Preskoči na glavni sadržaj

Why, oh, why?

Vjerovali ili ne, serija One Tree Hill doživjela je lani svoju devetu, i, hvala Bogu, finalnu sezonu, dok hrpa kvalitetnih serija s živopisnim likovima i zanimljivim zapletima uopće nije dobila priliku osvojiti šire mase. Svaki pravi obožavatelj fikcije ima neke svoje neprežaljene ljubavi, a ovu su same neke od mojih:

Freaks and Geeks (1999.-2000.)
Nije mi jasno u čemu je bio problem, gdje je zapelo, ali ovi čudaci snimili su samo jednu sezonu ove vudrene serije. Koliko ja znam, frikovi su jedina serija koja je svojom scenografijom, kostimografijom i likovima htjela komično dočarati najbolje godine - '80.-e - a koja nije zaista snimana u tom razdoblju. Krajem '90.-tih  ova prekomična serija bila je odskočna daska za Jamesa Francoa (Harryja u Spidermanu), Seth Rogena (Ben u Knocked Up), Jasona Segela (Marshalla u HIMYM), Busy Philipps (Laurie u Cougar Townu) i Johna Francisa Daleya (dr. Sweets u Bones), na čije maloljetničke face ćete odljepiti.


Pushing Daisies (2007.-2009.)
Za razliku od Freaks and Geeks, pie maker Ned i njegova ne-mrtva djevojka Chuck snimili su dvije sezone koje će vas oduševiti ako volite nadrealne filmove kao što je The Addams Family. Detektiv Emerson Cod, bivše sirene i sestre Lily i Vivian, sićušna Olive Snook i zaljubljeni Ned i Chuck oduševit će vas u ovoj seriji koja miriši na domaće pite. Upozorenje: moguće razvijanje opsesije pitama.


Dead Like Me (2003.-2004.)
Kad smo kod mrtvaca, sigurno se i vi često sjetite pogledati u nebo, čisto da budete sigurni da prema vama ne juri odbačeni svemirski otpad koji ima namjeru usmrtiti vas. Dvije sezone s gunđavom George i njenom bandom grim reapera dokazalo je - život nije fer. Što da vam kažem, ja sam major Bryan Fuller fan!



Veronica Mars (2004.-2007.)
O ukidanju ove serije mi je prebolno i govoriti. Uz Lorelai, Veronica je moja omiljena junakinja i prema njoj ću nazvati svoju kći. Najozbiljnije. Nema osobe koju sam upoznala, a kojoj nisam pokušala utrapiti seriju o ovoj kul junior private detektivki čiji humor, snalažljivost, snaga i neustrašivost je mnoge od njih nadahnula, a mnogima je bila too much za podnijeti. Veronica Mars, RIP.



United States of Tara (2009.-2011.)
Trideset i šest epizoda izvrsne Toni Collete, koja utjelovljuje tinejdžericu T, kućanicu Alice, pijanicu Bucka, Gimme, Shoshanu, petogodišnju Chicken te Brycea, odnosno ženu koja se bori s disocijativnim poremećajem identiteta i s obiteljskom svakodnevicom, jednostavno nije bilo dovoljno. Ova serija temelji se na izvrsnoj ideji Stevena Spielberga koju je osmislila i oživjela ludo kreativna Diablo Cody. Ako imate kakve poremećaje osobnosti, ne preporučujem gledati seriju, a ako ste skloni sanjarenju o idealnim muževima, Maxa Gregsona zavoljet ćete nakon prvih trideset minuta.





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...