Šljokičasta žena

Nisem velki obožavatelj dela Kristiana Novaka, kak vsaka baba v Hrvaškoj. Čitala " Črnu mati zemlu " i " Ciganina " jesem, ali ne pobožno - nisam iskala primjerak v knjižari po objavljivanju. Nej pogodil moju temu, tak je kak je. Ni "Slučaj vlastite pogibelji" nej bil iznimka. Ipak, kad sem vidla da bo HNK Varaždin gostovao s kazališnom adaptacijom vu Osijeku, furt sem kupil karte. Poslušala sem vse razgovore s piscem na internetima, pročitala dva poglavlja romana, znala sam kaj je tema romana "Slučaj vlastite pogibelji" (taj naslov je doista efektniji od " Znaš da nema bliže "), ali nisem mogla ni naslutiti da je priča pravednika međ cajkanima isprepletena s pričom kul mlade profe s velikom jezičinom, koja ima mišljenje o vsemu i koja se ruga vsima, pa čak i svom hipsteru od muža (ona je antiheroina o kojoj pjeva Taylor Swift - ide ti na živce, ali navijaš za nju). "Imaš ti jezičinu, ali samo kod kuće!", moj mi je japa uvije

Nedavno se na televiziji prikazivao serijal Adriana Dunbara "My Ireland" i ja sam uživala u prizorima divlje irske obale. Dunbar se vraća u rodni kraj, u grad Enniskillen na rijeci Erne, proučava povijest Malin Heada i Powerscourta, plovi do Skelling otoka, putuje u selo Glendalough, ali i do 800 godina starog svjetionika. Budući da mi zazubice rastu, a kraj svibnja se približava, posegnula sam za još jednim irskim romanom. Ovaj se nalazi na BBC -jevom popisu najinspirativnijih romana, a Dublin ga je 2019. izabrao za Dublin One City One Book , što je pomalo smiješno jer je po objavljivanju u Irskoj bio zabranjen, zahvljujući Censorship of Publications zakonu iz 1929., pa i javno spaljivan. Riječ je o romanu iz 1960., "Provincijalke" iliti "The Country Girls" Edne O'Brien, prvom u trilogiji, koja je i kod nas prevedena (posjedujem izdanje Izdavačke radne organizacije August Cesarec iz 1981.). " - O, Isuse, nemoj mi ubijati raspoloženje. Ubit ću se