srijeda, 19. kolovoza 2015.

Za bebu spremni!

Da moja doktorica vidi kako mirujem, vjerojatno bih dobila jezikovu juhu. Istina jest da je puno lakše po cijele dane se izležavati u bolničkom okruženju - doma uvijek imaš razlog popeti se uza stepenice, sagnuti se ili sjediti, a ponekad ti iz dosade dođe da peckariš (neki od najčešćih deserata su - Mileram torta i fritule s jogurtom). Svakim danom moja beba je veća, što osjećam svakim djelićem svog tijela, i zrelija, pa sam i mirnija - spremni smo za nju! Štoviše, što sam ogromnija, to sam spremnija i ne mogu vjerovati da ću ovo reći, ali, jedva čekam porod!

Ipak, koliko god kupila tetra pelena ili krema za guzu, za ono što nas čeka nikada uistinu nećemo biti spremni, što je valjda razlog zašto smo svi u obitelji pomalo napeti ovih dana. Kako će to izgledati? Hoće li porod proći u redu? Hoćemo li znati brinuti se o potrebama svoje bebačice i hoćemo li ikada više oka sklopiti? Sve su to strahovi koji progone soon to be roditelje.

Velike stvari za bebu naslijedili smo od šogora i šogorice - kolica, krevetić, autosjedalice, pa smo posljednjih mjeseci za bebu nabavljali samo slatke outfite, slagali ih u kutije, prosto ne vjerujući da ćemo jednoga dana u njih obući svoje dijete. Nešto odjeće dobila sam od šogorice i od sestrične, ali bez obzira je li darovana odjeća jako istrošena ili ne, svaka majka poželjet će za svoju bebicu novu robicu na koju nijedno dijete (do sada) nije bljucnulo. Body benkice (bodyji s kopčanjem naprijed - jako praktično), bodyje, majičice, gegice (odjelca koja nisu otvorena na nogicama), pidžamice, čarapice i kapice kupila sam u Kiku, Takku, H&M-u, C&A i NKD-u, a ručnike za bebu s kapicom kupila sam povoljno u Ikei. Prosječna majka u svakoj trgovini, pa čak i u trgovini alatima, provjerit će ima li ondje nešto što bi koristilo njezinoj bebi.



Švedske pelene (za široko povijanje i zdrave kukove bebice), tetra pelene (koje služe kao pelene, kao pomoć pri previjanju ili hranjenju), i to u bijeloj i u ružičastoj boji, te platnene maramice, kao i male bijele rukavice kupila sam u butiku Mali anđeo. Radi se o domaćoj tvrtki koja proizvodi odjeću za krštenje i opremu za bebe, a čije proizvode možete naručiti putem web shopa (dostava u roku od desetak dana) - mnoštvo je uzoraka, cijena je povoljna, kupujte hrvatsko - toplo preporučujem!
Posteljinu (jastuk i jastučnicu, pokrivač i navlaku za pokrivač te ogradicu za krevetić), podlogu za previjanje i madrac s memory pjenom smo kupili u Pikolu, dok smo drugi par posteljine (s dva lica) kupili za svega 50 kn u Ikei, kao i dvije plahte (jer iz nekog razloga, plahte najčešće ne spadaju u komplet posteljine koji ćete kupiti za bebu).



Osim posjeta dućanima s odjećom, pripreme za bebu uključuju i posjet ljekarni. Za njegu bebinog pupka mamama i tatama su potrebne sterilne komprese za pupak, Octenisept, Tyrosur prašak, Pavlovićeva krema, mrežica za pupak broj 6, a nije loše pribaviti niti otopinu za nos Sunce moje malo ili fiziološku otopinu, kao i razne vatice i blazinice. Želimo koristiti što manje kozmetike za bebu, za kupanje ćemo koristiti toplu vodu i eventualno bademovo ulje (s kojim mažem trbuh većinu trudnoće) i dječji sapun, a i upotrebu vlažnih maramica htjela bih izbjeći, barem dok je beba majušna - da što duže zadrži prirodni baby miris, bez kemije. Kad smo kod kemije, odjeću za bebu prala sam Persil sensitive tekućim detergentom na 40 stupnjeva, bez omekšivača.



Za bebu smo kupili i mnoštvo stvarčica za koje se nadamo da nam, zapravo, neće trebati - dude varalice, flašice i umjetno mlijeko, četku za čišćenje flašice itd., budući da se nadamo da će naša mala biti cicoljubac. O dojenju smo se informirali na svakom koraku i kao najveće ohrabrenje i pomoć mogu svim budućim mamama preporučiti film Mliječna staza Udruge RODA, dostupan u dijelovima i na Youtubeu! Pa, Bože, pomozi!



Na netu se može naći sto popisa stvari koje mama nosi u rodilište, a ni moj nije ništa originalniji - Chicco ulošci (kupljeni u Pikolu), Ona ulošci (sa folijom), blazinice za dojke, dva grudnjaka za dojenje (kupljeni na tržnici), sve vrste vlažnih maramica, mali gel za tuširanje, mali šampon, pasta i čestica za zube, desetak običnih pamučnih gaćica, dvije spavaćice s kopčanjem - prigodne za dojenje, jedan ogrtač (kao i spavaćice, kupljen na tržnici), jednu pidžamu, dvoje japanke (jedne za kupanje, jedne umjesto papuča u ovo toplo doba), wc papir, kekse, vodu, labelo, mobitel i punjač za mobitel, kao i trudničku knjižicu. Ne zaboravite, ovako spakiranu torbu već sam nosila u bolnicu, i ništa mi nije nedostajalo! Torba čeka, a ja brojim dane - još 26 dana!

četvrtak, 13. kolovoza 2015.

Sreća je u malim stvarima (8)

Ovih dana svim silama trudim se mirovati i uživati u posljednjim tjednima svoje prve trudnoće. Neću vam lagati, čak i da imate savršenu trudnoću, zadnji tjedni su teški - trbuh je sve veći, leđa vas bole kao da vam neprestano netko bode u njih, stalno vam se nešto jede, a noćima se nimalo ne veselite jer se ne sjećate kad ste se posljednji put dobro naspavali. U tom stanju velik će vam doživljaj biti otići na ginekološki pregled ili učiti igrati šah. Muž se sav unio u objašnjavanje i stvarno sam se trudila usvojiti pravila, ali, unatoč mojim organizacijskim sposobnostima, šah nije igra za mene. Od pronicanja svakog budućeg koraka, kako mog, tako i protivnikovog, na kraju me samo boljela glava. Ali, preporučujem svakome za ubijanje vremena!


Osim što gledam filmove i serije koje nisam stigla pogledati posljednjih mjeseci (napokon sam završila s gledanjem Parenthoooda, i da, bilo je jaaaaaako emocionalno - team Braverman!), uzmem u ruke i poneku knjigu. Ovih dana na redu su Djeca Patrasa Zorana Ferića koji mi je sve draži. Čak i kad piše o nemoralnim ili bizarnim temama, njegov jezik je tako tečan, tako blizak i - lijep. U Djeci Patrasa Ferić priča neobičnu ljubavnu priču o oženjenom profesoru koji održava vezu sa sedamnaestogodišnjom učenicom, a Ferić to čini na iznimno nježan način - baš onako da vam i negativan lik priraste k srcu.


U kavi tu i tamo (bez pretjerivanja jer probavne smetnje čest su mi gost ovih dana, da prostite - i često ne znam hvata li me trud ili samo plinovi!) uživam u toplini (not a good thing - trenutno mrzim ljeto) doma mojih roditelja ili, pak, roditelja mog muža. Naš stan se trenutno sređuje, a ja ne smijem ići niti u nadzor. Sposobnim fizikalcima samo sam objasnila svoj izbor boja za zidove te dogovorila dostavu namještaja kojeg smo kupili pretežito u JYSK-u. Čak mi je i kupnju lustera u Ikei obavio prijatelj, a da ja nisam pomaknula malim prstom. Čini se to divno, znam, ali control freaka, kao što sam ja, ovakve stvari izluđuju.



Onima koji prate moj blog poznato je da, osim sestre profesorice, imam i sestru koja je studentica na Akademiji i koja će jednog dana dobiti Oscara za režiju sramotnih filmova za koje će inspiraciju iscrpiti iz članova svoje divne obitelji. Upravo zato, dok je na kratkim preznicima, iskoristili smo njenu opremu i onu trunčicu volje za jedan foto session s veeeeelikim trbuhom u kojem se krije naša kćerkica (kažem ja to, i napišem, ali još mi nije jasno da ću nekome biti - mama).



I, šećer za kraj, ovo je najnoviji član naše proširene obitelji! Dok je nećakinja na moru s bakom i djedom, njeni mama i tata,  tj. brat i šogorica mog muža, kupili su joj štene o kojem toliko dugo mašta i na čiju kupnju argumentirano (šestogodišnjakinja) nagovara svoje roditelje mjesecima - ovo je, dakle, ekskluzivna informacija koja treba biti iznenađenje! Riječ je o maloj maltezerici (uzimamo preporuke za imena - zovemo je pas, čupavica i usranka trenutno), i da, isprva se činila kao savršeni izbor - ne linja se i, tobože, nema uopće miris psa, vesela je i savršena za igru s djecom. Međutim, pokazalo se da ide kakati nekoliko puta tijekom noći, i dok to radi, mora lajati i svima objaviti da je uspješno obavila posao, a nakon par dana ipak ima miris psa (jer, hello, pas je!), a uživa i u grickanju cvijeća po dvorištu. Ali, slatka je jako, posebno zato jer je - tuđa!