Preskoči na glavni sadržaj

Why, oh, why?

Vjerovali ili ne, serija One Tree Hill doživjela je lani svoju devetu, i, hvala Bogu, finalnu sezonu, dok hrpa kvalitetnih serija s živopisnim likovima i zanimljivim zapletima uopće nije dobila priliku osvojiti šire mase. Svaki pravi obožavatelj fikcije ima neke svoje neprežaljene ljubavi, a ovu su same neke od mojih:

Freaks and Geeks (1999.-2000.)
Nije mi jasno u čemu je bio problem, gdje je zapelo, ali ovi čudaci snimili su samo jednu sezonu ove vudrene serije. Koliko ja znam, frikovi su jedina serija koja je svojom scenografijom, kostimografijom i likovima htjela komično dočarati najbolje godine - '80.-e - a koja nije zaista snimana u tom razdoblju. Krajem '90.-tih  ova prekomična serija bila je odskočna daska za Jamesa Francoa (Harryja u Spidermanu), Seth Rogena (Ben u Knocked Up), Jasona Segela (Marshalla u HIMYM), Busy Philipps (Laurie u Cougar Townu) i Johna Francisa Daleya (dr. Sweets u Bones), na čije maloljetničke face ćete odljepiti.


Pushing Daisies (2007.-2009.)
Za razliku od Freaks and Geeks, pie maker Ned i njegova ne-mrtva djevojka Chuck snimili su dvije sezone koje će vas oduševiti ako volite nadrealne filmove kao što je The Addams Family. Detektiv Emerson Cod, bivše sirene i sestre Lily i Vivian, sićušna Olive Snook i zaljubljeni Ned i Chuck oduševit će vas u ovoj seriji koja miriši na domaće pite. Upozorenje: moguće razvijanje opsesije pitama.


Dead Like Me (2003.-2004.)
Kad smo kod mrtvaca, sigurno se i vi često sjetite pogledati u nebo, čisto da budete sigurni da prema vama ne juri odbačeni svemirski otpad koji ima namjeru usmrtiti vas. Dvije sezone s gunđavom George i njenom bandom grim reapera dokazalo je - život nije fer. Što da vam kažem, ja sam major Bryan Fuller fan!



Veronica Mars (2004.-2007.)
O ukidanju ove serije mi je prebolno i govoriti. Uz Lorelai, Veronica je moja omiljena junakinja i prema njoj ću nazvati svoju kći. Najozbiljnije. Nema osobe koju sam upoznala, a kojoj nisam pokušala utrapiti seriju o ovoj kul junior private detektivki čiji humor, snalažljivost, snaga i neustrašivost je mnoge od njih nadahnula, a mnogima je bila too much za podnijeti. Veronica Mars, RIP.



United States of Tara (2009.-2011.)
Trideset i šest epizoda izvrsne Toni Collete, koja utjelovljuje tinejdžericu T, kućanicu Alice, pijanicu Bucka, Gimme, Shoshanu, petogodišnju Chicken te Brycea, odnosno ženu koja se bori s disocijativnim poremećajem identiteta i s obiteljskom svakodnevicom, jednostavno nije bilo dovoljno. Ova serija temelji se na izvrsnoj ideji Stevena Spielberga koju je osmislila i oživjela ludo kreativna Diablo Cody. Ako imate kakve poremećaje osobnosti, ne preporučujem gledati seriju, a ako ste skloni sanjarenju o idealnim muževima, Maxa Gregsona zavoljet ćete nakon prvih trideset minuta.





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta