Šljokičasta žena

Kad sam bila mala, u igri, nekoliko nas, martinskih fakina, nabasalo je na osinje gnijezdo. Uznemirene ose izbole su nas po glavama, leđima, gdje god su stigle. Iako smo jaukali zbog otrova koji se širio našim tijelima, teže je bilo je otrpjeti jezikovu juhu mama i baka koje su sinkronizirano posegnule za rakijom kako bi spriječile oticanje na mjestima uboda. "Nisu stari ljudi bili ludi", kaže moja mama kad god se prisjetimo bakine hitne intervencije. Za suhu kožu koristi nevenovu ili gavezovu mast, na opekline namaži med, protiv hemoroida bori se svinjskom mašću, kašalj liječi sirupom od lovora i šećera, i ne zaboravi - nema toga što neće popraviti malo kamilice. Nisu stari ljudi bili ludi. Uvjerene u moć prirode, kad nam je Silvija na sastanku book cluba ispričala kratak sadržaj knjige "Izgubljena ljekarna" američke književnice Sarah Penner, zdušno smo se, ženski, zagrijale za mega popularnu knjigu koju je gotovo nemoguće pronaći raspoloživu u našoj Gradskoj i sve

Čini mi se da je moja opsesija New Yorkom otišla predaleko jer ovih si dana umišljam da sam Michelle Pfeiffer u filmu "One fine day". Izigravam tobože poslovnu zaposlenu ženu i  svako jutro natežem se s vrtićancem, koji ne želi obući majicu koju sam opeglala, nego baš onu koja je u košari za prljavi veš, i prvašicom koja ujutro pleše i prodaje zjake, a zaboravi u školu ponijeti školsku torbu. Kunem se, gotovo čujem The Chiffons sa soundtracka filma (btw, naslovnu pjesmu napisala je Carole King, legendarna Njujorčanka koja je napisala i " Where you lead ", theme song Gilmoreica, serije u kojoj je i glumila)! Ako u prvoj objavi knjiga o New Yorku niste pronašli nešto za sebe, uz soundtrack strke u "One fine day", možda vam za oko zapnu sljedeće knjige. 1. Doručak kod Tiffanyja - Truman Capote Na samom početku legendarne novele pisca s juga Amerike, kojeg je New York posvojio, pripovjedač se prisjeća starinske kamene kuće u New Yorku u kojoj je stanov

Gledala sam nedavno na Netflixu dokumentarnu seriju Martina Scorseseja o fantastičnoj Fran Lebowitz, "Velika trula jabuka" ("Pretend It's a City"), i spopala me neopisiva čežnja za New Yorkom. Čini se malo vjerojatnim, da te spopadne želja za gradom u kojem nikad nisi bio, ali svi smo bar jednom u životu poželjeli živjeti taj New York state of mind, sudarati se s ljudima na ulici, Carrie Bradshaw style, dok se zvukovi sirena, pucnjeva i jazza Dukea Ellingtona ili Charlesa Mingusa bore za prevlast. Jesen stiže, dunjo moja, i, što zbog lišća koje mora da predivno izgleda u Central Parku, što zbog Winone Ryder i Richarda Gerea - vrijeme je za New York! 1. Lovac u žitu - J. D. Salinger Kad pomislim na klasike kojima je radnja smještena u New York, naravno, prvi mi na um padne "Lovac u žitu", prvijenac J. D. Salingera, koji je odrastao u Park Avenueu na Manhattanu. Pripovjedač ove nekoć kontroverzne knjige je šesnaestogodišnji Holden Caulfield, koji se nala

Prošle je nedjelje svećenik čitao prispodobu o razmetnom sinu. Čula sam je toliko puta - proživjela sam je toliko puta. Bila sam umišljeni pravednik, bila sam bezosjećajni rasipnik, tražila sam samu sebe, tražila sam Boga. No, što kad se ušuškamo u svoju predvidljivu svakodnevicu, kad nam je život dobar, kad postanemo sami sebi dovoljni, kad se u spomenutoj priči ne pronalazimo? Ponekad, čini se da nas jedino tragedija može istrgnuti iz zagrljaja malodušnosti u kojem trunemo. Te su mi misli prolazile glavom dok sam čitala "Ne miči se" talijanske spisateljice i glumice Margaret Mazzantini - knjigu koju mi je preporučila naša i vaša omiljena knjižničarka - Jasna Andrišić, navevši je kao knjigu koja nije razvikana. Doista, nisam nikad ranije za nju čula, ali otkrivši da je riječ o priči o braku iz muškarčeve perspektive, morala sam ju pronaći. Obožavam takve (padaju mi na pamet "Sedam" Frane Herende i "Priča o jednom braku" Geira Gulliksena, npr.)! Pripovjeda

Ionako nikad neću vidjeti Pariz, bar ne onaj koji bih voljela upoznati - grad susreta najvećih umjetnika 20. stoljeća (nalik Woody Allenovom "Ponoć u Parizu") - stoga godinama odgađam taj let za Pariz, koji traje tek dva sata! Pariz kojeg znam iz filmova i iz knjiga ljepši je od onog stvarnog, smrdljivog i bučnog grada s više od dva milijuna stanovnika, uvjerena sam! No, nije uvijek bilo tako. Nekoć je Pariz bio prijestolnica pisaca, slikara, umjetnika - Pariz ih je mazio, nudio povoljan život, zgražao se nad cenzurom, mogli su biti ono što jesu, i mogli su piti i jesti do mile volje. Za Amerikance je Pariz bio najpraktičnije rješenje - u jednom je intervjuu Sylvia Beach, tad već ostarjela, rekla da su Amerikanci u Pariz dolazili jer u Sjedinjenim Državama nisu mogli bezbrižno uživati u alkoholu, a ni u Joyceovom "Uliksu". Ta me izjava zaintrigirala pa sam impulzivno, kako to i inače biva s knjigama koje nose pridjev "pariški" u naslovu, naručila s Book De

Rujan je, dragi ljudi! Jao, volim rujan! Šljive su pokupljene, rakija će se peći, pčelice zuje oko zrelih kruški, a ja kupujem nove bilježnice i školski pribor i napokon će svi u školi vidjeti da sam kul ženska... Čekaj, ne idem u školu već ohoho godina, i ne samo to - sada sam mama jednoj prvašici! Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Gdje je škarnicl kad ga mama koja hiperventilira treba? Vrijeme je za reset, knjiški reset. 1. Morrie utorkom - Mitch Albom Kad pomislim na knjige koje me umiruju, koje me potiču na razmišljanje svojim slatkim rečenicama nalik aforizmima kojih se nikada ne možemo zasititi, pomislim na "Morrie utorkom", klasik tzv. self help fikcije koji je prvi put objavljen 1997. Memoari Mitcha Alboma, pisca, novinara i glazbenika, utemeljeni su na razgovorima s njegovim umirovljenim profesorom sociologije, Morriejem Schwartzom. Mitch i Morrie, koji je u to vrijeme umirao od ALS-a, nalazili su se utorkom i razgovarali o onome što život čini vrijednim življenja. Ova mala kn