Preskoči na glavni sadržaj

Why, oh, why?

Vjerovali ili ne, serija One Tree Hill doživjela je lani svoju devetu, i, hvala Bogu, finalnu sezonu, dok hrpa kvalitetnih serija s živopisnim likovima i zanimljivim zapletima uopće nije dobila priliku osvojiti šire mase. Svaki pravi obožavatelj fikcije ima neke svoje neprežaljene ljubavi, a ovu su same neke od mojih:

Freaks and Geeks (1999.-2000.)
Nije mi jasno u čemu je bio problem, gdje je zapelo, ali ovi čudaci snimili su samo jednu sezonu ove vudrene serije. Koliko ja znam, frikovi su jedina serija koja je svojom scenografijom, kostimografijom i likovima htjela komično dočarati najbolje godine - '80.-e - a koja nije zaista snimana u tom razdoblju. Krajem '90.-tih  ova prekomična serija bila je odskočna daska za Jamesa Francoa (Harryja u Spidermanu), Seth Rogena (Ben u Knocked Up), Jasona Segela (Marshalla u HIMYM), Busy Philipps (Laurie u Cougar Townu) i Johna Francisa Daleya (dr. Sweets u Bones), na čije maloljetničke face ćete odljepiti.


Pushing Daisies (2007.-2009.)
Za razliku od Freaks and Geeks, pie maker Ned i njegova ne-mrtva djevojka Chuck snimili su dvije sezone koje će vas oduševiti ako volite nadrealne filmove kao što je The Addams Family. Detektiv Emerson Cod, bivše sirene i sestre Lily i Vivian, sićušna Olive Snook i zaljubljeni Ned i Chuck oduševit će vas u ovoj seriji koja miriši na domaće pite. Upozorenje: moguće razvijanje opsesije pitama.


Dead Like Me (2003.-2004.)
Kad smo kod mrtvaca, sigurno se i vi često sjetite pogledati u nebo, čisto da budete sigurni da prema vama ne juri odbačeni svemirski otpad koji ima namjeru usmrtiti vas. Dvije sezone s gunđavom George i njenom bandom grim reapera dokazalo je - život nije fer. Što da vam kažem, ja sam major Bryan Fuller fan!



Veronica Mars (2004.-2007.)
O ukidanju ove serije mi je prebolno i govoriti. Uz Lorelai, Veronica je moja omiljena junakinja i prema njoj ću nazvati svoju kći. Najozbiljnije. Nema osobe koju sam upoznala, a kojoj nisam pokušala utrapiti seriju o ovoj kul junior private detektivki čiji humor, snalažljivost, snaga i neustrašivost je mnoge od njih nadahnula, a mnogima je bila too much za podnijeti. Veronica Mars, RIP.



United States of Tara (2009.-2011.)
Trideset i šest epizoda izvrsne Toni Collete, koja utjelovljuje tinejdžericu T, kućanicu Alice, pijanicu Bucka, Gimme, Shoshanu, petogodišnju Chicken te Brycea, odnosno ženu koja se bori s disocijativnim poremećajem identiteta i s obiteljskom svakodnevicom, jednostavno nije bilo dovoljno. Ova serija temelji se na izvrsnoj ideji Stevena Spielberga koju je osmislila i oživjela ludo kreativna Diablo Cody. Ako imate kakve poremećaje osobnosti, ne preporučujem gledati seriju, a ako ste skloni sanjarenju o idealnim muževima, Maxa Gregsona zavoljet ćete nakon prvih trideset minuta.





Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...
Objavi komentar
Pročitajte više

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...
Objavi komentar
Pročitajte više