Preskoči na glavni sadržaj

Cookie time (1)

Ako nešto volim, onda je to peckarenje kolačića koji savršeno idu uz kavu ili čaj. Volim praviti i kolače i torte, ali suhi kolačići svih oblika i okusa su mi najdraži. Nastojim svako malo isprobati neki novi recept, ali za Božić se uvijek vraćam onima provjerenima, jer lijepo je godinu zaokružiti s jednim best of izdanjem. 

Sljedećih predbožićnih dana podijelit ću s vama neke od svojih omiljenih recepata za suhe božićne kolačiće, koji nisu moje autorsko djelo, osim što su pojednostavljeni i prilagođeni našem podneblju i dostupnim nam sastojcima, a za koje možete biti sigurni da su pun pogodak, što zasigurno puno znači budući da je teško izabrati takve u moru recepata.


Prve ću vam predstaviti američke čovječuljke od đumbira, koji su slični našim već isprobanim paprenjacima, a koji će biti fina alternativa svima koji paprenjake ne vole (u mojoj obitelji jedino ja svakodnevno u vrijeme Božića praznim kutiju s paprenjacima).


Za njih će vam trebati 125 g margarina, 100 g šećera, 1 jaje, 375 g brašna, prašak za pecivo, 2 žličice đumbira u prahu, žličica cimeta i dvije žlice meda. Margarin i šećer miksajte dok ne postanu pjenasti, a onda dodajte žumanjak i med pa miksajte dok se ne poveže. Umiješajte brašno, đumbir, cimet i prašak za pecivo, pa izvan posude mijesite rukama dok tijesto ne bude čvrsto i glatko. Nek odstoji u hladnjaku bar sat vremena. Tijesto razvaljajte tanko (oko 4 mm) i izrežite iz njega oblike, ne moraju to biti nužno čovječuljci. Pecite u pećnici na 180 stupnjeva desetak minuta, dok ne potamne.

Što se tiče ukrasa, ako ne želite komplicirati, lijepo će izgledati ukrašeni šarenim bombonima i običnom glazurom od bjelanjaka koju ćete dobiti miksanjem jednog bjelanjka s cca 150 g šećera u prahu, kojima ćete dodati i par kapi limunovog soka.

Neka peckarenje počne! :)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta