utorak, 22. studenoga 2016.

Predbožićne odluke

Neću kupovati limene kutije!

Imam problem - opsjednuta sam limenim kutijama, uvijek ih vučem kući i guram u njih razne stvari - u jednoj su stvarčice za peći kolače, u jednoj začini, u nekima uspomene ili pribor za šivanje itd. Koliko god ih skupila, uvijek mi još jedna nedostaje! A najdraže su mi božićne kutije u koje spremam božićne keksiće - znate, kad ih otklopiš, a zamiriši na cimet i klinčić...


Neću praviti kolače, možda. 

Ovih dana još važem koje ću kolače praviti za Božić. Dan poslije Božića idemo kod naših u Našice i odlučila sam praviti samo suhe kolače - krancle, biskote, rafaelo i medena srca. Hm, možda mi nedostaju neki čokoladni? Thinking out loud. Uglavnom, rekla sam da nećemo praviti kolače do Božića, iako sam prošli vikend pravila Ledene jabuke, i iako sam se namjerila na pravljenje božićnog kruha sa suhim voćem koji bi odlično išao sa čitanjem Dickensove Božićne priče koju moj book club čita za prosinac...


Poklone ću kupiti mjesec dana prije Božića!

Volim poklanjati, i oduvijek sam mislila da bih bila dobra Oprah - podijelila bih svaki dan bar dva, tri automobila! No, za razliku od Opre, ja nemam tolika primanja pa moram biti kreativna ako svoje mile želim obradovati nekom sitnicom. Krajem godine imamo puno rođendana, babinja, a tu je i Božić. Sve poklone kupim barem mjesec dana unaprijed i onda pred Božić sve raširim i uživam u umatanju!


Pospremat ću stan mjesec dana unaprijed!

Neću se dovesti u situaciju da zadnji tjedan adventa provedem ribajući stan - sve ću pospremati početkom prosinca i onda zadnji tjedan samo peckariti! Srećom, imam i pomoćnicu koja mi svaki dan reorganizira cijeli stan.


Neću se usredotočiti na dekoracije, nego na duhovnu pripremu za Božić!

Znam, razumijem vas, božićnom blještavilu je teško odoljeti, i savjetujem izbjegavanje većih trgovačkih centara ukoliko ne želite plaću spiskati na lampice i kuglice. Ovog Božića imat ćemo nov samo vijenac, i voljela bih kupiti lijepe jaslice, to je sve. Nadam se da ćemo u adventu imati mira i zdravlja te da ćemo sretni i bliski Bogu uživati u toplini doma. I da nećemo bor morati zaljepiti strop da bi bio nedostupan našoj Franki.



nedjelja, 20. studenoga 2016.

Moja prva Margaret Atwood

Kad nekome kažete da volite čitati, svi pretpostave, iz ne znam kojeg razloga, da ste pročitali sve knjige svijeta, da baratate svim naslovima i autorima u svako doba dana i noći. Istina je, volim čitati, ali toliko je knjiga koje su must read, a još uvijek su nepročitane. Neke su doslovno must read jer su se nalazile u školskoj lektiri, ali ako mene pitate - te su mi najgore, o njima pojma nemam. Najbolje knjige koje su bile dio lektire su Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Trojica u Trnju i Smogovci, i to mislim i dan danas. Lektira srednje škole mi je tek bila promašaj. Ok, otkidala sam na romantiku mladog Werthera, ali Dekameron, Ilijada, Odiseja - kill me, please. O Odiseji sam znala sljedeće: glavni lik je Odisej koji se pogubio u belom svijetu i kojeg je žena čekala dvadeset godina (luda žena) čeznuvši za njegovim lovačkim pričama.


Ta luda žena zvala se Penelopa - znate, kao Penelopa Cruz i kao Christina Ricci u onom filmu u kojem ima svinjski nos. Danas je to ime sinonim za vjernost (ne moram niti spomenuti da Odisej njoj kroz ta dva desetljeća nije bio vjeran), a nekada je značilo - patka.



Upravo zbog samog podrijetla imena Penelopa, i mog nedostatka opće kulture glede mitova, zaintrigirala me Penelopeja Margaret Atwood. Nisam do sada čitala Atwood, ali sam se i sama uvjerila da je riječ o vrhunskoj pripovjedačici. Ova kanadska čarobnica riječi od dosadnog mita o ženi koja čeka muškarca koji to nije zaslužio napravila je feministički ep koji se čita u jednom dahu. Penelopeja je svima poznata priča ispričana iz ženske perspektive, i to toliko vjerno da se Penelopa čini kao žena od krvi i mesa, žena koju razumijemo, kojoj se divimo, žena za koju navijamo. Cijenili vi vjernost ili ne, od Penelope možete naučiti - o snazi, dosljednosti, ludosti i hrabrosti, i to onoj koja nadmačuje hrabrost Odiseja, i svih drugih junaka o čijim podvizima su nas učile školske lektire.




"Što se tiče majke, u onom svom plivanju poput pliskavice napravila je stanku dovoljno dugu da probiva mojoj svadbi...Evo što je kazala: Voda se ne opire. Voda teče. Kad u nju uroniš ruku, osjećaš jedino milovanje. Voda nije tvrdi zid, neće te zaustaviti. No voda uvijek ide kamo želi i na kraju joj se ništa ne može suprotstaviti. Voda je strpljiva. Kapi vode rastoče kamen. Pamti to, dijete moje. Pamti da si ti napola voda. Ako kroz prepreku ne možeš proći, obiđi ju. To čini voda."

subota, 12. studenoga 2016.

Kako sam plakala zbog jedne Marine

Ovaj tjedan Franka je opet bolovala. Samo viroza - rekla je doktorica Jadranka po 47. put u zadnjih mjesec i pol dana, ili se barem činilo da je tako, jer stvarno je bolesna često. Sve će proći, kažu, to tako ide u vrtiću, vele, ali kad si roditelj prvi put, onda ti se to virozno razdoblje čini predugo. Ta koliko je daleko to proljeće, još je prava jesen!


Kad ti je dijete bolesno, onda se ne možeš u potpunosti koncentrirati ni na što drugo. Na poslu zabušavam, na kavi s kolegicom stalno pogledavam na mobitel (čekam najnovije temperaturno izvješće), a stan polako sliči jazbini nekog hrčka. 


Posljednjih dana nervozu sam namjeravala izliječiti čitanjem. Međutim, u ruke mi je dopala knjiga koja je u meni pobudila nervozu i paranoju kako niti jedna do sada nije. 


Riječ je o romanu Susjed Trogiranke Marine Vujčić - ona je posljednjih godinu dana pravi hit, koliko sam razumjela (malo kaskam, porodiljni i to), a razumijem i zašto. Žena vam može od monologa jednog lika stvoriti napeto štivo koje nećete progutati, nego koje će proždrjeti vas.


Često preporuku za knjigu pišem na pola čitanja, u strahu da ne pokvarim doživljaj budućih čitatelja, ali ovu sam morala pročitati cijelu da bih stekla dojam - jer zbilja ništa nije kao što se čini. Ništa i nitko.


Knjiga govori o usamljenosti. Malo je reći - usamljenosti. Govori o ženi koja je sama sa svojim mislima, u kojima proživljava veliku ljubavnu dramu i samu sebe uvjerava da će se ono o čemu misli i ostvariti. Volim o sebi misliti kao o stabilnoj osobi, ali mi je strašno koliko sam se u liku ove usamljenice pronašla. Neke njene rečenice u potpunosti razumijem, s nekim njenim razmišljanjima se u potpunost slažem, prečesto s njom suosjećam, pa čak imam i zloglasni crveni kaput! Knjiga mi je na mahove izazivala paniku, tjerala me da se dvaput osvrćem preko ramena dok hodam stubištem zgrade, intrigirala me do besvijesti, a u puno navrata me potpuno izbezumila. Plakala sam dok sam je čitala iako se u njoj nije zbio niti jedan tužan događaj. Ali, ta usamljenost...bila mi je preteška.

Ne znam dožive li svi takve osjećaje u životu, ali meni su itekako poznati. U Šibeniku sam živjela takvim životom (bez uznemiravanja susjeda, doduše), i još uvijek mi je teško sjetiti se zime u onoj maloj hladnoj sobi u kojoj me nitko nikada nije čekao. Sada živim u obitelji, sretna sam i ovakva me knjiga samo podsjeća da budem zahvalna na svemu što imam. Voljela bih da su svi koji ovo čitaju sretni, da nisu usamljeni, da znaju da i njihov život nekome vrijedi, da znaju da su potrebni, i da svakom tužnom danu dođe kraj. Vrijeme ne liječi sve rane, ali usamljene može ozdraviti.


"Shvatila sam da ja, za razliku od Georgea Baileya iz filma, nikome ne bih nedostajala. Da skočim s mosta, samo bi nekoliko ljudi primijetilo da me nema, a neki bi čak osjetili i olakšanje. Recimo, Zvonko koji više nikome ne bi dugovao novac. Magda koja ne bi morala strepiti hoće li me negdje sresti. Po mome bi se životu mogao snimiti "Grozan život" - tako sam mislila sinoć kad sam uplakana otišla na spavanje. Baš me spopala tuga i jad i nisam se dugo mogla smiriti ni zaspati."

ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

The Glitter Girl's Reading Challenge


Nebrojeno puta sam primila link s popisom knjiga (svi znaju moju opsesiju pa me se sjete, lucky me!) na koje se Gilmoreice referiraju u seriji i uvijek sam bila ljubomorna na Lorelai i Rory (po kojoj je popis i dobio svojevrsno ime - Rory's reading challenge), kao da su zaista pročitale sve knjige i, k tome, sve ih zabilježile na popis. Nekoliko sam puta pokušala popisati knjige koje čitam, tako da i sada imam 482 papirića s nesređenim bilješkama naslova koji su mi prošli kroz ruke kroz ovih dvadesetak godina. To je za mene popis that got away.

Bližio se 7. studeni, datum koji sama sa sobom proslavim kao rođendan svog bloga, a za ovogodišnji 4. željela sam učiniti nešto posebno - popisati sve knjige o kojima sam vam pisala otkad sam počela odašiljati svoje misli u bespuća interneta. Moj popis ne sadrži mnoštvo knjiga poput Rorynog (impresivnih 339 - ali valja imati na umu da su se Gilmoreice snimale sedam sezona!), ali zahvaljujući njoj koja me naučila da knjigu uvijek nosim sa sobom, kroz ove četiri godine i ja sam pročitala zaista široku lepezu autora i žanrova. Dok gledam te naslove, prisjećam se svih prilika u kojima sam držala te knjige u torbi, čitala ih uz kavicu u pidžami, držeći knjigu na trudničkom trbuhu, u bolnici, pod pauzom na poslu, na plaži, dok sam planirala vjenčanje ili dok sam strepila hoće li se moja Franka probuditi - te knjige zaista predstavljaju mene i mijene u mom životu, moju utjehu i moju snagu. Svašta se dogodilo u te četiri godine - otkad pišem blog (zahvaljujući Katy Perry), položila sam pravosudni, udala se, preselila, rodila, upoznala hrpu novih ljudi i upoznala pravu sebe - nisam više ona djevojka koja u 15 m2 živi usamljeničkim životom, sada sam supruga, i majka, zaposlena žena, imam pune ruke posla, ali nikad u tolikoj mjeri da ne mogu pročitati koju stranicu poslastice zvane - knjiga.



1. Dnevnik Bridget Jones – H. Fielding

2. Hod po rubu – R. Jeger

3. Tisuću ždralova – Y. Kawabata

4. Atlas oblaka – D. Mitchell

5. Božićni pulover – G. Beck

6. Posljednje predavanje – R. Pausch

7. Dnevnik Anne Frank

8. Mali princ – A. de Saint-Exupery

9. Noć – E. Wiesel

10. Na cesti – J. Keruack

11. Hladnokrvno ubojstvo – T. Capote

12. Orkanski visovi – E. Bronte

13. Odabrane pjesme – S. Plath

14. Kratak čudnovat život Oscara Waoa – J. Diaz

15. Zvonar crkve Notre Dame – V. Hugo

16. Jadnici – V. Hugo

17. Da radost vaša bude potpuna – Zvjezdan Linić

18. Posljednje putovanje u Beč – I. Vrkljan

19. Sve o jednom dječaku – N. Hornby

20. Dobra strana života – Zvjezdan Linić

21. Hotel Zagorje – I. S. Bodrožić

22. Bog- svakodnevna tajna i objava – Zvjezdan Linić

23. Kuća duhova – I. Allende

24. Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala – P.Coelho

25. Krupna riba – D. Wallace

26. Tajna krvavog mosta – M. J. Zagorka

27. Gonič zmajeva – K. Hosseini

28. Narodno veselje – P. Pavličić

29. Svila, škare – I. Vrkljan

30. Radosno u novi dan – Zvjezdan Linić

31. Nogometna groznica – N. Hornby

32. Učitelju gdje stanuješ – Zvjezdan Linić

33. Amsterdam – I. McEwan

34. Norveška šuma – H. Murakami

35. Betonski vrt – I. McEwan

36. Čuda i čudaci Jadrana – G. Radivojević

37. Tajanstvena Hrvatska – I. Buj i dr.

38. Legenda o Kristu – S. Lagerlof

39. Bajke – H. C. Andersen

40. Male žene – L. M. Alcott

41. Kradljivica knjiga – M. Zusak

42. Šamišiel – Ivana Šojat

43. Čarobna ploča – V. T. Cuong

44. High fidelity – N. Hornby

45. Knjiga citata – J. M. Tempelton

46. Titanic – Hrvati u katastrofi – S. Novaković

47. Kako biti dobar – N. Hornby

48. Duži put do dna – N. Hornby

49. Tresak – N. Hornby

50. Tragedija u tri čina – A. Christie

51. Matilda – R. Dahl

52. Heidi – J. Spyri

53. Majka uspjeha – A. Chua

54. Zima za dvoje – N. Sparks

55. Pod starim krovovima – K.Š. Gjalski

56. Priručnik za ratnika svjetlosti – P. Coelho

57. Veliki Gatsby – F.S. Fitzgerald

58. Stanari u slonu – D. Horvatić

59. Slonovo putovanje – J. Saramago

60. Priča o vezirovom slonu – I. Andrić

61. Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima – M. Enard

62. Voda za slonove – S. Gruen

63. Rakova obratnica – H. Miller

64. Čarolije za svakodnevnu uporabu – A. Hoffman

65. Njezin strašni sklad – A. Niffenegger

66. Dragi Jim – C. Mork

67. Nevina samoubojstva – J. Euggenides

68. Ja, tata iz Irske – P. O'Grady

69. Kako biti dobar – J. Franzen

70. Zločin i kazna – F. Dostojevski

71. Stakleno zvono – S. Plath

72. Oliver Twist – C. Dickens

73. Vlati trave – W. Whitman

74. Čokolada – J. Harris

75. Kao voda za čokoladu – L. Esquivel

76. Večernji akt – P. Pavličić

77. Jom Kipur – I. Šojat

78. Katedrala – I. Brešan

79. Snježna kraljica – H.C. Andersen

80. Božićna pjesma – C. Dickens

81. Neočekivano hodočašće Haroldy Fryja – R. Joyce

82. I konje ubijaju – H. McCoy

83. U2 o U2

84. Pjesme – Dragutin Tadijanović

85. Pismovnik – M. Šiškin

86. Bračni zaplet – J. Euggenides

87. Svaki dan, svaki sat – N. Draganić

88. Ponos i predrasude – J. Austen

89. Jane Eyre – C. Bronte

90. Ljubav u doba kolere – G. G. Marquez

91. Tišina, rastanak – M. Bodrožić

92. Zlatni danci – J. Truhelka

93. I na početku i na kraju bijaše kava – J. Matanović

94. The secret garden – F. H. Burnett

95. Harry Potter i odaja tajni – J. K. Rowling

96. Moj život – David Jason

97. Tajnovita knjižnica gospodina Penumbre – R. Sloan

98. Buda iz predgrađa – H. Kureishi

99. Knjiga kratkih vječnih ljubavi – A. Makine

100. Hotel Marigold – D. Moggach

101. Najljuća jela tatarske kuhinje – A. Bronsky

102. Optužena – S. Drakulić

103. Greška u našim zvjezdama – J. Green

104. I past će sve maske – I. Šojat

105. Črna mati zemla – K. Novak

106. Za što sam se spremna potući – I. S. Bodrožić

107. Zelene čarape – I. Vrkljan

108. Ministarstvo boli – D. Ugrešić

109. Unterstadt – I. Šojat

110. Mjesečari – I. Šojat

111. Harry Potter i plameni pehar – J. K. Rowling

112. Svjetlost iz davnine – J. Banville

113. Balada o zvjezdanom moru – M. Bodrožić

114. Snobovi – J. Fellowes

115. Žena koja je legla u krevet na godinu dana – S. Townsend

116. Doručak s Buddhom – R. Merull

117. Luda za njim – H. Fielding

118. Rujanska svjetla – C. R. Zafon

119. Mostovi okruga Madison – R. J. Waller

120. Malo mjesto na Haitiju – L. Touillot

121. Smrt djevojčice sa žigicama – Z. Ferić

122. Spasiti ribu od utapanja – A. Tan

123. Mrvicu čudesno – D. French

124. Svatko ima svoju Bono priču – A. M. O'Connor

125. Moja godina s Eleanor – N. Hancock

126. Julie i Julia – J. Powell

127. Kao da smo otac i kći - J. Matanović

128. Prva riječ – V. Aleksaskis

129. Zašto sam vam lagala - J. Matanović

130. Kao da me nema – S. Drakulić

131. Bez dlake na jeziku – R. Jeger

132. Američka pita – M. L. West

133. Bilješka o piscu - J. Matanović

134. Lude žene – M. L. West

135. Roman o životu, smrti, seksu i receptima u Limogesu, država Louisiana – M. L. West

136. Laura nije samo anegdota - J. Matanović

137. Srest ćemo se opet – A. Barišić

138. Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka - J. Matanović

139. Žena vremenskog putnika – A. Niffenegger

140. Ni Evina ni Adamova – A. Nothom

141. Mlai dragulj – P. Modiano

142. Što očekivati prve godine – H. E. Murkoff i dr.

143. Ubiti pticu rugalicu – Harper Lee

144. Mama zna najbolje (i tata) – M. Knežević Barišić

145. Limeni bubanj – G. Grass

146. Prva godina moje bebe – O. Linderman i dr.

147. Prizori iz seoskog života – A. Oz

148. London NW – Z. Smith

149. Bel canto – A. Pattchet

150. Sretna beba – G. Ford

151. Vodić za tate – C. Cooper

152. Oblik života – A. Nothomb

153. Godine prve – zašto su važne – M. Jovančević

154. Kolijevka za macu – K. Vonnegut

155. Djeca Patrasa – Z. Ferić

156. Povjesničarka – E. Kostova

157. Nakon potresa – H. Murakami

158. Najsretnija beba u kvartu – H. Karp

159. Srce tame – J. Conrad

160. Vrli novi svijet – A. Huxley

161. Priče iz grada udovica – J. Cannon

162. Neprežaljena Molly Marx – S. Koslow

163. Dobar dan tugo – F. Sagan

164. Popis mojih želja – G. Delacourt

165. Igra prijestolja – R. R. Martin

166. Božje je ime Milosrđe - Papa Franjo

167. Proces – F. Kafka

168. Ljeto bez muškaraca – S. Hustvedt

169. Sve što muškarac mora znati – O. Kuhn

170. Sto godina samoće – G.G. Marquez

171. Brdo – I. Prtenjača

172. Noć u Orient Expressu – V. Henry

173. Idi postavi stražara – Harper Lee

174. Frankenstein – M. Shelley

175. Djevojka u vlaku – P. Hawkins

176. Ogled o sljepoći – J. Saramago

177. Levijatan –B. Akunin

178. Ono što ostaje uvijek ljubav je – I. Plechinger


Drage knjigice, hvala vam na prijateljstvu, nema vjernijeg prijatelja od vas. Veselim se budućim druženjima!

četvrtak, 3. studenoga 2016.

Da letim k'o mala ptica nebeska

"Nije istina da sam lagala, ja živim gore među pticama", skakutala sam pred televizorom dok je simpatična plavuša, uvijek nasmijana, pjevala u crvenom sakoiću koji je nosila svaka kulerica početkom devedesetih. "Ona ti je iz Našica, znaš?", rekla je usputno mama, a ja sam ostala u čudu - vauuuu, ako je Ivana Plechinger išla u moju školu, možda i ja jednog dana budem na televiziji!

Kad sam čula da je ta ista, uvijek sretna ptica nebeska, napisala knjigu, morala sam je pročitati - a moje oduševljenje nije splasnulo niti kad sam shvatila da je riječ o knjizi samopomoći.


Ne volim takve knjige, i ne volim da mi svatko soli pamet (iako razumijem onu "Kad naučiš - pouči drugoga"), ali Našičanki sam dala priliku. Lokal patriot bila i ostala.


OK, možda ćete u knjizi naći hrpu klišeja tipa "Moraš doživjeti kišu da bi vidio sunce", ali čak će vam se i oni činiti autentičnima u Ivaninom izričaju. Stilski je knjiga nesavršena, rekla bih da gotovo nije napisana, nego je baš ispričana, jer svaka riječ i svaka anegdota tako vjerno dočarava ženu koja je iskreno darovala čitatelju sve svoje slabosti, mane, strahove i tuge (patnje ne, jer patiti se ne mora, za razliku od tugovanja). Kao da joj čujem glas dok priča o svojim roditeljima (da, plakat ćete), o kojima sam u našem malom gradu uvijek čula samo lijepe riječi (Plechingeri su kod nas institucija, pogotovo Ivanin djed brico), o svom mužu i sinovima, o moru tuge čiji valovi su je tako dugo lomili, sve dok nije doživjela moždani udar i shvatila - svaki trenutak u našem životu je dar i treba ga proživjeti, i biti na njemu zahvalan. 

Sama nisam doživjela bolest ili takav veliki gubitak, ali ponekad mislim da je moj dolazak u Šibenik bio svojevrsni moždani udar, jer definitivno mi se sve u glavi izokrenulo i onda, nakon nekog vremena, ponovno presložilo i posložilo. Ne treba žaliti, treba cijeniti, ne treba se žaliti, treba se pokrenuti, zaljubiti se u rješenja (ipak, mislim da ne treba otpisati one koji imaju potrebu požaliti se!), ne treba se patiti (ali treba odžalovati), treba se radovati - i biti zahvalan. 

Često Ivana spominje zahvalnost i iako znam da nije vjernica, shvatila sam, čitajući Ono što ostaje uvijek ljubav je, da sam ja, najviše od svega, zahvalna Bogu što Ga imam u svom životu. Čak i kad je teško, i kad je bezizlazno, kad je preiscrpljujuće, znam da me Bog iskušava, da kao svaki otac izvlači iz mene najbolje, priprema me za teškoće koje me tek čekaju. Lakše je nama koji imamo takvu utjehu. Što god mi se dogodi u životu, znam da se čuda događaju kad mu se prepustim u ruke, i tako bih voljela da me svakog dana, bar na tren, preplavi ta zahvalnost, da mi izbije sav teret iz ruku, i da poletim - kao mala ptica nebeska.


P.S. Torta je Božić na tanjuriću, smislila ju je Filipa Sorko koja ovih dana iskače iz paštete, a recept možete pronaći na blogu cutieandpie.blogspot.com simpatične Kristine!