četvrtak, 29. listopada 2015.

The Sound of Silence

Mi, ljudi, a posebno žene, uvjereni smo da znamo sve o svemu. Tako sam i ja mislila da sve znam, ali, ako sam o nečemu imala pogrešan dojam, onda je to roditeljstvo. OK, gledala sam ja sve epizode Parenthooda, Gilmoreice su moja religija (Jeeeej, hvala Netflixu na novim epizodama!), ali nisam ni slutila da majčinstvo može biti tako teško (damn svi vi koji gušite Facebook super kjut slikama beba koje se samo smiju, šute, ne bljuckaju i ne kakaju!) - a ja još imam dobru bebu koja fino sisa i prespava noć u komadu! Unatoč tome, svaku večer sam premorena od cjelodnevnih preispitivanja svojih odgojnih metoda (ma koje metode - pojma nemam!), u krevetu osluškujem disanje moje Franke (muževo disanje se ne moram truditi čuti, moram ga samo gurati laktom) ili sjedim u kupaonici (to je jedino mjesto na koje idem bez svog priljepka - za sada) i čitam knjigu jer sam željna priča koje ne uključuju bumbare i mediće i taj vražji kišobran za dvoje. Da, to rade mame nakon što bebu, a i tatu, spreme na spavanje, operu suđe i objese izbljuckani veš. I to je sve što nam treba - savršeni trenutak tišine. I spremne smo za nove pobjede!



Kao što rekoh, nakon pjevanja i čitanja tihe knjige (tako se zove, zaista), koju je Franka dobila na poklon i koja je nešto najkreativnije što sam vidjela u zadnje vrijeme, posegnem i za nekom, pomalo light, literaturom da na tren otplovim u neki drugi svijet.



Tako ovih dana čitam Neprežaljenu Molly Marx, priču o ženi kojoj se ostvarila želja koju mnogi imaju (ja to nikad nisam razumjela) - prisustvovala je svom pogrebu - ali samo zato jer je mrtva. Da, gledala je Molly kako se žene bacaju na njenog udovog doktora muža, kako njena sestra očajnički želi otkriti kako je Molly umrla, a ostatak svijeta nagađa o mogućem samoubojstvu. Knjiga je poprilično vesela, s obzirom na temu, i zahvljujući Mollyinim razmišljanjima mogu svako malo zaključiti da volim svoj život. Kako kaže Vesna Pisarović (pazi mudrosti!) - da sutra umrem, ne bih žalila!





Osim što čitam, kad god stignem, peckarim, jer u nedjeljnom popodnevu najviše uživam uz slasticu - nedavno sam pripremala još jedan desert s jabukama, koji se od drugih varijacija na temu razlikuje po zanimljivoj šećernoj korici, a koji stignu pripremiti i sve zaposlene majke. Savršen je uz kavicu! Recept na link.



Nakon kavice, pravac parkić našeg novog susjedstva, dok je jesen blaga prema nama! Parkiram kolica i slušam lišće kako pada - savršena tišina od koje mi je draže samo gugutanje moje djevojčice.

subota, 10. listopada 2015.

O stvarima koje više cijenim otkad sam mama

Naša Franka stara je već šest tjedana! Nevjerojatna mi je pomisao da smo je nas dvoje - potpune neznalice, ljudi koji su se bojali tuđe bebice uzeti u ruke - održali na životu malo ljudsko biće toliko dugo! Jeeeeeej! Ponosna sam! Preživjeli smo već i baka servise, i cijepljenje, i odlazak pedijatru, i krštenje i posjete prijatelja - naša kiflica naočigled raste i već sad s nostalgijom gledamo fotke s početka rujna - vrijeme tako brzo prolazi, i ona nikad više neće biti tako malecka!

Morate mi oprostiti što je moje dijete jedina tema o kojoj pišem i razmišljam - to jednostavno ne može biti drugačije i ako me sad ne razumijete, razumjet ćete kad jednog dana nespretno uzmete svoju bebicu u ruke!


MUŽ
Rekao mi je muž, nekoliko dana nakon dolaska iz bolnice, da je nevjerojatno koliko nam se život iz temelja promijenio u jednom trenutku. To malo biće postalo je centar našeg svijeta i njen ritam diktira našim danima. Znala sam da će moj muž biti dobar tata, ali tek kad je u pola 3 ujutro uzeo u ruke našu kćerkicu, koja je plakala jer je imala grčeve, bila sam sigurna - volim ga još više nego sam mislila da je to moguće, i s njim zaista želim, i mogu!, dijeliti sve zlo i dobro na ovom svijetu.

MAJKA
Htjela sam dijete, ali nitko mi nije rekao da jedna mala beba podrazumijeva toliko posla! OK, kad imaš dijete, nosiš ga svugdje sa sobom, mislila sam gledajući prijateljice, kao da je to jedini posao jedne mame. Nisam znala da se mame bude po noći svaka dva sata, da sanjaju samo svoju djecu, da ih svaki plač brine, da ih dojenje iscrpljuje, da pjevaju jednu uspavanku po pedeset puta na dan, da ne stignu odmoriti jer, dok beba spava, peru suđe ili peglaju rublje, da ne stignu niti jesti, da cijeli svoj život podrede tom malom biću! Otkad sam rodila, svako jutro u mislima mi je moja majka i sve ružne riječi koje sam joj, u raznim problematičnim fazama svog odrastanja, izrekla, niti ne sluteći koliko mi je sebe dala i koliko ju moje riječi moraju boljeti. Nadam se da ću joj nekad moći objasniti koliko mi je žao i koliko sam joj zahvalna na svakom bdijenju, na svakoj otpjevanoj pjesmi, na svakoj peleni, na svakoj priči, na svakom zagrljaju...


DOJKE
Vlastito tijelo izgleda mi čudno nakon poroda. Taman sam se navikla na trudnički trbuh, a sad već imam neko drugo tijelo - nije ono koje sam nosila prije trudnoće, ma kao da ni ne pripada meni. Moram priznati da se ne gledam rado u ogledalo, linea negra još stoji nasred mog trbuha i podsjeća me na bol izgona, na zatezanje šavova epiziotomije - ali kad se i pogledam, pomislim da me Bog stvorio savršenu - dao mi je sposobnost da u svojoj utrobi čuvam dijete, dao mi je nevjerojatnu snagu da ga donesem na ovaj svijet, dao mi je grudi na kojima će moje dijete izrasti u čovjeka - wow!


SLOBODNO VRIJEME
Otkad imamo dijete, muž i ja, filmofili kakvi jesmo, zajedno smo pogledali samo jedan film. I to je uspjeh! Računalo gotovo ni ne palim, na SMS-ove i pozive odgovoram dok dojim, slušam samo Zeku i potočić i Dinu Jelusića (early years), Ime ruže, koju čita moj book club ovaj mjesec, stoji mi, nepročitana, na hrpi, zajedno s knjigicama koje je Franka dobila u ovom kratkom razdoblju - i sve mi je jasnije da je era, u kojoj sam si mogla planirati dan, završila. Sada sam sretna ako ukradem koji trenutak i popijem kavu u tišini. No, puno sam vremena ja provela živeći sama, poklanjajući svo vrijeme filmovima i knjigama, i sad je došlo vrijeme da moj život dobije pravi smisao i da svoje vrijeme uložim u malog čovjeka koji hrče i prdi kraj mene :)