petak, 24. listopada 2014.

MY favorite things - not Oprah's! (11)


Čini mi se kao da ovaj tjedan, u kojem su se izmjenjivali sunce i kiša, traje beskrajno dugo i službeno mogu zaključiti – ljeto has left the building i jesen u Dalmaciji nema smisla. Onoga što volim kod jeseni – boje koje priroda sneno prezentira u maglom ovijenim jutrima i kiša koja rominja i polagano natapa oranice – u Dalmaciji nema. Ovdje magle nema, kiša pada uvijek u kombinaciji s luđačkim vjetrom i nikakav kišobran ili kabanica te ne mogu spasiti od mokrih gaća, bičvi i postola, a nema niti jesenske žute i crvenkaste boje budući da se mediteranska vegetacija svodi za zimzeleno drveće. O nedostatku oranica neću ni pričati. Unatoč siromašnoj dalmatinskoj jeseni, trudila sam se ovaj tjedan naučiti i isprobati nešto novo, biti organizirana i vrijedna na poslu i usput se zabaviti u slobodno vrijeme.


Tako sam, npr., naučila pušiti. Cigare nam je za vjenčanje poklonila moja baby sister budući da zna koliko sam opsjednuta Danom nezavisnosti i Will Smithom koji je, zajedno s Jeffom Goldblumom, čuvao cigaru u džepu i pobjedonosno je zapalio kad je uništio izvanzemaljce. Ne znam zašto, ali mislila sam da bi bilo fora, nakon ženidbe, pobjedonosno zapaliti cigaru, što se pokazalo kao ne tako jednostavan zadatak. Naime, da biste upalili kubansku cigaru potrebno vam je educiranje kroz najmanje 15 minuta how-to-smoke-cigare Youtube clipova, po mogućnosti šibice i strpljenje. Ukratko, ako ćete ju paliti pravilno, duže ćete ju paliti nego pušiti, i kuća će vam danima smrdjeti kao pušnica. Not so cool. Jesam li spomenula da sam inače zadrti nepušač?


Puno sam ovog tjedna peckarila s cukrom - osim homemade pop tartsa (Gilmore Girls utjecaj) i pudinga od jabuka, pekla sam pitu od jabuka i bundeve (kill me – luda sam za bundevama!), čokoladne muffine i švarcvaldicu te njima, i jumbo pizzom by Kike, počastila svoje zboraše koji su nam poželjeli sve najlipše u bračnom životu, zapivali nam par pisama i poklonili nam ovu smišnu šibensku uru da nas, gdje god se nalazili, podsjeća na vrime provedeno u Draženovom gradu.


Peti je dan da se pokušavam riješiti kofeina. Broj dana u kojima mi je to uspjelo – nula. Naime, moja krv baš i nije najkvalitetnija, a ni bubrezi baš ne stoje bolje, pa sam zaključila da je suludo da kava bude gotovo jedina tekućina koju ću u sebe tijekom dana unijeti, pogotovo zato što me dehidrira i zato što kofein sprječava apsorpciju unesenog željeza. Našla sam čak i prefini čaj od limete, acaija i cimeta, ali niti jedan dan nisam uspjela preživjeti bez barem jedne male nessice ili espressa na poslu. Počinjem još više cijeniti ovisnike o teškim drogama koji se uspješno riješe ovisnosti – za takve stvari ljudima treba dijeliti medalje! Hm, možda da probam s kavom bez kofeina?

četvrtak, 23. listopada 2014.

Who wants to live forever?

Kad bi vas danas netko pitao što vas je jutros natjeralo da otvorite oči i napustite topao krevet, što biste mu odgovorili? Što vas pokreće? Je li to jutarnja kava koju srčete uz informativni program televizije, hrpa papira koja će vas dočekati na poslu ili slobodno vrijeme koje ćete poslije posla provesti uz najdraže? Budite li se jer psa morate odvesti u šetnju, jer morate spasiti svijet ili da biste doživjeli neko novo iskustvo? Hrani li vas svakodnevno ljubav, nečiji osmijeh ili utješna misao da će sutrašnjica biti bolja od današnjice? Jeste li pronašli svoj odgovor?

A sad zamislite da živite vječno – koji bi bio razlog vašeg življenja? 


Na razmišljanje o čudnovatosti ljudskog bića i onoga što ga pokreće kroz život potaknula me nova serija o dr. Henryju Morganu – Forever. Henry je patolog u New Yorku, a smrt bi mogao nazvati dobrom prijateljicom. Naime, uz medicinska znanja, doktor Morgan posjeduje i empirijsko znanje o raznim načinima umiranja budući da je i sam umro nebrojeno puta tijekom svom dvjestogodišnjeg života. Ni sam ne zna razlog svoje transformacije, a život mu se češće čini kao kletva, nego kao blagoslov. Kritika i nije oduševljena novitetom ABC-a, ali mene je zaintrigirao, ponajviše zbog šarmantnog doktora Morgana kojeg glumi Ioan Gruffudd (koji je utjelovio petog časnika Harolda Lowea u Titanicu i Mr. Fantastica u Fantastic Four) s neodoljivim velškim naglaskom kojeg bih mogla danima slušati. Dodajte tome da je Forever misterija pomiješana s vremenskim retrospektivama, začinjena kriminalistikom te pričom o vjernom prijateljstvu i vječnoj ljubavi, i već ste hooked, zar ne?


A moj odgovor? Što mene pokreće? Da, kava je super, i volim svoj posao, bar onoliko koliko se može voljeti mjesto na kojem nad papirima provedeš osam sati, a na račun ti se na početku mjeseca ugnijezdi otužna svota kunića, ali pokreće me samo lice spavalice koja mi grije krevet. Bio život dug ili kratak, živcirat ćemo se oko posla, kako oko njegovog nedostatka, tako i zbog nedostatne plaće ili toksične radne atmosfere. Sanjat ćemo o Parizu i New Yorku, biti nezadovoljni jer nemamo najnovije krpice i tri stotine pari cipela – kao da bi nam one pružile neviđenu sreću. Plakat ćemo zbog izdaja i laži naših prijatelja i tijekom vremena gubiti i ponovno pronalaziti smisao, a trebali bismo se svakog dana buditi s mišlju da jedino vrijeme provedeno u toplom zagrljaju čini naš život vrijednim življenja - tada bismo s lakoćom koračali u svaki novi dan i s osmijehom ispijali i najgorče šalice kave koje bi nam nam život servirao.

utorak, 21. listopada 2014.

20 stvari koje smo naučili od Larryja Davida

Posljednjih dana opsjednuti smo Larryjem Davidom i serijom Curb your enthusiasm! Iako se ne snima već tri godine, u našem kućanstvu tek je sada došla na red i – potpuno njime zavladala! Ako niste upoznati s ovim uspješnim sit-comom, njegov autor i glavni glumac je Larry David, ćelavac koji je osmislio Seinfelda i koji je stručnjak za serije – o ničemu posebno. U Curb your enthusiasm glumi samog sebe, scenarista koji je zaradio hrpu para na Seinfeldu, neuspješno traži sljedeći veliki show i usput ispada crna ovca gdje god se pojavi. Možda vam ne zvuči obećavajuće, ali prezabavno je već i prema samom naslovu epizode pogađati u kakvu nepriliku će upasti Larry ili kakvu politički nekorektnu rečenicu će izreći i kome se zamjeriti. Valja istaknuti da je zahvaljujući seriji nastao termin Larry David moment koji označava nenamjerno stvorenu i vrlo neugodnu društvenu situaciju. Nemoguće je prepričati njegove dogodovštine, ali možda vas popis stvari kojima nas je naučio Larry David potakne da pogledate seriju i dobro se nasmijete:

1. Uvijek se pozdravi na rastanku

2. Ne reži kosu lutkama, čak i kad te djevojčica zamoli 


3. Ne kradi vilice iz restorana, čak i ako želiš nahraniti gladnog vozača limuzine 


4. Ako saznaš za terorističku prijetnju, najbolje o njoj ne pričaj baš nikome

5. Ne vrijeđaj onoga od koga tražiš uslugu 

6. Pri pisanju osmrtnica, lektoriraj tekst deset puta 


7. Ne nazivaj ženu Hitlerom – nikad! 


8. Budi pristojan prema svakome koga sretneš, nikad ne znaš kome se obraćaš 


9. Uvijek imaj sitnog novca za platiti parking

10. Ne vozi '57 Chevy ako ti je život mio

11. Kad ti žena kaže da joj kupiš lijek u ljekarni, učini to odmah

12. Ako te bivša zamoli da joj budeš pratnja na grupnoj terapiji za one koji su preživjeli incest, pristojno odbij

13. Ako ti nedostaje par škampa, let it go

14. Ako vrata wc-a nemaju bravu, ne idi u njega

15. Ne proteži noge kad sjediš na prvoj klupi do košarkaškog terena 


16. Avionske karte povjeri ženi

17. Ne bacaj smeće u tuđu kantu za smeće

18. Ne zovi ljude poslije 20 h – nije pristojno

19. Vjenčani dar moraš mladencima uručiti u roku od godinu dana od vjenčanja

20. Ako ti ljudi žele pokazati svoju novu kuću, udovolji im

subota, 18. listopada 2014.

Kako smo se ovog tjedna upleli u bračni zaplet i plakali nad crvenim narukvicama

Čini se da vas nekoliko, koji nemate pametnijeg posla pa čitate ove moja piskaranja (neizmjerno vam hvala na tome!), najviše volite postove o filmovim i knjigama - pa, budući da smo po tom pitanju u našem kućanstvu bili vrlo produktivni, evo nekoliko preporuka za jesenske dane!

The east (2013)
Ovaj film Zala Batmanglija možda ipak nisam trebala pogledati. Naime, iako u Šibeniku više nije na snazi zabrana konzumacije vode za piće i higijenu, većina žitelja ovog grada ne vjeruje naputcima koje daje gradska vlast i vodu još kupuje, na veliku radost Todorića i kompanije - pa tako i ja. Budući da se kroz film provlači tema tvrtki koje onečišćuju okoliš i truju ljude i na tome masno zarađuju, te boho terorističkih organizacija koje ih imaju namjeru natjerati da na svojoj koži osjete posljedice svojih nečovječnih postupaka, razvila sam laganu paniku od svega što me okružuje, a spopao me i očaj s obzirom da smo svi mi očito ovce koje ništa ne poduzimaju čak ni u slučaju kad im netko oduzme pitku vodu. Ali, film je inače odličan!


Curb your enthusiasm (2000-2011)
Dobrano kasnim s gledanjem ove serije, ali eto, i ona je došla na red (iako su počele izlaziti nove epizode The walking deada, American horror storyja i drugih serija koje pobožno pratim). Glavni lik je ćelavac Larry David - tvorac nezaboravnog Seinfelda, koji mora da je najveći pehist na ovoj planeti! Serija je duhovita, a reći ću samo da je Larry David lik Georgea Constanze temeljio na svojim stavovima o životu - on je nepristojni čovjek koji i, uz najbolje namjere, u svakoj životnoj situaciji ispadne, da prostite - šupak. Ne gledajte ukoliko patite od opsesivno kompulzivnog poremećaja ili slične dijagnoze jer će vas Larry naživcirati do bola.


Red band society (2014)
Ovog tjedna u svijet je puštena prva epizoda ove serije kojoj je Steven Spielberg jedan od producenata. Poželjela sam je pogledati jer ne pratim niti jednu seriju takvog žanra. Naime, u centar zbivanja u Red band societyju su stavljeni tinejdžeri koji žive u bolnici, gdje se liječe od smrtonosnih bolesti ili čekaju transplantaciju organa. Već jako dugo nisam neke likove zavoljela u prvih deset minuta - ali Leo, Charlie, Dash, Jordi, Emma, sestra Denu, pa čak i navijačica Kara, odmah su mi prirasli k srcu. Inspirativni i hrabri kakvi jesu potjerali su mi suze na oči - ako to nije dovoljna preporuka, onda ne znam što jest.


22 jump street (2014)
OK, pogledala sam Step up šesnaest puta, ali nije Channing Tatum razlog zašto gledam glumpavu komediju kao što je 22 jump street. Razlog je ipak urnebesni Jonah Hill, jedan od najboljih mladih glumaca današnjice! Vjerojatno vam je već poznata priča o najnesposobnijim policajcima na tajnom zadatku - ovog puta nalaze se na fakultetu i pokušavaju otkriti dilera, povaliti kakvu curu i postati zvijezda fakultetskog nogometa. Pogledati uz pivo i kokice!

Bračni zaplet
Ako ste čitali Jeffreya Eugenidesa, sve vam je jasno - on je umjetnik, čovjek s tisuću lica u čijim riječima se možete izgubiti, koji je toliko detaljan i brutalan da ćete biti uvjereni da je sve što doživljavaju njegovi likovi i sam doživio jer je nemoguće da običan smrtnik ima toliko mašte i takvu sposobnost pripovijedanja. U Bračnom zapletu glavni lik je Madeleine Hanna, studentica zaljubljena u dvojicu kolega, radnja se zbiva na Brownu, kojeg je i sam Eugenides pohađao, početkom osamdesetih. Nose se scrunchies, slušaju se Talking Heads, hit knjiga je O gramatologiji. Madeleine piše seminar o Jane Austen i George Eliot i čudi se ženama koje su u svom vremenu od bračnog zapleta mogle stvoriti napet i revolucionaran roman, dok danas ljudi mijenjaju bračne partnere jednako učestalo kao što mijenjaju čarape i takvi ih zapleti ne diraju i srž. Možda ćete pomisliti kako se radi o romanu o ljubavnom trokutu i srcedrapajućim dramama, ali ovo je prvenstveno roman o književnosti i njenoj interpretaciji. Naime, knjiga je prepuna Eugenidesovih književnih referenci, stoga će Bračni zaplet kod svakog zaljubljenika u rečenice izazvati mahnito guglanje i oduševljenje. Uživajte!

ponedjeljak, 13. listopada 2014.

Dva zaljubljena rafijola

Moj muž i ja jednostavni smo ljudi – idealni vikend za nas je onaj proveden u šetnji ispod sunca, začinjen finom klopicom i blesiranjem na ulicama grada u kojem nas, po mogućnosti, nitko ne poznaje. Prošlog vikenda uputili smo se u Trogir, koji mi je do sada, iako udaljen tek četrdesetak kilometara, uvijek bio samo prolazna stanica. 

Grad Vinka Coce na prvu mi se učinio kao Šibenik u malom. Kao i ulice svakog primorskog grada, i njegove kamene kale načičkane su tornjićima sakralnih objekata koji su davno izgubili svoju svrhu, a koje je najugodnije obići upravo u sunčanom listopadu, kad grad napuste horde turista.


Najprepoznatljiviji detalj Trogira upravo je katedrala svetog Lovre koja je građena četiri stoljeća, a na kojoj se ističe znameniti portal majstora Radovana iz 14. stoljeća koji svojim Adamom i Evom te lavovima Venecije podsjeća na jedan od ulaza u šibensku katedralu, baš kao što krstionica Andrije Alešija Dračanina podsjeća na Dalmatinčevu krstionicu u šibenskom svetom Jakovu, izgrađenu tek nekoliko godina prije trogirske. Jasno, uvijek je netko svojim idejama postavljao temelje određenog umjetničkog stila, a ostali su ga, cijeneći njegovu ljepotu, slijedili. Kako god bilo, kamen isklesan u divnu građevinu i danas nam je dokaz čovjekove snage, kreativnosti i upornosti. Najljepši dio katedrale kapela je njenog zaštitnika, sv. Ivana Trogirskog čiji autor je znameniti Nikola Firentinac koji je svoj trag ostavio na mnogim trogirskim građevinama. Katederala čuva grobove znamenitih trogirskih obitelji i trogirskih biskupa, a posebno se ističe grob Mladena III Šubića, štita Hrvata, bana koji nas je obranio od Turaka. Ulaz u katedralu platit ćete 25 kn, a obilazak uključuje samo katedralu, nego i sakristiju koja čuva razne relikvije i predmete, ali i impozantni zvonik visok 47 metara koji krije najharmoničnija zvona u Dalmaciji, kako kažu, i s kojeg se pogled pruža sve do Splita udaljenog tridesetak kilometara.


Na trgu ispred katedrale možete obići palaču Ćipiko, gradsku vijećnicu, u kojoj je nekada bilo općinsko kazalište, crkvu svete Marije u kojoj je danas muzej, crkvu svetog Sebastijana koja je izgrađena kao zavjetna crkva za obranu od kuge, a umjesto zvonika ima sat, gradsku ložu koja je nekada bila trogirska sudnica i crkvicu svete Barbare iz 11. stoljeća, najstariju sačuvanu starohrvatsku crkvu. Od sakralnih objakata, u blizini su i crkva svetog Dominika, samostan svetog Nikole koji čuva zbriku Rodos i crkva svetog Petra s nezaobilaznom dalmatinskom rozetom i kipom svetog Petra, djela Nikole Firentinca, na ulazu.


Od znamenitosti valja pogledati i kulu Kamerlengo, građenu u 15. stoljeću, čiji obilazak će vas, također, koštati 25 kn. Do njega ponosno stoji kula svetog Marka i nogometno igralište Batarija. Kamerlengo je nekada služila za smještaj mletačke vojske, a danas služi kao pozornica i vidikovac koji, po nama, ima potencijal da postane savršena scenografija sljedeće sezone serije Game of thrones.


Trogirske ulice, za razliku od šibenskih, čine se mnogo urednije, a vidljivo je i da su pročelja zgrada obnovljena i spremna za fotoaparate atrakcija gladnih turista. Stara gradska jezgra nalazi se na popisu UNESCO-ve svjetske baštine od 1997. godine, a danas se ponosi i mnogim bistroima, pizzerijama, restoranima i konobama od kojih svaka ima svoj prepoznatljiv dekor i stil. To mi se posebno svidjelo u Trogiru jer mi se čini da u Šibeniku ugostitelji ne ulažu niti u ambijent, niti u ponudu svojih restorana. Ako ćete u Trogiru omastiti brk, morate probati slavnu trogirsku pašticadu i još slavniji trogirski rafijol, prhki jastučić punjen orasima i bademima, čiji recept čuvaju trogirske bake, a koji je savršeni partner popodnevnom makijatu ispijenom u ugodnom društvu.

petak, 10. listopada 2014.

Uvertira u beznadno romantični vikend

Vikend popraćen zrakama sunca uvijek me pretvori u beznadnog romantičara – mislim samo o oblacima koji podsjećaju na ružičastu šećernu vatu, o pticama koje cvrkuću ne znajući za zlo na ovom svijetu, o ruci koja se zaljepila za moju. Bilo bi lijepo da nam je svaki dan vikend, da svaku minutu u danu provedemo s onima koje volimo, radeći blesave i romantične stvari, zar ne?

Ovog tjedna vratila sam se u radnu rutinu, a od osmosatnog radnog dana odmorio me dobar film zbog kojeg sam poželjela plesati ulicama ne obazirući se na prolaznike i poetične rečenice složene u roman, a koje vam preporučujem od srca. 


Da se razumijemo, Kieru Knightley obožavam! Osim što bira svoje uloge po zanimljivom mi kriteriju, ima i neodoljivi osmijeh, osmijeh koji bi ti morao uljepšati i najukakaniji dan! Posljednji njezin film gledala sam ovog tjedna s mužem, i iako nije bio dinamičan, niti neobičan po tematici ili fabuli, privukao nas je svojim šarmom i energijom. U Begin again društvo joj je pravio Mark Ruffalo koji igra propalog agenta na glazbene nade koji u lokalnoj birtijetini u New Yorku slučajno čuje gitaru i vokal mlade Britanke Grette koja je u tom gradu zaglavila nakon neuspjele ljubavne veze. Ovaj film ne bazira se na kemiji dvaju glavnih glumaca, on naglasak stavlja na samu srž glazbe – tu moć glazbe da čovjeka emocionalno skrši ili podigne, i da govori kad riječi nemaju smisla. Iako je autor filma tvorac mjuzikla Once (filma), za razliku od Once, koji odiše pomalo beznadnom i sivom atmosferom, s Begin again John Carney je uspio pružiti nam dašak optimizma - u bolju glazbu, u bolje ljude, u bolje sutra, i zbog toga mu je teško odoljeti. 


Nije tajna da volim Frakturina izdanja. Ovog tjedna uz Begin again uživala sam i u prvijencu Nataše Dragnić, romanu Svaki dan, svaki sat. Priča je to o djevojčici i dječaku, o Dori i Luki, o malim vrtićancima koji će postati najbolji prijatelji. Dora će zavoljeti sladoled od čokolade i Matu Lovraka, a Luka će slikati i posvetiti Dori svaku svoju misao. Odlazak Dorinog oca u Pariz razdvojit će ih i u njima ostaviti prazninu o kojoj neće imati snage ikome progovoriti. Ipak, slučajan susret u najromantičnijem gradu svijeta otvorit će vrata za koja su mislili da su zaključana za sva vremena. Lajtmotivi zvuče izlizano, znam – ljubav, sudbina, život, ta prokleta čežnja, slučajan susret - ali Nataša Dragnić, imam osjećaj, može čitatelja uvući u tekst i bez imalo truda, i po tome se ovaj roman razlikuje od ostalih ljubavnih romana. Ona piše ne oslanjajući se na sanjarenja i ne ispunjavajući očekivanja svog čitatelja, nego stvara imajući na umu da stvari nikada nisu onakve kakvima se čine, te da se za sve, što u životu vrijedi, čovjek nema uvijek snage i izboriti.

„Samo o moru Dora nadugo i naširoko šuti. More poznaje samo jedan jezik. Dora to zna. Osjeća to. Bila bi prevara govoriti o moru, valovima, litici, galebovima, ronjenju, šljunčanoj plaži, barci, lizalici, školjkama, oblacima na novome jeziku. To ne bi ništa značilo. Bile bi to samo riječi, prazne riječi koje svatko može izreći i koje mogu svakome pripadati, a to bi bilo nepodnošljivo. To bi značilo odreći se nečega što samo ona smije zvati svojim, samo ona i nitko drugi. U svakom slučaju, nitko na koga želi misliti. Smije misliti. Zatvara te riječi u svoju dušu i ostavlja ih da ondje lutaju. I čekaju.“

srijeda, 8. listopada 2014.

Ako je dobro Georgeu, dobro je i nama!

Drage buduće supruge, moram raspršiti vaša sanjarenja i reći vam sljedeće - prva bračna noć neće biti seksi i romantična. Nakon dana u sintetičkoj haljini jedva ćete čekati da je mladoženja rastrga, ali ne u sklopu uzbudljive predigre, nego da biste mogli piškiti kao čovjek i otuširati se nakon višesatnog đuskanja. Natečene noge će vam smrdjeti još i više od ostatka tijela, pa ne samo da neće imati snage za konzumaciju vašeg brand new muža, nego ni njemu sama ideja neće biti primamljiva pri pogledu na sve te žuljeve i znoj. 


Nakon tako glamurozne prve bračne noći u našem slučaju, uslijedio je jednako uzbudljiv medeni mjesec. Kažu da putovanja obogaćuju čovjeka, no, ono što ga još više obogaćuje jest vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima - trenuci čiste sreće i opuštenosti. Tako smo mi svoj medeni mjesec započeli druženjem s dragim nam ljudima, šetnjama po Osijeku, Kopačkom ritu i Đakovu i upijanjem slavonskog sunca i razrađivanjem strategije protiv komaraca. Pročitala sam da je isto odlučio učiniti George Clooney sa svojom novopečenom suprugom, mislim - ostati doma, ne braniti se od komaraca - pa valjda zna on što valja. Jeli smo kolače u Hotelu Osijek, sladoled u slastičarnici Korzo u Đakovu, jeli jelena i ostalu divljač u Kormoranu, ni ne pomišljajući da bismo radije jeli neki drugi svjetski specijalitet.


Osim ispijanja kavice u kafiću where everybody knows your name, uz čašicu smo proslavili i diplomu moje sestre koja je sada magistar engleskog jezika i književnosti i filozofije! Jeeeeeeej!


Nakon tjedna provedenog doma, vratili smo se u Šibenik u kojem još vlada ljetno vrijeme - nitko ne nosi baloner ili jesenski kaput, a ni najlonke nisu obvezan modni detalj. Nakon zdravica na poslu, pokazivanja fotografija mladog vjenčanog para - nas - i organiziranja hrpetine spisa koji su me dočekali na stolu, vratili smo se u kolotečinu - ispijanju kave na balkonu s pogledom na more, šetnjama rivom, gledanju filmova (Bad neighbours i Sex tape) o mladim bračnim parovima, papanju pizze iz pizzerije The best, kuckanju čaša u kojima se crveni kupinovo vino, slatkim poljupcima... Medeni mjesec za deset, što se mene tiče!