Šljokičasta žena

Neku večer muž i ja odlučili smo imati date night. Iako su se pod našim prozorom ljudi zabavljali, a nebo je krasio vatromet, jer je mjesto slavilo svoj dan, mi smo se uhvatili gledanja filma. Na ovom godišnjem odmoru nekoliko smo dana, na rate, gledali The revenant (pa i nije baš nešto, i mrzim kad Tom Hardy glumi negativce - prezločest je), pa nam je bio potreban neki light feel good filmić. Nisam znala o čemu je The intern (2015), ali već glavni glumci bili su mi dovoljan razlog da se bacim na gledanje. Robert de Niro simpatični je Ben, penzić udovac koji je usamljen i koji traži nova iskustva i prijateljstva pa se, nakon što je pošteno zaradio svoju mirovinu, zapošljava u programu za seniore u novoj internetskoj senzaciji, modnom magazinu, koji je proizvod mlade  i kreativne Jules Ostin, koju glumi Anne Hathaway. Iako je de Niro glavni glumac, lik njegove šefice Jules Ostin, a pogotovo njeni outfiti, ostavio je na mene veći utisak. Ako ste voljeli Anne u Vrag nosi Pradu, ovdje

Znate onaj osjećaj zadovoljstva - more golica tabane, sunce proviruje kroz borove, povjetarac mrsi kosu, a u ruci štivo tako lagano da se samo čita? E, pa uz malo dijete možete ga zaboraviti! Nema više bezbrižnog plivanja u moru, nema više utapanja u knjizi... Uz Franku smo stalno u akciji - pazimo jede li kamenčiće s plaže, hranimo je bananom ili kruškom, kupamo se u moru s njom i smijemo se njenom brbljanju kojim dozove svu djecu s plaže k sebi. A knjige? Čitam dok ona spava, dok kuham ručak ili na deset minuta kad se brčka u moru s tatom - nema tu glamura, niti potpunog opuštanja - samo mama koja radije čita, nego spava, iako joj se oči sklapaju. Možda na more ne bih nikad ponijela ovu knjigu koja se čini kao površno ljetno štivo, ali nisam mogla do knjižnice, a sestra je dobila uputu da posudi nešto light. Priznajem, imam predrasude o autorima kao što je Veronica Henry (ta i ime joj zvuči toliko fake), ali ugodno me iznenadila. Njen stil nalik je Hornbyjevom, kojeg nikad

Summertime, and the livin' is easy. Fish are jumpin' and the cotton is hiiiiiigh . Već čujete zvuk, je li tako? Gershwin je savršeno ulovio taj trenutak - ljetni dan na jugu Amerike, ondje gdje crnkinje pjevaju dok beru pamuk, pjevaju dok peku najsočnije pite s jabukama, pjevuše dok prave limunadu, onu najslađu. Štošta se promijenilo od 1934., kada je skladana slavna Summertime, i štošta se promijenilo od 1960., kada je Harper Lee, nakon dugogodišnjeg rada na njoj, izdala svoju Pticu. No, jug Amerike je ostao isti - barem u njenim knjigama. Majstorica je za taj neponovljivi the-south-state-of-mind - bila i ostat će, a već on mi bi bio dovoljan motiv za čitati razvikanu Idi, postavi stražara.   Svi ste čuli priču. Sirota Nelle došla je 1957. kod Taya Hohoffa, urednika J.B. Lippincott Companyja s nacrtom romana kojeg danas znamo kao Idi, postavi stražara (izdanog lani!), a on je u njoj prepoznao iskru i dao joj najbolji savjet koji je mogao - da svoj prvi roman temelji

Kad je žena raspoložena (tamo negdje oko sredine ciklusa), onda joj ni nedostatak sna, ni vrući ljetni dani ne mogu pokvariti planove. Onda žena može biti brza i spretna u kuhinji, može se isplesati na djevojačkoj zabavi, izanalizirati pročitanu knjigu u svom knjižnom klubu, može obaviti shopping i složiti kombinaciju za pola sata (i pronaći vatreno crvenu suknju za 100 kn!), može popiti kavu s mužem, pogledati film, pročitati knjigu, prošetati s prijateljicom, obaviti obiteljsko babinje, pospremati stan, oprati nekoliko tura rublja i sve to uz sveprisutni priljepak zvan desetomjesečna beba - ma this girl is on fire!  Iako Franku muče zubi (još uvijek samo jedan malo proviruje) i vruće joj je pa se budi deset puta po noći, ovog tjedna bile smo kreativne u kuhinji pa smo pravile musaka/lazanje s tikvicama, šnicle u umaku od domaćih vrganja, poriluk, kelj, pa i domaće knedle sa šljivama - obožavam praviti domaće tijesto, a i Franka voli mijesiti i napraviti mami posla kad se tijes

Svako malo uhvatim se da mužu objašnjavam neku situaciju s prijateljicama ili se trudim opravdati neki moj ili njihov potez, a on me blijedo gleda. Valjda su muškarci stvarno (pali) s Marsa, a mi, žene, nismo. Jer, kakva god ti bila osoba, koliko god se dobro slagala s mamom ili voljela svog muža, neke stvari kužit će samo - prijateljica. A najbolje će te razumjeti ona koja je uz tebe otkad znaš za sebe. Rijetko kad mi ponestane riječi, vječito mi se rečenice pletu po jeziku pa ih moram natipkati ili izgovoriti, ali ovog tjedna sam slaba na riječima. Kad s nekim odrasteš, kad dijelite školsku klupu i sudbinu, kad znaš onu njegovu pričam-lovačke-priče facu, kad ti je poznato točno što mu je najveći kompleks, kad znaš što ga dira u dušu, a čime se ponosi i što mu je u životu najvažnije, to je onda više od prijateljstva. To je onda više od obitelji. I onda ti ni ne trebaju riječi, onda jedan zagrljaj i stara pjesma na koju ste čagale u diskaču govori više nego bi ti usta

Ako pratite portale i blogove o knjigama, upoznati ste s trenutnim hitovima kao što je Tu sam pred tobom i Nakon tebe, ili Kako biti Parižanka u svakoj prilici. Već naslovi zvuče primamljujuće, zar ne? Ipak, da biste pročitali knjige tek izašle iz tiska morat ćete odriješiti kesu, i zato me beskrajno živciraju recenzije takvih knjiga. OK, kupim knjigu tu i tamo, ali još ima milijardu knjiga koje čame u knjižnici, kako da čitam neke tek napisane?! Zato, ja vam danas pišem mali podsjetnik na knjigu koja je već antologijska, koju bi svaki knjiški moljac koji drži do sebe morao pročitati, knjigu koju čuva svaka gradska knjižnica i za koju se ne otimaju sve žene svijeta, kao što se otimaju za hitove Jojo Moyes koja se nije ni rodila kad je veliki G.G. zaslužio Nobela za ovaj roman. Iako se radi o klasiku izdanom prije gotovo pedeset godina, velika je vjerojatnost da niste pročitali Sto godina samoće, u što sam se uvjerila i u svom knjižnom klubu. Nije to ništa neobično, jer prve stranice n

Mogu vam reći da sam se poželjela malo svojih omiljenih Gilmoreica, koje, otkad sam mama, ne gledam često koliko bih željela. I gle! Svi su ih se zazežljeli, jer Netflix ih danas objavljuje world wide, ususret četirima novim epizodama! Nisam sklona nastavcima/filmovima serija čiji kraj sam dočekala i s njim se pomirila (uvijek nekako upropaste seriju - Veronica Mars je najbolji primjer), ali hej, nakon dugo vremena sestre i ja smo na okupu i bio bi red da odgledamo jedan pošteni Gilmore Girls maraton! OK, pogledat ćemo sigurno samo par epizoda i zaspati (taman kad ponestane čipsa), zato ih valja pomno izabrati. V. bi neku sa Jessom, i neku gdje Rory nema glupu frizuru (4. sezona, po njoj), D. bi neku gdje nema April - treća sezona it is! Meni su osobno omiljene prve dvije, ali preživjet ću uz Jessa i treću. U kasnijim sezonama Gilmoreice su se počele su se oblačiti po zadnjoj modi i postale su preurbane za Stars Hollow, a najgora sezona mi je šesta kada su veći dio sezone posvađane -