utorak, 29. rujna 2015.

Što nositi u babinje?

Pospremila sam krevet, na stol za peglanje složila hrpu rublja (ako se nešto može odgoditi - kod mene je to peglanje), oprala kosu, oprala suđe, pripremila sve za ručak, skuhala kavu i sjela, kad, gle, beba kao da zna (sita i suha, da se razumijemo!), počinje plakati. Srećom, tu je Youtube i sve te silne dječje pjesmice čije stihove sam s godinama i pozaboravljala, pa mama može popiti kavu 20 minuta, a Franka uživati u "Kišobranu za dvoje" i drugim legendarnim skladbama.

Ovih dana otvorili smo sezonu babinja pa evo mojih random misli povodom toga. Pričala mi je jedna prijateljica da je jednom prilikom u babinje bebi odnijela kinder jaje - i bila je uvjerena da je taj poklon pravi pogodak jer, hej, koje dijete ne voli kinder jaje! Danas ona čeka svojeg trećeg sina i sigurna sam da bi, baš kao i ja sada, bila pametnija pri izboru pklona za prijateljičinu bebu. Znam, reći ćete da je praktično pitati mamu što joj treba, no, i jako nezahvalno. Da, voljeli bismo ležaljku s igračkicama, mobil ili neku takvu stvarčicu, ali ne želimo od ljudi tražiti takve fancy poklone, prvenstveno jer je danas svaka kuna bitna i jer im ne želim stvarati obvezu, a i jer želim da moje dijete drugi darivaju od srca, a ne prema mom izboru. Pa evo nekoliko ideja za povoljne stvarčice koje trebaju bebama, a kojih se roditelji ne sjete prije nego beba dođe na svijet - da ne bi i vi u babinje pošli s kinder jajetom.

Ukratko, ako želite pokloniti nešto korisno s čime nećete pogrješiti, kupite pelene - simple as that, jer, čak i ako ih imaju, potražnja za njima neće jenjavati još neko vrijeme! Za bebice do 5 kg najbolje su Pampers new baby dry i Pampers comfort, a na forumima sam saznala da su za veće bebe odlične i pelene brandova Plodine, Konzum itd. Osim jednokratnih pelena, uvijek su potrebne i tetra pelene koje mame koriste za široko povijanje, za bljuckanje, za kupanje itd. Mi ih trenutno imamo dvadesetak i uvijek su sve u pogonu ;)

Ukoliko vaša prijateljica nema stol za presvlačenje, poklonite ga - cijena im je 150 kn, a to je stvar bez koje ne bih mogla s obzirom da beba pušta na sve strane.

Nadalje, često ljudi nose u babinje vlažne maramice, no, valja imati na umu da ne žele svi koristiti puno kozmetike za bebe, nego brišu guzu bebi blazinicama i toplom vodom koja je, uostalom, ugodnija bebi, za razliku od hladnih vlažnih maramica. Mi koristimo ove iz Mullera za 12 kn (60 komada), a dobre su i Babylove iz DM-a za petnaestak kuna. Osim toga, kao i pelene, majkama je uvijek potrebna krema za guzu, pa je to, uz pelene, još jedan proizvod s kojim ne možete fulati.


Mame i tata kupe unaprijed bebici odjeću, ali možda se neki (čitaj: mi) ne sjete sitnica kao što su kapice, rukavice, trakice za kosu, štramplice ili vestice (ako je beba rođena za toplog vremena), pa ih obradujte tim sitnicama!


Već u prva dva posjeta dobili smo stvarčice kao što su ove zgodne kutijice za dudu varalicu (već smo je imali i ranije pa imamo i duplića), razne grickalice za zube, igračkice, podbradnike, termometre za vodu itd. - sve su to sitnice koje bebi još i nisu potrebne, ali zasigurno će biti korisne jednog dana. Ipak, ako u babinje idete nešto kasnije, imajte na umu da te stvari roditelji već imaju.


Ako čujete da beba kojoj idete u posjet ima grčeve, prošećite do Mullera i kupite ovaj jastučić unutar kojeg se nalaze koštice grožđa - zagrije se u mikrovalnoj i služi bebinom trbuščiću kao termofor. Nama je zaista pomogao, a cijena mu je samo 50 kn.


Ukoliko želite nešto pokloniti i majkama, mislim da je zgodno pokloniti ovaj čaj za dojilje od kima i komorača koji potpomaže proizvodnju mlijeka, a i koristan je protiv grčeva - navodno. Iako to nije dokazano, mama, čija beba ima grčeve, pokušat će sve! I ukusan je! Može se pronaći u ljekarnama.


Ako ćete mamama poklanjati išta od kozmetike, onda nek to bude melem. Mame često peru ruke i vrlo vjerojatno su im ruke zbog toga suhe, a melem, između ostalog, služi i za bradavice koje su bolne ili koje imaju ragade, a mama ga ne mora ispirati prije nego će beba sisati.


Kad smo kod bradavica, dobro je, posebno na javnim mjestima, nositi jastučiće za dojke, jer nikad ne znaš kad će mlijeko poteći i stvoriti awkward moment. Osim što puno doje, mame puno i peru rublje, posebno bebino, pa deterdžent s naznakom sensitive nije loš izbor za novopečenu majku! A ako vam baš ponestane ideja, uplatite mladoj majci masažu - nikad vam to neće zaboraviti! :)

četvrtak, 17. rujna 2015.

Ispovijed novopečene mame

Pospremila sam bebu i muža na popodnevno spavanje i iskoristit ću rijedak trenutak mira i tišine da ovdje naškrabam koju rečenicu, za svoje vjerne čitateljice.

Za one koji nisu obavješteni, 27. kolovoza postali smo roditelji našoj štrudlici! Nije bilo lako, to ću vam priznati, koliko god se ja smatrala superženom! Sam početak bio je filmski - pukao mi je vodenjak usred noćnog posjeta toaletu, ali za razliku od filmske verzije, nismo odmah jurili u bolnicu. Dok mi je plodna voda curila niz noge, odvukla sam se do kade, otuširala, a nakon toga i s mužem podijelila doručak. Oko 6 ujutro dana 26. kolovoza bila sam u sobi za pripremu s dijagnozom - puknuti vodenjak, otvorena 1 cm, trudovi minimalni. Cijeli dan družila sam se s trudovima, koje sam u početku preživljavala uz disanje "ššššššššš", nalik laganim vježbama koje radimo na zboru. Trudovi su se cijeloga dana pojavljivali u razmaku od maksimalno deset minuta, a do popodneva sam se hvatala za zid i krevet u bolničkoj sobi, hodala, čučala, sjedila i činila štošta da si olakšam bolove. Nisam mogla jesti, štoviše, u dva navrata sam i povraćala pa radost klistira prije poroda nisam ni imala priliku upoznati. U rađaoni sam završila tek u 3 sata ujutro sljedećeg dana, gdje sam, potpuno iznemogla, rodila svoju djevojčicu tešku 3780 g i dugu 51 cm (a rođena je gotovo tri tjedna prije termina!). Nije to lijep prizor, i nije nimalo nalik onome što sam o porodu naučila iz hollywoodskih blockbustera. Izgon koji traje beskrajno dugo, doktorica koja mi pritišće trbuh da bi istiskala bebu koja se ne želi spustiti, babica koja navija "Još, još, tiskaj kao da kakaš!", sestre koje mi drže noge visoko, ja piškim i krvarim na sve strane, epiziotomija.... mi, žene, nismo ljudi, mi smo nadljudi! I ne, ne zaboravi se na bol kad se ugleda dijete, ali sva bol se itekako isplati!


Nisam se u svoju bebu zaljubila na prvi pogled - kad su mi je dali na prsa, nisam imala snage uzeti je u ruke od umora. Kad su mi je donijeli na prvi podoj, pola sata nakon poroda, obuzeo me silan strah. Kako ću ja to? U što sam se uvalila? Sad sam odjednom mama, ma kako?! Ali, kad su mi je drugo jutro donijeli okupanu, i kad me, nakon cijelodnevnog spavanja, pogledala svojim okicama, bila sam njezina, zauvijek. Tih par dana u bolnici prošle smo svašta, pa i odvajanje uslijed fiziološke žutice zbog koje je morala na liječenje na pedijatriju, gdje sam ju dolazila dojiti svaka tri sata. Nedostajao mi je njezin miris, i prije spavanja bih zaspala u suzama od brige - pravo je čudo kako se može zavoljeti nešto tako majušno u tako kratkom roku!


Danas moja malecka ima 23 dana. Onog dana kada smo izašle iz bolnice uselili smo se u naš novi stan (još nam je čudno i još ima zapakiranih stvari na svakom koraku), a od prve noći ona spava u svom krevetiću. Prvi dan doma jedan je od najstresnijih dana - sjetite se toga kad vas bude obuzela panika jer ne znate kako, a ni kada, promijeniti bebi pelenu. Već drugog dana posjetila nas je patronažna sestra, i osjećali smo se mirnije. Beba fino sisa, pupak samo što nije otpao, nema razloga za paniku - kao da je dojenje (kojeg sam se toliko bojala) jedina stvar koja može poći po zlu. Već drugu noć doma Franka nas je upoznala s grčevima, neutješnom vriskom i cikom i prduckanjem i shvatili smo da roditeljstvo nije nimalo lak zadatak. Možeš pročitati milijun knjiga, ali nijedna te ne može pripremiti na osjećaj bespomoćnosti koji te snađe kad tvoje (da, tvoje, i ne možeš ga vratiti u bolnicu!) novorođenče neutješno plače. Što drugo da radim - plakala sam skupa s njom. Ima dana kad mislim da sam super mama, a ima dana kad mi se čini da će mi dijete biti istraumatizirano zbog moje nesposobnosti. I plače mi se, i smije mi se, sve u isto vrijeme. I sigurno će tu biti još suza, tuge i radosti, jer svaki dan s tim malim bićem je nova pustolovina koja daje našim životima smisao o kojem nikada ranije nismo ni sanjali...