjigu pokloniti i dnevnik koji tek čeka svoje zapise.



3. Mali princ - Antonie de Saint-Exupery

Malog princa morali smo čitati kao lektiru u osnovnoj školi, i da, iako sadrži piščeve crteže i čini se kao dječja knjiga, ova knjiga nebrušeni je dijamant u rukama odrasla čovjeka - sadrži velike istine života koje ne bismo smjeli zaboraviti bez obzira na to koliko svijećica imamo na rođendanskoj torti.


4. Tajni život pčela - Sue Monk Kidd
Ako volite američki jug, domaće pite od jabuka, med i pčele, a uvijek vas raznježi junakinja koja na neobičnom mjestu otkriva značenje obitelji, voljet ćete ovu toplu priču i vi, i onaj kome je poklonite. Lily ima snagu kojoj ćete se diviti i o kojoj ćete pričati prijateljicama, majkama, sestrama, kćerima. Idealna je za poklon ženskoj osobi, a ni muškarci, ako imaju imalo srca, neće ostati imuni na nju (ako ipak ostanu, neka pogledaju bar film s fantastičnom glumačkom postavom).


5. Ispričat ću ti priču - Jorge Bucay
Slavni argentinski terapeut i pisac pojasnio je ovom knjigom moć koju ima samo jedna priča. Glavni lik putem grčkih mitova, učenja zen majstora te mudrosti iz cijeloga svijeta rješava svoje nedoumice, probleme i predrasude, a svi koji je pročitaju, imaju priliku učiti o životu i sebi samima na način na koji do sada nisu imali prilike. Knjiga je ovo koja se puno puta u životu uzima u ruke u potrebi za meditacijom i rješavanjem stresa, što nam je svima tako često potrebno.





utorak, 11. prosinca 2012.

I need a hero

Rekli su mi da sam girly, kao da su ono što te čini ženom nove cipele ili uživanje u Cosmu svake prijestupne godine. Samo oni meni najbliži svjesni su toga koliko sam dijete, možda žensko dijete, ali dijete u duši i koliko sam naivna u pogledu raznih životnih situacija i ljudskog ponašanja. Svijet još gledam kroz prizmu filmova, serija i knjiga te njihovih likova i iako volim i Carrie i Mirandu i ostalu ekipu koja je uzor današnjim ženama, moje junakinje, od vremena kada i nisam znala čitati, likovi su iz bajki - Disneyjeve princeze koje se, osim što imaju izniman modni ukus te su nadarene za glazbu, žrtvuju za ljubav, avanturistice koje su spremne za svaki izaziv, heroine od kojih svako dijete, a i odrastao čovjek, može naučiti.


Svakako moja najdraža junakinja je Ariel, mala sirena - znatiželjka koja uživa u otkrivanju sitnica koje čine ljudsku svakodnevicu, koja će svoj najveći talent žrtvovati za ljubav, koja će neustrašivo, usprkos svim savjetima starijih i pametnijih, krenuti u pustolovinu svog života. Naučila me da je svaki dan novo otkriće i da se svaka žrtva isplati.

Animirani film nastao prema kineskoj Baladi o Mulan, prikazuje hrabru Mulan koja umjesto da razmišlja o udaji, nastoji steći ratničke vještine i tako spasiti svoju obitelj i naciju. Zanimljivo je da je djevojka po čijem uzoru je Disney stvorio Mulan bila jedna od najboljih ratnica, naširoko poznata po svojem znanju borilačkih vještina i oružja. Upravo zato, Disneyeva Mulan savršeno prikazuje sve što žena može biti: ljepotica, nježna duša, ratnica i borac.


Belle iz Beauty and the beast vrlo je inspirativan lik u kojem se svaka djevojka sa sela može prepoznati. Djevojka koja sanja o životu izvan provincije, koja mašta da je glavni lik pustolovina o kojima čita u knjigama, ipak će za oca žrtvovati snove pa potom i uvidjeti trunčicu dobra u gruboj i divljoj zvijeri, čime je poručila da ne treba suditi čovjeka, odnosno zvijer, po izgledu, jer nikada ne znamo u kojem obliku će se pojaviti naša srodna duša.

Esmeralda. Ne, ova nije flor del campo, nego je gypsy iz Zvonara crkve Notre-Dame. Nije princeza, nego je Ciganka koja se zauzima za grbavca u tornju i pri tome pokazuje hrabrost i spremnost za borbu za pravdu, koju ostvaruje svojim street smart postupcima. U neku ruku, Esmeralda utjelovljuje francusku revoluciju koja se ogleda na primjeru jednog običnog smrtnika, i djelić njenog inata bismo svi trebali imati ispod kože.


Ako me netko naučio da Majku prirodu treba osluškivati i poštivati, onda je to Pocahontas, Indijanka koja čuje govor vjetra, plovi rijekama, koja priča sa životinjama, savjete prima od bake vrbe, a pritom se i zaljubljuje u čovjeka koji nije njenog kova. Njeno dostojanstveni odnos s prirodom nadahnjujući mi je i danas.




 

ponedjeljak, 10. prosinca 2012.

Naš Petar Pan

Živio je u mojoj ulici i ne sjećam se točno dana kada smo se upoznali pa pretpostavljam da je to bilo na nekom improviziranom igralištu, livadi, dvorištu, negdje gdje se djeca momentalno sprijatelje čim se ugledaju. Nakon godina građenja koliba kraj rijeke i igre graničara, zajedno smo sjeli u školske klupe u našoj staroj školi, onako stidljivo kako prvašići to rade. Kao seoska djeca, bili smo osuđeni na čekanje autobusa koji bi nas odvezao u školu i iz nje vratio kućama, zbog čega mislim da smo ustvari bili blagoslovljeni jer su se na tom autobusnom stajalištu sklapala prijateljstva, rađale ljubavi, a na sjedalima autobusa povjeravale tajne i proslijeđivale poruke napisane na papirićima. Imao je plave oči i svjetlu kosu, bio je vragolast i uvijek u pokretu, nemirnog duha. Iako najniži rastom među njima, bio je najpopularniji dječak u našoj ulici, svi su voljeli njegov vedri duh, njegovu srčanost. U razredu je uvijek bio zadužen za glupiranje, za fore na koje smo se mi smijali, a zbog kojih se nastavnicima dizala kosa na glavi. Volio je Martinu iz razreda i sanjao kako će je oženiti jednoga dana kad postane svjetski poznati nogometaš. 

Imao je svoje prste u osvajanju dečka koji mi se sviđao, bio mirotvorac u slučaju svih mojih kokošjih svađa s prijateljicama, bio je potpuno involviran u svaku poru mog života, a put od autobusne stanice do moje kuće uvijek mi se činio prekratak za sve priče koje smo htjeli podijeliti. Bio je razlog zašto i danas vjerujem u prijateljstvo između dječaka i djevojčice, jer sam ga voljela nevino prijateljski, baš kao i on mene. Kad bolje razmislim, nikad nismo pričali o bližoj budućnosti, nismo govorili o srednjoj školi, život je bio pred nama, i valjda nije imalo smisla da se opterećujemo brigama, živjeli smo sa smijehom, ne poznavajući suze. 

Dana kada je slavio rođendan prisjećaju se svi koji su ga poznavali - dana kada je predoređeno da se njegov život stopi s našima, kad ih je obogatio onako kako samo pravi prijatelj može. Na taj dan godinama palimo svijeću - u svojim obiteljskim kućama, na prozoru podstanarskih studentskih stanova, u domovima svojih novoosnovanih obitelji, na njegovom grobu. Zvao se Mario - i za nas je ostao vječni dječak koji nas podsjeća na sretne dane u školi i na školskom igralištu. Na današnji dan svatko od nas će se sjetiti njegovog promuklog glasa i smijeha, svake godine kroz sve gušću maglu koju je stvorilo vrijeme koje je prošlo bez njega. Danas bi proslavio 26. rođendan, i iako ne diše s nama, Mario je zauvijek neizbrisivi dio našeg djetinjstva, našeg odrastanja, dio ljudi u koje smo bili prisiljeni naglo izrasti onog dana kad smo ga izgubili i zato i ove godine slavimo njegov život, znajući da nas gleda iz Raja.


petak, 7. prosinca 2012.

Summertime blues

Za ovaj vikend najavljuju snježnu mećavu u većini zemlje, pa čak i u ajme-neće-valjda-snig-Dalmaciji. Plan mi je sljedeći: oprskrbiti se klopom, naviti ovu siročicu od grijalice na maksimum, sklupčati se pod dekicom i popiti pet litara čaja. Nasuprot temperature zraka, postavljen na shuffle, player mi je nesvjesno, valjda i sam od čežnje za ljetom, posložio playlistu koja kao da najavljuje ljetno sunce, a ne snježni kraj godine.


Osim Beach Boysa i Bob Marleya iz čije glazbe vrišti ljeto i istog trena se zamišljate kako chillate pod palmama i pijuckate šareno pićence s kišobrančićem, ima pjesama koje u svakome od nas ponaosob izazovu sjećanja na određeno ljeto, pjesma zbog koje osjećamo morsku sol u zraku i zamišljamo vjetar u kosi dok se vozimo u kabrioletu (da ne bude zabune, nikad nisam bila ni blizu kabrioletu) na otvorenoj cesti. To ne moraju biti klasične "summer in the city" pjesme koje se puštaju na prvi dan ljeta u "ljeto nam se vratilo u grad" stilu, ali kad zasviraju u prosincu, osjećam ljetno popodnevno sunce na svojoj koži.

Shoot the moon - Norah Jones
Stariji albumi Norah Jones uvijek me sjete na ljeto, njen glas pun je ljetne sjete, i istog trena vidim zalazak sunca u New Orleansu (ne, nisam nikad ni tamo bila).


No blue sky - The Thorns
S najdražeg mi soundtracka, uz Adelaide Old 97's-a, No blue sky jedna je od pjesama zbog kojih osjećam neki unutarnji mir koji mogu osjećati samo dok ležim na toploj travi koja priziva ljeto.

Summertime - Bon Jovi
Ljetne svirke, koncerti na otvorenom, putovanja s društvom, kasni ljetni razgovori na jezeru, čitav Bon Jovijev opus izaziva nevjerojatnu nostalgiju.


Summer rain - Belinda Carlisle
Belinda predstavlja sve ono čime su '80-te pridonijele ljetnim večerima. Za mene je ona utjelovljenje ženskih bandova iz tog divnog razdoblja, kad su cure svirale gitare dok su im se scrungi-ji i naramenice tresle u ritmu muzike za ples.

Summer breeze - Seals & Crofts 
Njihov zvuk odiše ljetom ljubavi iako je snimljen nekoliko godina nakon ljeta 1967. Pjesme kao što su San Francisco Scotta McKenzieja, Hotel California Eaglesa, pjesme Mamas and the Papasa, Doorsa, ti lijeni vokali i nježne gitare dočaravaju nama, rođenima u pogrešno vrijeme, kako je bilo živjeti u nekim boljim vremenima, kad je ljetno rasploženje duže trajalo.


River - Bruce Springsteen
Svi vole Bruceovu Girls in their summer clothes, a ja baš kroz River osjećam ljeta u New Jerseyu, koja su, sudeći po glazbi i momcima, očito divna.

Smooth - Santana
Godina je1999., a ova pjesma apsolutni je vladar svih radijskih etera i svi se oznojavaju već pri prvim taktovima.
Sitting on a dock of a bay - Otis Redding
Da, 60-e su bile godine, ako na ovu pjesmu na zamišljate kako močite noge u moru, onda ne znam što s vama nije u redu.


Sometimes - Britney Spears
Da se razumijemo, prije puuuuuuuuno godina, Britney je bila prekul i nema tko ju nije volio. Ja je volim i danas, ne toliko slušati, koliko volim sve ono što je za mene u odrastanju predstavljala. Ova pjesma sjeti me na ljeto kad mi je glavni problem bio što me jedan dečko ne primjećuje, baš kao i Britney u Sometimes - tako smo se nas dvije razumjele.

Soak up the sun - Shery Crow
Kao srednjoškolki, ova pjesma mi je redovito svirala u pozadini dok sam brijala noge prije odlaska na more sa starcima. Sweet memories.


All I wanna do - Sugarland
Zajedno s Weezerovim Island in the sun, Sugarland predstavlja godišnji odmor po mom guštu. Izležavanje i mozak na paši, uz boyfrienda, naravno, jer, netko ipak treba nanijeti tu kremu za sunčanje na nedostupne dijelove tijela.

Dite - Libar
Stvarno ne mogu reći da slušam hrvatsku glazbu, zato Libar ima počasno mjesto na ovoj top listi ljetnih melodija. Da, od domaćih izvođača, sjeća me i Oliver na jedno ljeto kad smo bili prisiljeni slušati ga iz dana u dan na plaži, no, te osjećaje ne želim prizivati. Radije ću poslušati Dite još jednom, i utopit ruke do po lakta i tako dodirnuti cili svit.






srijeda, 5. prosinca 2012.

Finding Neverland

Kad sam ja bila dijete, djevojčice su skakale gumi-gumi, ali i gradile kolibe i igrale se rata s dječacima. Moj bratić i ja zajedno smo se igrali njegovim autićima, ali i oblačili moje barbike, i nitko nikoga nije zbog toga osuđivao. U mojoj ulici igrali smo se žmire, ali i mame i tate i doktora, te se zanimali za to zašto dečki piške stojeći, a cure moraju sakriti se iza grma udaljenog najmanje jedan kilometar da bi obavile istu funkciju. Od blata smo pravile najfinije kolače koje su dečki hvalili, a oni su od drveta pravili puške, koje bi potom i nama dali da koristimo u igri. Svi zajedno biciklom smo se provezli kroz cijelu ulicu uzduž i poprijeko i po nekoliko puta na dan. Kad sam na rolama slomila ruku, uz mene su bili i prijatelji i prijateljice. Sve je bilo jednostavno – bili smo djeca.




Danas slušamo o programu zdravstvenog ODGOJA, koji se najavljuje kao spasilački program koji će spriječiti ovisnosti, djecu naučiti da se ne smije tući, da se mora poštivati starije i drugu djecu, te kako se spolno odgovorno ponašati – već u 3. razredu osnovne škole. Program će biti podijeljen u module „Živjeti zdravo, Prevencija ovisnosti, Prevencija nasilničkog ponašanja te Spolno/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje, kojima je cilj razvoj tolerancije, pri čemu je važno pomoći svim učenicima razviti pozitivnu sliku o sebi, ali i usvojiti uvažavanje različitosti među ljudima kao temeljnu vrednotu. Zdravstveni odgoj treba pomoći razvoju sustava vrijednosti kod mladih osoba, potaknuti razvoj empatije i osjetljivosti za potrebe drugih, no istodobno treba ukazati na neprihvatljiva ponašanja i devijantne pojave koje se ne smiju tolerirati ili ignorirati.“

Neovisno o pokretu Nepomirenih, daleko od medvjedića koji prosvjeduju, prisjećam se svog djetinjstva i pitam se, hoće li moje dijete imati slično? Uplašena sam i nervozna, nespremna, opterećena svime što se danas nudi djeci, bojim se da će moje dijete pripadati tom svijetu, a ne svojoj obitelji. A onda se sjetim - mene su roditelji rano naučili kako upotrijebiti nužnik, da je čistoća pola zdravlja, da se starije sluša, da budem pristojna, da se ne smijem tući i vrijeđati drugu djecu, da se sa svima trebam igrati, da je špinat zdrav, a da slatkiši nisu, da je dobro baviti se sportom i boraviti na svježem zraku, da ne smijem pričati sa strancima, da ne sudim druge po odjeći, obući, frizuri ili izgledu, da nije bitno koje marke je odjeća koju oblačim na sebe, da je bitno da se prema njima lijepo ponašam, da suosjećam s drugima, da je pušenje loše i da od dima cigarete djeca ne rastu, da trebam pisati zadaću, učiti i redovito dolaziti na nastavu, da zlostavljanje moram prijaviti mami ili učiteljici, da alkohol i droga loše utječu na ljude, da se ne smije krasti i lagati, da se molim Bogu i da me On voli i kad sam zločesta, da, ako svi drugi nešto rade, ne znači da je to ispravno i da trebam i ja raditi, da djevojčice nose uloške, a dječacima se produbi glas, i da smo svi dlakavi na raznim mjestima, da trebam učiti od ljudi koji su različiti od mene, da se u životu trebam boriti da svi imamo jednaka prava, da je nevinost dragocjena, da je spolni odnos nešto što radiš s osobom koju voliš, da budem odgovorna, da budem prijatelj, da volim život i da cijenim svoju obitelj, prijatelje i druge ljude, bez obzira na to gdje, kako i na koji način žive.


Zato se pitam, što se zapravo želi postići ovakvim programom zdravstvenog ODGOJA? Ne mislite li da se njime zapravo vrijeđa svaki kvalitetni roditelj, a skida odgovornost s leđa nekome tko je zanemario odgoj svog djeteta? Hrvatska riječ odgoj ima svoj korijen u glagolu gojiti, koji znači činiti da nešto živi i raste. Tko je s nama od prvog trenutka života, tko nas goji? Odgojitelj. Mislite li da je škola odgojitelj vašeg djeteta? Reći ćete, nisu sva djeca blagoslovljena roditeljima, pa bolje da ih škola odgoji, ali priznajte si istinu - svako dijete ima roditelja, samo ne kvalitetnog, neki se odreknu svoje roditeljske skrbi, fizički ili duhovno. U našem društvu postoji začarani krug, koji nije nastao u školi, na satovima razrednika, prirode i društva, tjelesne i zdravstvene kulture, nego je “krenuo od kuće”. Još danas može se prekinuti taj neprekinuti niz nasilja, problema, osuđivanja, kritiziranja, neodgovornosti. Škola je tu da pripomogne roditelju, a ne da ga oslobodi teške obveze odgoja. Zapitajte se kakav želite biti roditelj, i preuzmite danas odgovornost za odgoj jer svako dijete zaslužuje djetinjstvo u roditeljskom krilu koje će biti njegovo utočište, gdje nijedna tema nije tabu tema, gdje se pronalaze odgovori na sva pitanja. Ne znam za vas, ali ja ne želim odgoj svoga djeteta prepustiti nekom drugom, želim u svakom trenu biti sigurna da moje dijete ima sve što treba – znanje o svijetu i pravim vrijednostima – jer će jedino tako postati prijatelj, partner, jedino će takvim ODGOJEM postati čovjek.

Navika srca

Ako niste znali, 5. prosinca od 1985. godine, kada ga je takvim proglasila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, slavimo kao Međunarodni dan volontera. Wow, UN, tolika je važnost tog jednog malog čovjeka, toliki je njegov doprinos zajednici! Godinama nakon što je UN tako odao priznanje volonterima, i 2007. godine Hrvatski Sabor potvrdio je da je volontiranje aktivnost od interesa za državu, tako danas u Hrvatskoj imamo Zakon o volontiranju te mrežu volonterskih centara i udruga koji svakodnevno organiziraju rad volontera, kako bi svaki sat i svaki trud bio na najbolji način uložen u poboljšanje civilnog društva. Istina, volonterski angažman nije dovoljno prepoznat u našem društvu, posebice, pri zapošljavanju, ali ne to ne treba biti prepreka budućim volonterima.


Prema Zakonu o volontiranju, volontiranjem se smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, bez traženja protuusluge ili imovinske koristi. Kad bolje razmislite, sigurno ste volonter, a da to ni ne znate. Ako susjedima pomažete u poljoprivrednim radnim akcijama, ako bolesnoj baki u ulici nosite kruh i mlijeko, ako dajete besplatne instrukcije djetetu koje živi u vašoj zgradi, čestitam, vi ste volonter! Svi previše vremena provodimo pred računalom, TV-om, u samoći svoje sobe, a čovjek nije stvoren da bi život živio na takav način, čovjek želi pridonijeti, želi nešto promijeniti na bolje. Oni bez dovoljno volje odustat će odmah, misleći da ne ovisi o njima svijet, a hrabri će krenuti - od lokalnih problema, do lokalnih rješenja.


Tijekom studija bila sam volonter, sada rijeđe, moram priznati, zbog čega je moje volontersko srce nemirno i vjerojatno se neće smiriti dok ne pronađe svoju novu misiju. Bila sam koordinator raznih akcija te vodila  treninge za mlade neiskusne ljude željne volontiranja i nastojala ih dodatno motivirati govoreći da će se volontiranjem pomoći drugima, učiniti svoj grad ljepšim mjestom, svoje slobodno vrijeme iskoristiti korisno i pritome se osjećati ispunjeno, steći nova iskustva, nove prijetelje, više cijeniti vlastiti život te skupiti materijal za svoj životopis. Često su me pitali je li loše ako žele volontirati samo da bi jednog dana imali što napisati u svojoj prijavi za posao, pa i ovim putem napominjem - nijedan motiv za volontiranje nije pogrešan motiv, jer svako odvajanje znanja, vještina i vremena, htjeli vi ili ne, rezultira time da pomažete drugom čovjeku, da mu olakšate svakodnevicu, da ga informirate o nečemu, da učinite njegov, a i svoj život kvalitetnijim. Čak i najmanje ulaganje truda pokreće lančanu reakciju, i vaš život bit će obogaćen, a vaše srce steći će novu naviku. Zato, informirajte se još danas o volontiranju u najbližem Volonterskom centru ili udruzi koja djeluje u vašem gradu ili jednostavno budite babysitter, pročitajte slabovidnom susjedu novine, popravite prijatelju računalo - budite vi promjena koju želite u svijetu!




utorak, 4. prosinca 2012.

10 razloga zašto volim prosinac


Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite:


1. Zimske radosti
Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka. Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve to ocu uspijeva i rezultira savršenom seoskom skijaškom stazom, ali u jednom nije uspješan - u motivaciji svojih kćeri, sve odreda iznimno sportski netalentiranih, da postanu buduće Janice. Pokušam ja svake godine, ali nikako da svladam to zaustavljanje, pa se na kraju vožnje samo izvrnem na jednu stranu. Nakon što se dovoljno puta tako "zaustavim" i cijela smočim, mamino kuhano vino je primamljivije od skijanja. Međutim, klizanje obožavam i svakom ga preporučujem kao idealno druženje i bavljenje sportom u zimske dane. U svakom slučaju, svatko može pronaći neku zimsku aktivnost za sebe i na taj način potrošiti one čvarke i kobasice od prošlomjesečnog kolinja, a i pritom se dobro zabaviti.

2. Božićna svjetla
Iako je struja postala ogroman luksuz, advent bez božićnih lampica na svakom koraku je nezamisliv. Nekome je božićna rasvjeta kič, a ja ju obožavam, sve izgleda čarobno, kao da svjećice uklanjaju svaku tamu, i ništa loše se ne može dogoditi! Svakom obožavatelju blještavila preporučam razgledati 'Božićnu priču' obitelji Salaj u Grabovnici pored Čazme, gdje će ove godine gorjeti rekordan broj lampica, njih čak 1,5 milijun!


3. Božićni kolačići
S cimetom, s paprom, s limunom, narančom, rumom, čokoladom, pekmezom, štaubom, medom - sve ih volim! Volim ih jesti, volim ih pripremati, i volim što je u mojoj obitelji peckarenje božićnih kolačića ritual u kojem svi sudjelujemo. Svira božićna glazba, pećnica nas grije, a svačiji prstići umiješani su u meko domaće tijesto iz kojeg će niknuti kolači za prste polizati. Uz božićne kolačiće nezaobilazan je božićni čaj, božićni cappuccino, božićna topla čokolada, božićno kuhano vino i svi ostali topli pripravci od kojih vam je odmah toplo oko srca.


4. Božićni filmovi
Tko god kaže da mu prođe Božić a da ne gleda Kevina kako samuje u kući - laže! Notorna je činjenica da je Božić bez slatkog Macaulaya Culkina nemoguć, i nema ljepšeg nego kad cijela obitelj zasjedne pored tople vatrice (radijatora) i uživa u božićnim filmovima. Pravi ovisnici o filmovima kao što je moja obitelj, pogledat će zgode Mokrih bandita i usred ljeta, nestrpljivo očekujući snijeg i božićnu čaroliju.


5. Glazba
Adventske pjesme najljepše su pjesme koje se pjevaju u liturgiji, a savršen su spoj duhovnosti i domovinske tradicije. Osim duhovne glazbe, i svjetovna božićna glazba odiše jednakom radošću, porukom mira te ponekom ljubavnom izjavom koja na prvu nema nikakve veze s Božićem, ali se tolerira jer tako valjda Božić utječe na ljude. Blagdansko raspoloženje širi se i putem brojnih božićnih koncerata i priredbi koje često imaju i humanitarni predznak, kako ne bismo u to radosno doba zaboravili da i svi zaslužuju Božić s obitelji i bogatom trpezom.

6. Darivanje
Da, ljubav, mir, blagostanje, sve je to u redu, ali svi smo zapravo djeca u duši i volimo poklone pod borom, je li tako? Volim biti i darovatelj i obdarenik, pa zato cijeli prosinac, a često i prije, smišljam kojom sitnicom ću obradovati svoje najmilije. Znate ono božićno jutro kad se djeca skupljaju oko bora i otvaraju poklone? U mojoj obitelji na božićno jutro već svi gunđamo oko božićnih poklona jer smo ih nestrpljivo otvorili na Badnjak popodne, negdje između fiš paprikaša i polnoćke.


7. Tradicija
Božićno žito, adventske svijeće, zornice, čestitanje Adama i Eve, okićena jelka, božićna klopa, polnoćka - volim božićnu tradiciju u Hrvata, volim kako nas ujedinjuje, kako nas podsjeća na pretke koji su sadili žito kao i mi, koji su, uz okićeni krispan, u domove unosili i slamu, koji su išli na polnoćku i gacali istim utabanim putem kroz snijeg. Od svih tradicija najviše volim polnoćku koja ima posebne moći - ona dovlači u crkvu sve one koji se tijekom godine deklariraju kao izgubljene ovce, i tu večer svima je pružena nova šansa. Na Badnjak uobičajeno idem i na dječju i na "pravu" polnoćku, koja tako toplo najavljuje slavlje radi kojeg smo se okupili.

8. Rođendanski party
Naš župnik poludi jer mnogi Isusa vole zamisliti samo kao malog debeljucu u jaslicama, zaboravljajući što je taj maleni na slamici podnio za nas, da bismo mi danas doručkovali sa svojom obitelji, da bismo zajedno gradili snjegovića, da bismo se izgrlili s prijateljima, zaželjeli im sretan Božić. Ove godine dobro ću se zagledati u to djetešce, promišljati o tome koliko je veliko Njegovo srce, koliko spremnosti, hrabrosti i poniznosti se nalazilo već u tim ručicama te betlehemske svete noći. I obećavam, neću zaboraviti izreći ono najbitnije ovoga Božića - Hvala Ti, Isuse!


9. Obitelj na okupu
Pred kraj godina nikakav posao više nije važan, osim posla ljudi koji žive od pečenja odojaka. Svi su na praznicima i godišnjim odmorima (držimo fige), i skupljaju se kao ptići kojima je najtoplije gnijezdo iz kojeg su potekli. Susreću se stari prijatelji, dijele dogodovštine iz protekle godine, posjećuje se rodbina koja je baš u blagdansko vrijeme najglasnija i najluđa, obitelj moli na okupu. Sjetite se toga i obavite blagdansku kupnju na vrijeme, pa neka zaista svi barem u božićno vrijeme budu s obitelji!


10. Kraj godine
Zadnji dan u godini potiče nas da se prisjetimo svega na čemu smo zahvalni, svega lijepoga što nam je godinu obogatilo, i svega ružnoga što nas je ojačalo i što smo preživjeli. Osim nervoze pred iščekivanje Nove godine i smišljanja savršenog šljokičastog outfita za doček, hvata nas i uzbuđenje vezano za nove odluke i novi početak u koji već tradicionalno polažemo velike nade - da će biti bolji od ikojeg do sada.