četvrtak, 28. ožujka 2013.

Chick flick (IV)

Ovim četvrtim dijelom završavam preporuke za mjesec žena, možda idući mjesec bude preporuka za snažniji spol ;)

16. The Secret Life of Bees (2008)

Nesretna djevojčica upoznat će 60.-tih godina u Južnoj Karolini sestre June, May i August Boatwright, koje će, liječeći svoje rane, uspjeti i Lily maknuti ogroman teret svijeta koji nosi na leđima. Izvanredan roman Sue Monk Kidd te izvrsna glumačka postava ne mogu ni rezultirati ničim drugim no filmom koji ćete pamtiti.



17. Little Women (1996)
Susan Sarandon, Winona, Claire Danes, Kirsten Dunst odglumile su u, ne znam kojoj po redu, adaptaciji romana Louise May Alcott o obitelji March. U srednjoj školi obožavala sam Male žene, pročitala sam ih nekoliko puta, uvjeravajući se da sam predobra za svoje vrijeme - kao Jo.


18. Sisterhood of Travelling Pants (2005)
Da, svi znaju, nemoguće je da jedne traperice savršeno pristaju i Tibby, i Leni, i Carmen i Bridget, ali stvarno je nešto čarobno u tome kako se osobe naizgled toliko različite ponekad povežu u čudnim okolnostima i ostanu prijatelji do kraja života. Lijepa je to misao i nije ni čudo što nema žene koja si takve prijateljice ne bi poželjela.


19. How to Make an American Quilt (1995)
Jao, opet ta Winona, i Ellen Burstyn! Kroz prethodnik ya-ya sestrinstva provlači se pitanje ljubavi na koje odgovaraju žene u najboljim godinama, a sve kako bi mlađahnoj Finn pomogli da ne učini njihove greške.


20. In her shoes (2005)
Cameron Diaz i Toni Collette u ovom filmu su sestre, da ne povjeruješ. I na prvi i na drugi pogled potpuno različite, suočit će se sa svojim osjećajima i nesuglasicama u trenutku kada se u njihov život umiješa baka za koju nisu znale da postoji. Nakon što Cameron Diaz odrecitira E.E.Cummingsa, nazvat ćete svoju sestre, gdje god bile.


srijeda, 27. ožujka 2013.

Vintage & fantasy :)

Recite vi što hoćete, ali knjiga zaista jest najbolji poklon. Traje vječno - ne gubi se lako kao nakit, ne troši se brzo kao parfem, a uvijek se nađe neka koja ima pristupačnu cijenu i prikladnu temu. Čak i ako na poklon dobijete najdosadniju knjigu na svijetu, ostat će vam posveta napisana od srca - to je onaj najdragocjeniji dio poklonjene knjige.


Svoje knjige najradije bih ponijela za sobom gdje god idem, ali kako se njihov broj s godinama povećava, postaje mi sve teže naći mjesto za njih. U Šibenik sam ponijela samo desetak najdražih, i kad ih bolje pogledam, jasno mi je - sve sam ih dobila na poklon. Knjige su meni baš kao fotografije prijatelja na zidovima, podsjećaju me na taj Božić 1999. ili rođendan 2004. i na drage ljude čije ruke su mi ih uručile uz zagrljaj.

Za ovaj rođendan sam dobila samo jednu knjigu, na čudo svih prisutnih. Došla je samozatajno u rukama moje prijateljice T., zajedno s ogrlicom koju je izradila njena kreativna baka. Naslov mi je bio itekako poznat, znala sam da je riječ o kvalitetnom štivu, ali nisam ni slutila da ću zbog nje probdijeti noć, ujutro se zaliti kavom i spaliti si košulju peglom uslijed kašnjenja na posao. Sve zbog Kradljivice knjiga.


Iza Kradljivice knjiga nalazi se um mladog književnika iz Australije, Markusa Zusaka, najpoznatijeg upravo po Kradljivici knjiga koja je, otkad je izdana 2005. godine, prevedena na 30 jezika. Bestseler je to koji se zadržao na prvom mjestu lista Amazona.com i New York Timesa. Osim njih, napisao je The Underdog, Fighting Ruben Wolfe, When Dogs Cry i The Messenger, a trenutno piše Bridge of Clay, knjige koje su mu priskrbile naziv jednog od najinovativnijih i najpoetičnijih mladih romanopisaca engleskoga govornog područja.

Priča je ovo o djevojčici Liesel Meminger i njenom odrastanju u Ulici nebo u Njemačkoj tijekom ratnih zbivanja 1939. godine koju priča sama Smrt, koja izdaleka promatra Lieselin čudan hobi - skupljanje knjiga, onih izgubljenih i zabranjenih - a sve kako bi razumjela zašto su ljudi i njihovo postojanje vrijedni truda. Dok ljudi skriveni u oblacima bacaju bombe, a Smrt predaje duše pokretnoj traci vječnosti, Liesel uz Grobarov priručnik, svoju prvu ukradenu knjigu, i privremenog tatu Hansa Hubermanna i njegovu harmoniku uči čitati te otkriva da je neodlazak čin povjerenja i ljubavi, koji često otkriju upravo djeca, a da je jedina stvar gora od dječaka koji te mrzi dječak koji te voli. "Veličanstvena knjiga, koju ćete preporučivati svima koje sretnete", piše na njezinim koricama, i zaista, ovu knjigu o dobroti i ljubavi koje opstaju unatoč zlu nikada nećete zaboraviti, a zbog Liesel ćete često prilaziti svojoj polici za knjige, pokušavajući se prisjetiti koja knjiga je na koji način došla do vas, zašto ju je netko odabrao za vas, koliko dugo je čamila u knjižari prije nego ste je udomili, je li ju netko odbacio pa je završila u antikvarijatu, je li ona bila poklon, znak pažnje, nečija uspomena, a sada kroji vašu sadašnjost. Shvatit ćete onda, kao i Liesel,  da vam knjige ne znače nešto više, već da znače sve.

utorak, 26. ožujka 2013.

Prve od prvih (III)

U spomen na prve od prvih danas spominjemo istaknute junakinje filma, sutkinje visokih sudova i umjetnice.

Redateljica Oskarovka
U čitavoj povijesti Oscara samo su četiri žene bile nominirane u kategoriji režije, a prva od njih bila je talijanska redateljica švicarskog podrijetla Lina Wertmuller (na slici dolje) 1976. godine za film Seven Beauties. Sofia Coppola s Lost in Translation stekla je planetarni uspjeh. Film je snimljen u samo 27 dana, od uloženih 4 milijuna dolara budžeta – zaradio je 120 milijuna, a Sofia je postala prva Amerikanka i treća žena u povijesti koja je dobila nominaciju za Oscara u kategoriji režije te osvojila kipić za najbolji originalni scenarij. Tek prije tri godine prva redateljica ovjenčana je Oscarom - Kathryn Bigelow za Hurt Lockera.


Sutkinja
Kao prva sutkinja navodi se Esther Hobart Morris koja je  imenovana za mirovnog suca u Wyomingu 1870. godine. Prva sutkinja Vrhovnog suda SAD-a je bila Sandra Day O'Connor (na slici dolje) koja je 1981. izabrana od strane Reaganove administracije. Trenutno je u pripremi potvrđivanje sutkinje Sotomoyor za Vrhovni sud SAD-a. Sonia Sotomayor postat će prva sutkinja hispaničkog podrijetla u Vrhovnom sudu SAD-a, druga žena sudac u devetočlanom sastavu ovog suda, te tek treća žena u povijesti koja će služiti u visokom sudu. Prva sutkinja na čelu Ustavnog suda RH je prof. dr. sc. Jasna Omejec koja je sudac tog suda osam godina prije imenovanja.




Glazbenica
Osim Dore Pejačević, prve hrvatske skladateljice o kojoj sam pisala, istaknut ću Nadiu Boulanger (na slici dolje), francusku skladateljicu, dirigenticu i profesoricu. Iz njene klase izašli su mnogi poznati skladatelji 20. stoljeća, a u povijesnim knjigama je zapisana i kao prva žena dirigentica. Njena majka, ruska princeza Raisa Mišeckaja, studirala je na Pariškom muzičkom konzervatoriju i udala se za jednog od svojih profesora – Ernesta Boulangera – skladatelja, dirigenta i profesora pjevanja. Njen djed Frederic Boulanger je bio cijenjeni violončelist, a baka Juliette pjevačica. Nadia Boulanger podučavala je u Parizu i u Americi, gdje je osim podučavanja, bila i direktorica Američkog konzervatorija. Njena sestra Lili Boulanger, također skladateljica, uz pedagoško vodstvo svoje sestre Nadie i vlastiti talent, postala je prva žena skladateljica koja je osvojila prestižnu skladateljsku nagradu Prix de Rome. Tuberkuloza i Kronova bolest okončali su njeno stvaralaštvo i život u 25. godini, a prema njoj je nazvan asteroid Lilith 1181.


Chick flick (III)

U trećem dijelu preporuke filmova koje će gledati i muškarci, a posebno voljeti žene govorim o:


11. Mona Lise Smile (2003) 
Ne, ne treba ti veš mašina da budeš sretna, ne treba ti ni muž, niti upute majke koja svoje neostvarene snove ispunjava kroz tebe - profesorica otvorenog uma, Julia Roberts, poučit će tome djevojke na koledžu Wellesley, koji djevojke pohađaju samo kako bi pronašle muževe.

12. Now and Then (1995) 
Za one koji vole duhove, groblja i prijateljice kao što ih ja volim, ovaj film zasigurno će spadati među omiljene, u one kojima će se vraćati bez obzira na broj svijećica na torti. Dobro, nisam nikad grudi pokušavala sakriti ljepljivom trakom, ali bila sam uvjerena da se od francuskog poljupca može zatrudnjeti. Idealno za gledati sa starim prijateljicama jedne ljetne večeri, dok se sprema oluja - uz tonu sladoleda!


13. Paradise Road (1997) 
Isitinita priča o ženama koje su tijekom Drugog svjetskog rata zatočene na Sumatri i koje svoj smisao i nadu pronalaze u glazbi dirnut će vas u srce i uvjeriti da ne postoji ništa što žena ne može preživjeti. 




14. Mystic Pizza (1988)
Znate i sami da ima nešto zarazno u Juliji Roberts, a gledati je u Čeličnim magnolijama ii Mystic Pizzi je posebno iskustvo. Ona je u filmu problematična Daisy koja zajedno sa sestrom Kat i prijateljicom Jojo radi u pizzeriji čija pizza je nadaleko poznata. Scena kad free spirited Daisy uneredi porsche svog country club momka je nezaboravna - savršeno za gledati s prijateljicama uz pizzu.


15. North Country (2005) 
Film snimljen prema istinitom događaju govori o ženama koje su radile u rudniku i godinama trpjele seksualno zlostavljanje svojih kolega, protiv kojih su dobile i parnicu 1984. godine. Priča o stvarnim ženama koje su se usudile reći: „Dosta je!“, iako do tada nije postojala praksa za kaznena djela takve vrste, posebno će nadahnuti pravnice među vama.

ponedjeljak, 25. ožujka 2013.

Najveće obećanje


Danas se po katoličkom kalendaru slavi svetog Dizmu, jedinog sveca kojeg je svetim proglasio sam Isus, a ne Crkva. Ne znam jeste li znali, ali jedina crkva posvećena tome svecu na svijetu jest kapelica na raskrižju Degenove ulice, Kaptola i Nove vesi u Zagrebu. Šokira ta činjenica, s obzirom na ono što sveti Dizma predstavlja - razbojnika pokajnika - svakoga od nas, grešnika koji se kaje i kojemu Isus oprašta i otvara vrata raja. 


Vezano za blagdan Cvjetnice i dan svetog Dizme, ovu su neke moje misli i muke.

Četrdeset dana je malo vremena da bi se čovjek sabrao, duboko zagledao u sebe i prepoznao svoju tamnu stranu pa je, s velikom odlučnošću, očistio sa svoje duše. Ponekad tih četrdeset dana prolete, a da smo živjeli rastreseno, ne pripremivši se za naš najveći blagdan – Uskrs. Takvu me ove godine dočekala nedjelja Cvjetnice – nespremnu. Nakon uobičajenog spremanja u zadnji tren, hitre potrage za maslinovim grančicama, guranja kroz mnoštvo u crkvi, jedva sam smirila dah, a već sam začula onaj tužni Isusov vapaj: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ – i nešto se u meni slomilo, puklo na sitne dijelove koje ni među licima oko sebe nisam uspjela skupiti i složiti na njihovo mjesto. Rijeke slane vode potekle su niz moje lice, a da nisam znala ni otkuda, ni zašto - ta bezbroj puta sam do sada čula te Isusove riječi! Otkud sada tolika žalost? Pa Isus je na današnji dan kao Kralj ujahao u Jeruzalem, pred Njega su prostirali haljine, radosno Ga pozdravljali grančicama, slaveći Ga po svim Njegovim djelima! To je bio dan veselja! Isus ih je pozdravio osmijehom, samo tiho zaplakavši nad gradom koji ne zna što je za njega dobro. Propovijedao je, iščekivao, molio. Bojao se, ta bio je čovjek, ali predao je svoje strahove svom Ocu. Pred muku je čeznuo posljednji put večerati sa svojim prijateljima, iako je znao da su među njima oni koji će Ga zatajiti i izdati. Služio im je, prao im noge, znajući da će već sutradan za njih položiti svoj život, a da oni to isto nisu spremni učiniti za Njega. Isus je molio za Petra, da ne malakše njegova vjera, a kada je vrijeme došlo, Petar Ga je zatajio. Juda Ga je izdao poljupcem. Nemoćan i prestrašen, na Maslinskoj gori tražio je od njih da mole za Njega, a oni su ipak zaspali, ne marivši za svojeg prijatelja, žrtvenog Jaganjca, koji je u velikoj potrebi. Kada je na sebe stavio križ, gdje su bili Njegovi učenici? Zašto Mu nisu pomogli? Zašto su se nijemo razbježali, ostavili Ga samog?


Zašto gorko zaplakah ove nedjelje? Pa Sin Božji je bio i veliki Čovjek, prijatelj koji je trpio da bi nam donio radosnu vijest, da bi nam posvjedočio Spasenje, da bi nam darovao Vječnost! Hej, Vječnost! Pa ima li boljeg razloga za radost?! Petru, koji Ga je zatajio, ostavio je svoju Crkvu, uho sluge svećenika koji Ga je uhvatio zacijelio je, ne želeći mačeve svojih učenika. Kćeri Jeruzalemske, koje su plakale za njim, utješio je. Mnoštvo koje Ga je razapelo opravdavao je pred Ocem, molio da im oprosti jer ne znaju što čine. Razbojniku s desne strane svoga križa obećao je raj.


Ja sam taj Petar, ja sam taj Juda, ja sam svaki od dvanaestorice. I ja sam Pilat, i ja sam Herod, i ja sam u mnoštvu koje i danas razapinje Isusa, zato me suze prokazuju. Svaki put kad Mu ime izgovorim uzalud, svaki put kad zaniječem da Ga poznajem, svaki put kad odbacim život koji mi je darovao, svaki put kad u svoje misli pustim Sotonu, svaki put kad bratu ukazujem na trn u oku, svaki put kad ne primim Tijelo i Krv koju je On dao i prolio za mene, svaki put kad odbacim raj koji mi je namijenio – svaki moj grijeh jedan je čavao u Njegovom tijelu, svaka moja pogrda jedna je kapljica Njegove krvi, jedan dijelić boli koju On za mene trpi. Isuse, danas se stavljam u Dizminu kožu, gledam Te sa svog zasluženog križa, malena i nedostojna da me pogledaš. Znam da sam Te ranila, nanijela Ti boli, da si zbog mene krvav i slab – žao mi je, kajem se, učinit ću sve da to ispravim! Molim Te, oprosti mi! Ti si Sin Božji, i velika je Tvoja ljubav, Tvoja milost – blagoslovi me, Isuse, i sjeti me se kada dođeš u Kraljevstvo svoje. Amen. 

Fearless!

Posljednjih dana podijelila sam toliko ohrabrenja da sam se začudila samoj sebi - otkud meni, mrgudu i ciniku, toliko pozitivan stav? Čini mi se da obilje vjere imam za svoje kolege i prijatelje i da mi riječi podrške klize s usana tako lako jer sam uvjerena da su stvoreni za velike stvari, svi odreda, zaista. Kada su drugi pred teškim životnim odlukama, kad proživljavaju bolno razdoblje, kad ne vjeruju sami u sebe - često im instinktivno kažem i koju pametnu riječ, nekad im možda ona na jedno uho uđe, na drugo izađe, ali dosta često ih dirne, promijeni kut njihova gledanja. Zašto mi se onda čini kao da u svakog čovjeka na kojeg naletim vjerujem više nego u sebe samu? 


Kako je moguće da se osoba koja se susrela s preranim odlaskom nekoliko dragih i bliskih ljudi, koja se radi ljubavi nije bojala poniziti, koja se nikad ne boji reći što misli, koja je uvijek željna novih znanja, koja sve što započne i završi, koja je ostavila sve koje voli i preselila se na drugi kraj zemlje zbog posla i crkavice od plaće ponekad toliko boji svega što se tek ima dogoditi? Kako je moguće da se netko ne boji smrti, ali se boji neizvjesnosti koju život nosi?


Željela bih biti hrabra poput Meride i Mulan, neustrašiva poput Starkovih, živjeti bez ograničenja, bez prepreka koje sam si sama zacementirala u misli. Vjerovati u sebe, prepustiti sve u Njegove ruke, i riješiti se tog tereta koji me pritišće. Pa što ako ne znam što će biti sutra? Pa što ako je kriza i nitko me neće zaposliti? Pa što ako padnem pravosudni ispit? Pa što?! Imam najveće bogatstvo koje čovjek može imati - ljubav u svim oblicima - i moja zahvalnost trebala bi preplaviti strah, ta Netko drugi će se za sve ostalo pobrinuti! Na kraju, svaki pad samo je povod za novi izazov, za pomicanje granica, za promjenu, za ostvarenje svrhe, pa ne mogu da se ne zapitam - guši li me to ustvari strah ili uzbuđenje novih početaka?

Man cannot discover new oceans unless he has the courage to lose sight of the shore. 
~Andre Gide


nedjelja, 24. ožujka 2013.

Da guza vidi puta

S godinama shvatiš da su neke stvari klišeji s razlogom, npr. ona da se sve događa s razlogom i da je svako iskustvo dragocjeno. Još prije samo nekoliko godina ja sam bila tzv. lijeni turist - tijekom studija ljetne praznike koristila sam samo da bi se izležavala na plaži i spavala do mile volje, što je mog najdražeg suputnika - boyfrienda - jako živiciralo. On je uvijek htio nekuda ići, nešto otkrivati, nešto doživjeti i uvijek se napatio da bi me nagovorio da mu se pridružim. Međutim, kad sam se riješila stresa kojeg su stvarali ispiti i još se zaposlila u Parku prirode Kopački rit, moj pustolovni duh se probudio. Još prvoga dana u Ritu pomislila sam kako sam blagoslovljena što mogu svakodnevno prolaziti kraj stoljetnih brijestova, gledati kormorane kako izbijeljuju vrbe, pratiti labudove koji klize između lopoča, susresti obitelj jelena u rano jutro. To divno močvarno područje gdje se ljube Dunav i Drava probudilo je u meni pustolova gladnog zelenih prostranstava i nebeskog plavetnila, a nažalost, danas nemam ni vremena, niti novca, za putovanja, a jedina prostranstva koja vidim su ona na putu iz Šibenika za Slavoniju, dok putujem kući. Ipak, knjižnica je prepuna putopisa i knjiga o čudima Hrvatske pa u slobodno vrijeme živim kroz knjige onih koji su imali sreću vidjeti ono o čemu  ja samo sanjam.


Park prirode Kopački rit


Kroz knjigu Gradimira Radivojevića Čuda i čudaci Jadrana tako sam saznala sve o prokletstvu crnih fratara na otoku Lokrumu, kojem se pripisuju tragično stradali general Marmont, kraljica Sissy, pa i sam car Franjo Josip, o otoku Svecu na kojem je vladala ilirska kraljica Teuta, o povezanosti legendarne Troje s Bračem, o tome kako je Bog posijao Kornate, o nesretnoj ljubavi kapetana Petra Marinića, o špiljama u kojima su obitavale vještice i zmajevi, o dvoranama Vranjačama, o potonulim Santa Gioralamo, Tetti, Re d'Italia i drugima, o hrvatskom Kineskom zidu, o otoku ljubavi Galešnjaku, o televiziji koju su sklepala braća  Crha u Šibeniku, o opatijskoj Madonnini i Djevojci s galebom i svim drugim legendama i čudacima koji se vežu uz naše more.


Limski zaljev

Vrsar

Ivana Buj, Alan Čaplar, Hrvoje Kekez i Dario Žagar okupili su se da bi u knjizi imena Tajanstvena Hrvatska - 60 skrivenih dragulja naše domovine skupili sva nerazvikana mjesta lijepe naše koja se isplati posjetiti - baroknu osječku Tvrđu, romantične ulice Gornjeg grada u Zagrebu, litice u Ogulinu s kojih se Đula bacila u pravaliju, pulski labirint vojnih tunela, Odisejeve špilje na Mljetu, vječno počivalište grofa Janka Draškovića, selo roda Čigoč, Titovu špilju u viškom kršu, utvrdu Ključ na Čikoli i mnoge druge zanimljive kutke. Knjiga je popraćena fantasičnim fotografijama netaknute prirode, ostataka davnih vremena i naših utvrda koje obiluju zanimljivim pričama - i time je idealna za sve znatiželjnike koji uvijek žele znati više, pogotovo za one koji u pustolovine idu samo s kauča.


Orahovački Ružica - grad i pogled s njega


Chick flick (II)

Ovom prilikom nastavljam s preporukom chick filmova za sve generacije žena, idealnom za plakanje s mamom ili jedenje junk fooda s prijateljicama.


6. All About My Mother (1999)
Sjećam se 2000. godine, kada je ovaj film bio često spominjan na oskarovskoj večeri. Riječ je o španjolsko-francuskoj komediji o majci koja od kćeri taji veliku tajnu o njezinom ocu, a film uz to preispituje mnoge tabu teme, kao što su AIDS, homoseksualizam i dr. Ma redatelj je Pedro Almodóvar - enaugh said!


7. Iron Jawed Angels (2004)
Kad god uzmognem, spomenem Alice Paul, čiji sufražetski život mi je fascinantan i čijoj snazi se divim iz dna duše. Ovo je film koji progovora upravo o njoj i svim njenim sestrama aktivisticama za ženska prava, zahvaljujući kojima danas idemo na izbore. Alice u Anđelima glumi izvrsna Hilary Swank.

8. Adam's Rib (1949)
Tijekom snimanja Woman of the Year Spancer Tracy i Katharine Hepburn su se zaljubili, iako je on bio formalno oženjen sve do svoje smrti. Tijekom njihove dugogodišnje veze, koju su tajili, zajedno su snimili devet filmova, a omiljen mi je upravo ovaj - film u kojem se bračni drugovi nađu na suprotnim stranama kao odvjetnici u sudnici - uf, nikome za poželjeti. Ima nešto slatkoga u načinu kako su funkcionirali, i na filmu, i u privatnom životu, uvijek se provocirajući, kao da uživaju u svađama, stoga je posebno tužna činjenica da Katherine nije bila ni na Spencerovom pokopu, iz poštovanja prema njegovoj udovici.


9. The Banger Sisters (2002)
Da, ova godina bila je plodna za filmove o sestrinstvima i vječnim prijateljstvima. Banger sisters, koje glume Susan Sarandon i Goldie Hawn, bivše su grupie djevojke i prijateljice koje se susreću nakon 20 godina i uviđaju da je jedna od njih prerasla divlju fazu, a druga baš i nije. Ne treba izgubiti pubertetliju u sebi, kažem ja, a kažu i Banger sisters!


10. Divine Secrets of the Ya-Ya Sisterhood (2002)
Prije ovog filma nisam nikad u potpunosti razumjela da je i moja majka bila djevojka, da je imala prijateljice koje su je uveseljavale i razočarale puno puta, a od kojih ju je život odvojio. Uz napete odnose majke i kćeri, koje utjelovljuju Sandra Bullock i Ellen Burstyn, ovaj film prepun je dirljivih trenutaka u kojima će svatko shvatiti da je duh žene postojan, usprkos svim muškarcima i tragedijama koje su je u životu slamale. Ya - ya!


subota, 23. ožujka 2013.

Elektropopastično!

Priznajte si, živimo u svijetu Davida Guette, ali nije to ni toliko loše. Ponekad nam je dosta ovog surovog svijeta, vlade, prosvjeda, nezaposlenosti, tumora i mržnje - i zato, prigrlimo elektropop i zaplešimo, makar plesali on our own!

Robyn
Ova Šveđanka, kao dijete glumaca, od malih nogu je u showbusinessu, a počela je nastupati krajem 1990.-tih. Ipak, njeno ime postalo je megapopularno u našim krajevima tek nakon što je njen singl Dancing on my own nominiran za Grammy u kategoriji najbolje dance skladbe. Danas je Robyn UNICEFova ambasadorica, a do sada je izdala sedam albuma.


Florrie 
Još jedna talentirana Florence - Britanka koja je tekstopisac, pjevačica, model i, prije svega - bubnjarica. Naučila je bubnjati kao šestogodišnjakinja na odmoru u Grčkoj, u tinejdžerskoj dobi izvodila je covere Avril Lavigne, a prije solo karijere bubnjala je za Kylie Minogue, Girls Aloud i Pet Shop Boys.


Alphabeat
Ništa nije trulo u državi Danskoj otkad je Alphabeata! Njihov hit Fascination bio je veliki hit 2007., a njihov veseli zvukić danas predvode pjesme Boyfriend i The Spell.


Oh Land
Nanna Øland Fabricius pravo je ime umjetnice koja se skriva pod imenom Oh Land. Ona je bivša balerina iz Danske koja se glazbi posvetila nakon ozljede kojom je završila njena plesna karijera. Zanimljiva je to dama koja ima dva albuma, savršena za slušanje pod proljetnim suncem!


Icona Pop
Electropop valjda je urođen Skandinavcima jer i ovaj duo čine Šveđanke - Caroline Hjelt i Aino Jawo, a od njihovih lyricsa i synthpop ritmova skakat ćete po kući.


Sia
Zahvaljujući Davidu Guetti i Flo Ridi, svima je poznat fenomenalan glas Sie iz Australije, aktivne u glazbi od 1993. i poznate po svom downtempo i trip-hop elektro izričaju. Ako ste voljeli Titanium i Wild Ones, voljete ćete i Clap Your Hands, Taken For Granted, I'm in Here i druge.


Dragonette
Zaraznu Let it go nema šanse da niste do sada čuli! Band se sastoji od tri člana, a do sada je izdao tri studijska albuma - Galore, Fixin to Thrill i Bodyparts.


Niki & The Dove
Duo čine Malin Dahlström i Gustaf Karlöf, koji također dolaze iz Švedske. DJ, Ease My Mind najveći im je hit.


MNDR
Amanda Warner i Peter Wade čine ovaj zanimljivi duo rođen na MySpaceu, nagrađivan za svoju inovativnost. Njihov album Feed Me Diamonds nalazi se na popisu najboljih pop albuma 2012. godine.


Prve od prvih (II)

Ovim putem nastavit ćemo s prisjećanjem na neke od žena koje su pokazale znanje i sposobnost te iznimnu hrabrost da budu prve od prvih u muškom svijet - zbog njih danas radimo ono što volimo.


Automobilistica
7. travnja 1914. položila je vozački ispit prva žena u Hrvatskoj - Alma plemenita Balley, supruga je kraljevskog kotarskog inženjera g. Vladimira pl. Balleya, nabavljao automobile tvornice Opel, čime se oduševila i njegova supruga, koja je zajedno s njim bila članica Prvog hrvatskog automobilnog kluba. 1958. Maria Teresa De Filippis (na slici gore), koja je tada nastupila na Velikoj nagradi Monaka, postala je prva vozačica Formule 1. Do sada je u Formuli 1 sudjelovalo pet žena, no, samo su dvije zaista nastupile u utrkama - kvalificirale su se samo talijanske vozačice Maria Teresa De Filippis i Lella Lombardi. Prije samo nekoliko mjeseci žena je stupila i na čelo švicarskog Saubera, čime je postala prva žena u povijesti na čelu neke momčadi Formule 1. Monisha Kaltenborn, Austrijanka indijskog podrijetla, ima 41 godinu i dosad je bila izvršna direktorica u Sauberu, a novu dužnost preuzela je pred utrku VN Južne Koreje.

Nobelovka
Do dana današnjeg, od 776 nagrada, samo 33 Nobela primile su žene, a prva od njih je bila poljska znanstvenica Marie Sklodowska Curie koja ga je primila za istraživanje fenomena radioaktivnosti, koju je otkrio prof. Henri Becquerel. 1903. godine prof. Becquerel je dobio 1/2 nagrade, a Marie i Pierre Curie dijelili su po četvrtinu. Osam godina kasnije, primila ga je za postignuća u kemiji - za otkriće elemenata radiuma i poloniuma. I njen suprug i njena kći dobitnici su Nobela. Baroness Bertha Felicie Sophie von Suttner prva je žena koja je primila Nobela za mir, a prva književnica koja se dičila Nobelom je švedska književnica Selma Lagerof (na slici), autorica knjige Gösta Berling i Legendi o Kristu.


Astronautkinja
Prva žena u svemiru bila je dvadesetšestogodišnja Valentina Terješkova (na slici dolje) 1963. godine, koja je ujedno bila i prvi nepripadnik vojske u svemiru. Prije toga radila je u tvornici tekstilom i bavila se padobranstvom, a upravo njeno znanje iz područja padobranstva zaslužno je za njezin odlazak u svemir. Svetlana Savitskaya bila je druga žena u svemiru, a ujedno prva koja je zakoračila u svemiru, dok je treća, a prva Amerikanka bila Sally Ride koja je 1983.-1984. u dva navrata posjetila svemir, a prije toga je bila poznata kao teniska prvakinja.


petak, 22. ožujka 2013.

Slatke sitnice

Za sve one koji me ispituju: "Što si dobila, što si dobila?" - jer su u deficitu s idejama za nadolazeće rođendane svoje rodbine i prijatelja - pišem ovaj post o svim ženskim poklončićima kojima su me moje cure obradovale ovog rođendana (one krupne nisam ovdje navela, duuuuh!), u nadi da će se i one razveseliti što su na tren dijelić ove smiješne blogosfere.


Najprije moram reći da sam, samo u broju, ali ne i u glavi, postala prava zrela zaposlena ženica koja odsad nosi i ručni sat - koji mi je poklonio moj dragi, odrješivši tako kesu u tolikoj mjeri da mi para ide na uši. Marke je Pierre Lannier, to je navodno francuski modni brand,  ne bih znala, dečko je izguglao - meni je samo bitno da je jednostavan i elegantan te da nema na njemu puno stvari koje mogu pokidati, budući da sam stručnjak za to.



Nadalje, od kozmetike sam dobila zgođušni set koji se zove Put me in your pocket, Mullerovog podrijetla. Priznajem, i danas sam zaboravila kako se otvara, nije žvaka za seljaka. Praktičan je i ovim putem obećajem da ću u sljedećih 12 mjeseci, koliki mu je rok trajanja, potrošiti barem dvije nijanse! Dobila sam i ružičasto sjenilo iz Bipe, koje je lijepo i prozračno, glitterasto, baš kako volim. Ono što mi se najviše na njemun sviđa jest ime - Number 15 Vintage. Ruž koji već opasno koristim dva dana nijanse je tangerine, a potječe iz Avona. Isprva sam mislila da je pretangerinast, ali sad mi se baš sviđa. Prijateljica je rekla da je to ruž + balzam za usne, što je valjda razlog zašto su mi usne tako meke ovih dana. A, k tome, miriše na slatkiše, što je uvijek plus! Kad smo kod mekoće usana i finih okusa, usrećile su me i s DM Baleinom grožđanom masti, nalik onima koje su nekad davno bile u modi. I ova je voćnog juicy orange okusa pa se svaki put kad ju obližem sjetim naših glory daysa.


Kako volim naušnice, ovog rođendana dvoje sam dodala u svoju kolekciju - male Eiffeliće (OK, sad već postajem kolekcionar Eiffel naušnica!) i okrugle s cvjetićem iz Accessoiresa. Kad smo kod Accessoiresa, i ogrličica s dvije golubice, koju sam dobila od kolegice, njihov je style. Ono čime se samo hvalim, a što ne postoji ni u jednoj trgovini je ogrlica od perlica koju su izradile vješte ruke bake moje prijateljice i koja je time za mene vrijednija od svih dijamanata, koralja i plemenitih kovina.


Od modnih detalja tu je cvjetna marama tirkizne boje, jedne od mojih omiljenih, zeleno žuti novčanik Martina style s praktičnim srednjim pretincem koji se može odvojiti, i parfem QS by s. Oliver On Stage, koji mi je poklonila kolegica u nadi da ću jednog dana ipak postati zvijezda, a ne provesti život razbijajući glavu u našoj branši. Parfem je osvježavajuće agrumast, a u njemu ima nota mandarine i grejpfruta, dok je u samom centru breskva, plava frezija i jasmin, s bazom od sandalovine i cedra. To sam, naravno, sve pročitala na PunMiris stranici, jer sve što o cedru znam jest da je drvo u Libanonu.


Sex and The City protiv Girls

Da se razumijemo, ovisnik sam o televiziji i volim pogledati svakakve gluposti, a pogotovo serije koje su omiljene ljudima s XX kromosomima. U zadnje vrijeme svi pričaju o seriji Girls i o Leni Dunham koja je prototip djevojke iz New Yorka, i svega što Carrie Bradshaw, koja na temelju jedne kolumnice kupuje Manolice - nije. Lenin lik - Hannah - stvarna je djevojka - ne zna što bi sa sobom, ima višak kilograma, zaljubljuje se u krive frajere, ne može naći posao, a i sve su joj prijateljice 24-godišnjakinje koje ne znaju gdje im je početak, a gdje kraj. Ipak, 90% svog vremena one provodu analizirajući svoj spolni život i pokušavajući razumijeti muškarce, baš kao i one četiri iz Sex and The Cityja koji je sniman prije više od desetljeća. Baš kao i njihove kolegice iz SITC-ja, i Girls su vrlo seksualno aktivne, iako o ljubavi, seksu i spolnim bolestima znaju koliko i prosječna desetogodišnjakinja. Ne mogu a da ne pomislim - ako su te girls realni prikaz današnje mlade diplomantice, onda mi živimo u žalosnom svijetu u kojem žene ne vode brigu niti o sebi, niti o drugima, a razgovori su im ograničeni samo na jedno. Blago nama.


Miranda: "All we talk about anymore is Big or balls or small d**ks. How does it happen that four smart women have nothing to talk about but boyfriends? It's like seventh grade but with bank accounts. What about us? What we think, we feel, we know, Christ! Does it always have to be about them? Just give me a call when you're ready to talk about something besides men."


OK, možda sam najnaivnija osoba na svijetu, i možda serija o mojim prijateljicama i meni ne bi doživjela niti pilot epizodu, ali svijet se ne vrti zaista oko seksa, je li? Ne znam za vaš, ali moj se bar ne vrti - u mom svijetu žene imaju prave probleme - imaju neskladne odnose s roditeljima, bore se s boleštinama i zločestim šefovima, ljute se na vladu, sve ulažu da bi spasile vezu s onim koga vole, suočavaju se s problemima,  žele se zaposliti, postati samostalne i baviti se onime za što su se i obrazovale, ali pritom neće biti izbirljive, posao je posao, iskustvo je iskustvo. Ne razbijaju glavu veličinom nečijeg penisa, ne muče muku s nekim višeznamenkastim brojevima spolnih partnera, niti žele zaskočiti svaku osobu koju sretnu na ulici. U mom svijetu one se trude upoznati same sebe, zavoljeti svoje mane i vrline, poštivati jedna drugu, naći čovjeka kojem će zaista pokloniti srce, žele se educirati, promijeniti svijet oko sebe, ne žele živjeti isprazne živote, i ne žele se  u penziji pitati gdje je vrijeme prošlo i jesu li ga potrošile na krive stvari ili na krive ljude. 


Mlada žena današnjice ima puno više za ponuditi svijetu od onih iz HBO serija. Ona čita što god joj dođe pod ruku, prati događanja oko sebe, sluša druge, elegantna je i ima stila, ali nije opsjednuta svojim izgledom, pristojna je i elokventna, snalažljiva, uporna i hrabra, a nakon pogrešaka kreće iz početka - znajući da je vrijedna, da je biser u ovom svijetu, da je posebna na svoj način, znajući da je sutra novi dan tijekom kojeg će biti zahvalna što je stvorena baš kao žena koja može gledati djevojke s Manhattana i biti sretna što ne živi njihovim životom.

četvrtak, 21. ožujka 2013.

Haim rhyme

Kako ja već volim sestrinska posla, i ovog puta ukazujem na bend koji se sastoji od sestara iz Kalifornije - one se zovu Este, Danielle i Alana Haim, jedna drugoj su do uha, a nastupaju pod imenom Haim


Iako postoje od 2006., objavljivati glazbu su počele tek lani. Tata im je bubnjar, a mama gitaristica u bendu Rockinhaim, a njihov talent naslijedile su očito i njihove kćeri, jer svaka od njih svira najmanje dva, tri instrumenta. Na pozornici izgledaju kao Banglesice, ali neke nove, drskije od onih koje predvodi Susanna Hoffs. Uživo su iskrene, kao stvorene za interakciju s publikom, pogotovo Este koja svojim istupima često i sramoti sestre.


Studirale se, bavile se raznim stvarima, nastupale lokalno i u humanitarne svrhe, a sada je došlo njihovo vrijeme. Njihovu glazbu opisali su kao "nu-folk–meets–nineties–R&B", s čime bih se složila u potpunosti. U njihovim ritmovima nazire se dašak nekih prošlih vremena, a opet i nešto originalno od 21. stoiljeća, dok zvukom vuku na Fleetwood Mac i ženske vokale '90.-tih godina.


Na turnejama su bile uz Mumford and Sons, Florence and The Machine, Edwarda Sharpea and the Magnetic Zeros, a lani su izdale svoj Forever EP, a prije nekoliko mjeseci i live EP iTunes Festival: London 2012, koji je dostupan na iTunesu. Njihov debitantski album željno se očekuje ove godine, a do tada uživajte u njihovim live snimkama ili uživo negdje u Nizozemskoj ili Francuskoj gdje su trenutno na turneji!


Chick flick (I)

U nastavku obilježavanja Mjeseca žena preporučit ću vam neke od svojih omiljenih ženskih filmova, pritom ne misleći na klasične romantične komedije kao što su Notebook, Bridget Jones' Diary ili Sex and The City, nego na filmove u kojima do izražaja dolazi snaga male žene koja u sebi nosi veliko blago. Inspirirajte se!


1. Thelma and Louise (1991)
Primjetit ćete u postovima koji slijede da mi je Susan Sarandon jedna od omiljenih glumica, koja očito bira uloge žena koje, iako žive uobičajenim životom, imaju u sebi neobičnu moć - promijeniti svijet oko sebe. Takav film je i ovaj o konobarici i kućanici u Arkansasu koje su potpora jedna drugoj - sve do kraja. Ako još uvijek niste pogledali ovaj film, neka vas na to potakne pojava mladog Brad Pitta i njegovih trbušnjaka, ako vam već Susan i Gena Davis nisu dovoljne. 


2. A League of Their Own (1992)
Kad smo već kod Geene Davis, kako je ona u '90.-tima bila it girl, pogledala sam hrpu njezinih filmova, a osim po Beetlejuicu, pamtit ću je po filmu koji se kod nas preveo kao Ženska liga. Da, u njemu glumi i Madonna, i voljeli je vi ili ne, Madonna je jedna iznimno kreativna žena, koja se snašla čak i u baseballu, uz Tom Hanksa kao trenera.


3. Fried Green Tomatoes (1991)
Za razliku od knjige Fannie Flagg po kojoj je film i snimljen, srž filma je snažno prijateljstvo između muškobanjaste Idgie i nježne Ruth, a ne neki platonski lezbijski odnos. Ovaj film obilježio je velik dio mog odrastanja i puno puta me ponukao da slušam trabunjanja starih ljudi, koji kao da su, koliko god ponekad bili naporni, proživjeli nekoliko života prije nego im se koža smežurala. Predivan, inspirativan film zbog kojeg ćete vikati: "Towanda!" danima.

4. Nine to Five (1980)
Koliko puta se dok pijem jutarnju kavu ili žurim na posao sjetim Dolly i njene "Working nine to five, what a way to make a living"! Ovo je film gdje se duhovite Jane Fonda, Lily Tomlin i Dolly Parton odluče osvetiti seksistu i licemjeru od šefa. Legendarno!


5. If These Walls Could Talk (1996)
Iako mi se od Sissy Spacek diže kosa na glavi još otkad sam gledala Carrie, Cher obožavam (survivor!), a u ovom filmu, uz Demi, ona na dirljiv način provlači temu pobačaja kroz 50-e, 70-e i 90-e godine 20. stoljeća.

srijeda, 20. ožujka 2013.

Prve od prvih (I)

Dan žena proslavili smo prije dva tjedna, ali u svijetu je cijeli ožujak posvećen ženama. Danas su žene predsjednice država, premijerke, ugledne znanstvenice, poduzetnice, generali, ma žena je danas čak i na čelu Interpola (Mireille Ballestrazzi - dolje na slici), ali ne tako davno, baviti se onim što ih je zanimalo ženama je bilo nezamislivo. Ipak, neke od njih u svojoj želji su ustrajale te tako pripravile put mnogima iza njih. U nekoliko postova tijekom ožujka prisjetit ćemo se nekih od njih.


Liječnica
Tek 1754. uspjela je u Njemačkoj diplomirati prva žena liječnik - dr med. Dorothea Christine Erxleben-Leporin, a pedeset godina kasnije pridružile su joj se majka i kćerka dr med. c. h. Josepha v. Siebold i Charlotte Heidenreich v. Siebold. Charlotte je bila prisutna pri porodu mnogih kasnije istaknutih ličnosti, a godine 1819. pozvana je u Englesku kao osobna liječnica vojvotkinje od Kenta, te je pomagala pri porodu vojvotkinjine kćerke, buduće engleske kraljice Viktorije. U Americi je prva diplomirana liječnica bila dr Elisabeth Blackwell 1849. godine, a prvi gradovi u kojima su žene mogle studirati medicinu su bili Edinburg i Zurich te Padova.


Pilotkinja
Prva žena koja je dobila pilotsku dozvolu bila je Elise Raymonde Deroche, a poznata je i pod pseudonimom barunica Raymonde de Laroche, a rođena je 1882. u Parizu. Bila je kći vodoinstalatera, a pseudonim je počela koristiti u sklopu svoje glumačke karijere. Letenjem se počela baviti kad joj je bilo 27 godina, a dozvolu je dobila 8. ožujka 1910. godine. Prva žena koja se službeno bavila zrakoplovstvom bila je Amy Johnson (na slici gore). Njezin instruktor letenja rekao je da će je prihvatiti kao pilota samo ako napravi nešto izuzetno, recimo da leti do Australije. I tako je u travnju 1930. poletjela na 19-dnevni let kojim je preletjela polovicu svijeta. Unatoč lošem vremenu, prekidima i prisilnim slijetanjima, stigla je u Australiju. Stigla je i u knjige rekorda: zbog ovog i drugih letova. Dana 5. siječnja 1941. avion kojim je upravljala iz Prestwicka, nedaleko Glasgowa, srušio se u estuarij Temze kod Londona. Njezino tijelo nikad nije pronađeno, jednako kao ni tijelo Amerikanke Amelie Erhart, prve žene koja je preletjela Atlantski ocean. Slavonka Katarina Matanović-Kulenović (na slici dolje) prva je hrvatska pilotkinja i padobranka, poznata kao prva žena koja je u istočnoj Europi skočila s padobranom. U sastavu zrakoplovstva NDH bila je od 1943. godine s činom poručnika, a uz prijevoz vojne pošte bila je i osobna pilotkinja tadašnjeg ministra oružanih snaga Ante Vokića. Poslije rata radila je u General-turistu, a odlikovana je i Danice hrvatske s likom Franje Bučara.


Ravnateljica škole u Hrvatskoj
Marija Jambrišak, rođena 1847. u Karlovcu, osnovnu školu i dvogodišnju učiteljsku školu u samostanu ss. milosrdnica u Zagrebu završila je 1864. godine, nakon čega je bila učiteljica u samostanu ss. uršulinki u Varaždinu i na djevojačkoj školi u Krapini. Od 1871. do 1874. godine polazila je Paedagogium u Beču i bila prva žena na tom učilištu. Godine 1875. imenovana je učiteljicom Više djevojačke škole u Zagrebu, a zalagala se za osnivanje višeg ženskog učilišta u kojem bi polaznice bile pripremljene ne samo za učiteljice već i za upis na fakultet. U novoosnovanom Ženskom liceju predavala je zemljopis, povijest i pedagogiju, a godine 1905. dodijeljen joj je naslov ravnateljice viših djevojačkih škola i prva je hrvatska učiteljica s takvim počasnim imenovanjem. Tijekom svojega dugogodišnjeg rada, zalagala se za ravnopravnost žena, ponajprije izobrazbom, za njihovo aktivno sudjelovanje i afirmaciju u društvenom životu, a bila je aktivni član raznih skupština, klubova i udruga.  Objavljivala je u Napretku, Prosvjeti, Hrvatskoj lipi i drugim časopisima. Bila je urednica časopisa Domaće ognjište. Napisala je knjige O pristojnom vladanju i Znamenite žene, za koju je dobila nagradu Matice hrvatske. Odlikovana je Zlatnim križem za zasluge (1906.) i križem Pro Ecclesia et Pontifice (1908.).


Whiskyjem natopljena

Što god me u životu mučilo, uvijek me glazba spasi, i gotovo svakoj situaciji neki vokal ili akord je lijek. Obožavam onaj osjećaj kad ti se pjesma na prvo slušanje zaljepi za misli, pa nema druge nego reći: "Thank You for the music". Kada pada kiša, onakva nalik kiši Kathy Griffin, ili sam usamljena, onako I'm-a-man-of-constant-sorrow-usamljena, leži mi akustični indie blues i vokali koje opisuju kao natopljene viskijem, baš kao što je onaj Jesse Thomas iz Kentuckyja. 


Zavoljela sam je čim sam je čula kako izvodi divnu Dollyinu Jolene - istog trena zamislila sam je kako nonšalantno odlaže cigaretu da bi je na gitari izvela, zasigurno imajući na umu neku svoju zločestu Jolene.

Volim priče o ljudima koji rade ono što vole, i čiju ljubav prepozna netko tko im financira ostvarenje snova, a takvu životnu priču ima i Jesse koja se sama zaputila u Los Angeles i koja je na pomoću Youtubea i open mic-ova snimila album koji valja poslušati - War Dancer iz 2012. - bogat iskrenim akustičnim skladbama koje piše i izvodi ova čudakinja nalik urbanoj trubadurki, od koji posebno volim Say Hello, Fire, Back to Fighting, Already Mine, te najpoznatiju You I Want.