petak, 24. srpnja 2015.

O divljenju Proustu

Najpoznatije blogerice postale su popularne upravo zbog toga što dijele svaki trenutak svog života s ostatkom svijeta. A kako ih i ne bi dijelile kad im se život sastoji od ljetnih haljinica, make upa, finih kolača i putovanja neobičnim krajolicima! Ipak, ja ću vas danas počastiti svojom pustolovinom u obliku boravka u bolnici u kojoj sam se našla nakon tjedan dana proživljavanja lakih bolova, nalik menstrualnima, popraćenih pritiskom koji podsjeća na isti onaj zbog kojeg trčite na toalet. I to je život, zar ne? Bar moj jest - trenutno.



Gotovo uvijek se pokaže - kad god sumnjaš da ti tijelo otkazuje poslušnost, vjerojatno tako i jest. Moji su se bolovi pokazali kao trudovi u kombinaciji s upalom mjehura, pa me doktorica po hitnom postupku prikopčala na infuziju koja će moju nestrpljivu kćerkicu nagovoriti da ipak ostane u svom bazenčiću još najmanje četiri tjedna, budući da smo trenutno u 33. tjednu ovog blaženog stanja, a da naša Franky ima tek (ili već, kako se uzme!) 2100 g. Kako stvari stoje, postat ću inventar ovog ginekološkog odjela pa je vrijeme da pronađem u svemu tome i nešto pozitivno.



U bolnici sam bila i u predškolskoj dobi, i boravak u bolnici ostao mi je u lijepom sjećanju - odjel pedijatrije bio je veselo mjesto na kojem smo se igrali, izrađivali božićne ukrase i jeli palačinke. Ne bih se ja ni ovog boravka u bolnici grozila da ovaj srpanj ne postiže rekordne temperature. Da, bolnica ima klimu (ovih dana je to aktualna tema i svi me ispituju imamo li klimu), a ona se, što god ljudi o tome pametovali, postavlja u hodnike, a ne u sobe bolesnika ili rodilja s bebama. No, kad ste dobrano trudni, ni klima vam ne pomaže - svejedno ste oznojavate 78 puta na dan, i još toliko puta na noć. I htjeli - ne htjeli,čeznete za domom.

Ipak, evo nekoliko pozitivnih stvari koje mi pomažu da preživim - dan po dan.

Što god vam o tome pričali, bolnička hrana je zapravo ukusna - bar u ovoj bolnici. Ovih dana jela sam npr. varivo s povrćem, punjenu papriku, žgance s mlijekom i griz knedle sa sirom. Kao da sam na feriju kod bake! Iako mi nedostaje moj uobičajeni doručak, svjesna sam da bi sve skupa moglo biti i gore.



U bolnicu najprije nisam ponijela laptop jer boravak u bolnici valja iskoristiti kao odmor u tišini. Da pojasnim, tad sam bila uvjerena da ću ondje ostati samo dan, eventualno dva. No, nakon nekoliko dana ležanja do iznemoglosti, živciranja, dosađivanja, čitanja (bolnici je potrebna knjižnica za pacijente!) i preznojavanja, moji su me posjetioci opremili i sada je službeno - stanovnik sam ove bolnice baš kao što je Tom Hanks stanovnik Terminala.







Torbu za bolnicu spakirala sam neki dan, u 32. tjednu trudnoće, što toplo preporučujem svakoj trudnici. Nikad nije prerano jer sa mnom na odjelu leže žene s raznim tegobama - jednima se, kao meni, zaustavljaju kontrakcije i pripremaju bebina pluća za prerani dolazak na svijet, a drugima se inducira porod ili obavlja carski rez. S nama ženama uvijek neki problemi, pa vas ništa ne košta opremiti se na vrijeme. Posebnu pažnju opremite na role wc papira, toaletne maramice, prozračnu odjeću (ako ste u bolnici na +40) i pitku vodu.


Najradosniji sat mojeg dana je vrijeme posjeta. Baš kao ni pri susretu na kolodvorima, ni u posjetama bolesniku nema ružnih riječi i neugodne tišine. Sat vremena prije posjeta (duže mi treba sa svom aparaturom)
tuširam se i pripremam za posjete, kao da mi u goste dolazi predsjednica države, a ne suprug koji me oprema wc papirom i Barneyem.


Sestre u bolnici mi uvelike olakšavaju boravak na odjelu. Sve su pristupačne, drage, odgovaraju na sva pitanja, brižne su i nježne. Zbog njih sam se vrlo brzo priviknula na atmosferu bolnice - poznajem njihovu rutinu, već znam koja radi u kojoj smjeni, osjećam se, unatoč krokodilskim suzama koje me uspavljuju i velikoj brizi za ovo čudo u meni, sigurno. 
U bolnici sam stekla sam i još jednu vještinu - hodanje, spavanje i obavljanje higijene uz stalnog pratitelja - stalak za infuziju u koji se, kad noću posjećujem toalet, sva zapetljam i probudim pola odjela. Ali, svaki dan sam sve spretnija!

utorak, 14. srpnja 2015.

Smrt & orgazam

Već dugo me nije film nasmijao kao ovaj australski koji ću vam danas toplo preporučiti!


Sigurna sam da, ukoliko ste dobrano punoljetni i u zdravoj ste vezi, volite s vašim odabranikom ili odabranicom pogledati film s parom u glavnoj ulozi, film koji će vas natjerati da razmislite o svojoj vezi, pa možda i inspirirati u spavaćoj sobi.

U opisu filma Little death (u prijevodu na hrvatski - Orgazam) stoji "The secret lives of five suburban couples living in Sydney reveal both the fetishes and the repercussions that come with sharing them." Ok, film je vrlo vjerojatno nalik filmu Thanks for Sharing iz 2012. godine, traje 90 minuta, pa zašto ga ne bismo pogledali - pomislili smo! Malo humora, malo romantike, malo hvala-Bogu-nismo-poremećeni-kao-ovi-likovi i očekuje nas ugodna filmska večer! No, ovakav film nismo očekivali!



Naime, iako se radnja filma vrti oko seksa, u ovom filmu nećete vidjeti pretjeranu golotinju niti će on u vama izazvati nelagodu zbog prevulgarnog vokabulara koji vuče korijene iz porno filmova, što je pravo osvježenje! Štoviše, više ćete seksa vidjeti na programu CMC-ja ili u Dnevniku, dok će vas likovi u Little deathu oduševiti svojim fetišima, svojim očajem, ali i jednostavnošću. Uz odličan soundtrack, zanimljive likove i neočekivane obrate, ovaj film oduševit će svaku dušu željnu zabave! Uživajte!

nedjelja, 12. srpnja 2015.

Sreća je u malim stvarima (7)

Što god vam govorili, divno je biti u drugom stanju u ljetno vrijeme! Da, trudnicama je za nekoliko stupnjeva toplije nego drugima, ali na sebe možete nabaciti samo laganu haljinicu i japanke, a izbor sezonskog voća je velik - lubenica, šljive, marelice, breskve, pa i smokve (nikad ih ne bih zavoljela da ih nisam imala u svom šibenskom dvorištu) - gotovo da i nećete imati potrebu jesti sladoled ili druge slastice pored ovih prirodnih slatkiša punih vitamina i minerala koji gode vašoj bebici!



Iako je vruće, s mužem njegujem običaj šetnje gradom, što u jutarnjim satima (uz kavicu ili neko osvježavajuće piće poput ove nove Cedevite od limuna i mente), što u kasnonoćnim satima, kada temperatura malo padne. Koliko god je teško gegati se, šetnja ipak potpomaže cirkulaciju i sprječava oticanje, pa se isplati dići guzu s kauča. Osim šetnje, moja redovita trudnička rutina uključuje i mazuckanje bademovim uljem (dvadesetak kuna platit ćete 2 dcl u svakoj ljekarni), koje kožu (zasad uspješno) održava elastičnim i mekom. Preporučujem svim ženama!



Osim svakodnevnih druženja s obitelji i prijateljima, u posljednjih nekoliko tjedana imali smo čast i biti dio formalnih okupljanja - išli smo u babinje našoj maloj prijateljici Evi i na krštenje sinčiću naših kumova, malom Anti. Ukoliko vam nedostaje ideja za babinje, Evi smo nosili pampersice, body benkicu, termos bocu (za mamino mlijeko) i okvir za sliku, prigodno pićence za tatu, Ziaja kozmetiku za majku i homemade čokoladne muffine. Antu smo, nadam se, obradovali zlatnim privjeskom sa sličicom anđelka, igračkom i malom Biblijom, a njegove mamu i tatu pićem, kavicom i low maintenance cvijetom (za sve nas mlade žene, majke i kraljice).



Osim što sam imala bliske susrete s tuđim bebačima, išla sam na redovni pregled (da, još uvijek si mogu sama nalakirati nokte na nožnim prstima - uspjeh!) - vidjeti svoje malo zlato koje mi sve više upućuje high kickove u rebra. Ponekad mi se čini da moja Franka nikada ne spava, a najmanje kad ju doktorica putem ultrazvuka treba izmjeriti. Do termina je ostalo 64 dana, pa smo proteklog tjedna bebicu opskrbili s posljednjim ključnim stvarima - posteljinom, madracem i kadicom. Ako uhvatim vremena, poslikat ću svu našu opremu s preporukama koje su, znam iz iskustva, uvijek dobrodošle budućim majkama.



Priznajem, čitanje beletristike sam zamijenila čitanjem literature o bebačima (trenutno čitam Najsretnija beba u kvartu doktora Harveya Karpa), i sve što me drži u blizini lijepe književnosti je book club za koji ovaj mjesec čitam Conradovo Srce tame, još jedan od klasika koji nikada nisam uspjela pročitati do kraja. Znate priču, kolonijalna Africa, pomorac Marlow, Apokalipsa danas - sve to čini Srce tame obveznom literaturom za svakog knjiškog moljca koji drži do sebe, ali ne jamčim vam da ćete, čitajući je, uživati.



Ono što mi najviše ovih dana zaokuplja misli je dekoriranje našeg budućeg dnevnog boravka. Naime, gotovo svaku noć ja obilazim salone namještaja i glavu razbijam, a niti stvarnost nije puno drugačija. Kada opremate stan, potrebno je voditi računa o mjerama stana, budžetu i stilu koji želite - a sve te uvjete zadovoljiti zapravo nije nimalo lako. No, imam osjećaj da se našoj potrazi nazire kraj - u planu nam je kupiti kutnu garnituru u Lesnini, komodu i stolić u Emmezeti te police za knjige u Ikei (švedske mesne okruglice su mi bile preslatke i jedva sam se natjerala pojesti ih). Eh, još kad bismo se mogli odlučiti za madrac -  memory pjena, PU pjena, hladno lijevana pjena, lateks ili kombinacija svega navedenog, ma gdje bi nam bio kraj!

četvrtak, 9. srpnja 2015.

Muška stvar

Moj muž nosi mi čarape i tjera me da ih obujem čak i kad je vani trideset stupnjeva, mjeri mi tlak i nutka me kobasicom kad je nizak, stavlja rublje sušiti dok ja s dignutim nogama gledam Dr. Oza, pere suđe nakon što skuham ručak koji obiluje povrćem kojeg baš ne obožava, viče na mene kad sama želim podići vrećicu iz dućana punu namirnica, naručuje mi pizzu u deset sati navečer, samo zato što me uhvatila želja. Možda ja nosim našu bebicu u svom trbuhu, ali on mi uvelike olakšava to nošenje, pa mu ovim putem odajem počast. Ne bih to mogla bez tebe, dragi! 


Ukoliko i vi ponekad uzimate zdravo za gotovo svog muškarca, učinite bar današnji dan (što možete danas, ne ostavljajte za sutra) posebnim za njega ili ga barem danas nemojte tjerati da s vama gleda romantičnu komediju, nego ga iznenadite kokicama i jednim pravim muškim filmom. Preporuke su ovdje:
  
Priznajem, nisam obožavatelj Brzi i žestoki franšize, ali nakon što sam pogledala spot za pjesmu sa soundtracka, poželjela sam pogledati i film! Ranije sam bila uvjerena da muškarci obožavaju ovaj hit jer vole gledati razbijanje automobila i vratolomije Vin Diesela i Paula Walkera, ali ovaj film razuvjerio me - muškarci su zapravo veliki emotivci i ono što kod Brzih i žestokih inspirira je upravo prijateljstvo između dva glavna lika, njihovo povjerenje i odanost, koje je preraslo u prijateljstvo i u stvarnom životu. Kao što vam je poznato, život Paula Walkera tragično je prekinut 2013. godine, zbog čega ćete, zajamčeno, cmizdriti dok budete gledali ovaj filmski hit.


Moj muž obožava ratne filmove i rijetko kad me uspije nagovoriti na gledanje istih. Uvijek mi se čini da su to jedne te iste strategije, pogotovo ako je riječ o američkim hitovima, u kojima Ameri vječito ispadaju superjunaci. E, pa, ovo je film u kojem Amerikanci pokazuju svoju grješnost i u kojem šalju vrijednu poruku - svačiji život je vrijedan, i dobro se dobrim vraća. 


Kao i Lone Survivor, i Entourage je bebica Marka Wahlberga. Riječ je o filmu koji je nastao kao spin off mega popularne istoimene serije o Vincentu Chaseu, dečku koji pokušava uspjeti u showbizzu, i sve to uz pomoć svoje vjerne svite - Erica, Turtlea, Johnnyja i legendarnog Arija. Muška populacija voli ovu seriju zbog njene jednostavnosti, humora i dinamičnosti, pa će vam, ukoliko ga odvučete u kino, vaš muškarac biti vječno zahvalan!


Mad Max: Fury Road
Mela Gibsona i Tinu Turnera gledali smo u Pobješnjelom Maxu dok smo bili klinci, a novi nastavak ovog serijala nije mu nimalo nalik. Muškarci vole ovaj film jer obiluje akcijskim scenama i fantastičnim efektima, ali otkrit ću vam tajnu - ovo je zapravo film o ženskoj snazi, koju potpomaže i jedan snažan muškarac. Zato, ponudite bezbrižno svom muškarcu movie night uz Mad Maxa, a vi se inspirirajte Imperatoricom Furiosom uz pogled na seksi Toma Hardyja.


The Wedding Ringer
Kad bolje razmotrim svoj popis, zaključujem - sve su ovo filmovi o prijateljstvu. Dok smo mi, cure, uvjerene da muškarci, kad su zajedno, znaju samo pijančevati i razglabati o nogometu i videoigricama, podcjenjujemo njihovo muško druškanje. Koliko su nama potrebne kave s prijateljicama, toliko je njima bitno pivo s prijateljem, daleko od žena. The Wedding Ringer film je muškarcu koji nema prijatelja i koji se nađe u problemu kad shvati da nema koga pozvati za kuma na svom vjenčanju. Kako vaš muškarac ne bi morao unajmiti kuma, nakon gledanja ovog zabavnog filma, pošaljite ga u izlazak u muškom društvu!


četvrtak, 2. srpnja 2015.

Summer in the city

"Uživaj, ovo ti je posljednja prilika! Iskoristi ovo vrijeme, nikad nećeš imati toliko vremena za sebe!", samo su neki od savjeta kojima me obasipaju poznanici, mahom žene, majke, radnice. Nekakva me čudna tuga obuzima jer većina je moje trudnoće prohujala dok sam bila zauzeta stresnim stvarima kao što je kupnja stana, a sada, kada bih trebala uhvatiti posljednji vlak i počastiti samu sebe svime što volim, teško mi je stajati dugo na jednom mjestu, brže se uspušem, a o valunzima koji me preplavljuju neću niti govoriti.



Na more izgleda ipak nećemo, nekako me želja napustila, iako bih dala sve za pola sata u morskoj vodi, u stanju koje se svakoj trudnici čini najbliže onom bestežinskom. Zato, nas troje pokušat ćemo uživati u svakom trenutku u našem slatkom rodnom gradu, čak i ako se živa popne na 37!



Ljeto provodimo u Našicama, a jutarnju kavu u lokalnom bircu možda uskoro zamijeni kava u ugodnom hladu parka koji leži uz mauzolej obitelji Pejačević koji je sagradio Herman Bolle 1881. godine, a u kojem su postavljene postaje križnog puta i nove drvene klupe za koje se iskreno nadam da će biti pošteđene od strane lokalnih besposličara.



Uz kapelicu obitelji nalazi se grob prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević koja je, navodno, željela biti sahranjena odvojeno od grofovske obitelji, a koja je, unatoč činjenici da je rođena u Budimpešti, a da je umrla u Munchenu, željela da njeno posljednje počivalište bude baš u Našicama.

Očito je Dora voljela ovaj grad više od svjetskih metropola, baš kao što ga i ja volim.