subota, 27. lipnja 2015.

Kad odrastem, bit ću mama (4)

Ulaskom u treće tromjesečje, svaka buduća majka, ako do sada i nije imala trudničkih tegoba, počet će se osjećati poput kita koji se nasukao na obalu - sve teže će disati i sve teže će se kretati.

Do mog termina ostalo je samo 79 dana! S ljetnim vrućinama došla je i nesanica, neuspješni pokušaji namještanja na banana jastuku, šetnje do wc-a nekoliko puta tijekom noći, neizdrživa glad usred noći, nizak tlak i ostale radosti koje pokazuju - doista sam u drugom stanju! Sve to bilo bi teže podnijeti da ne osjetim pokrete svoje bebe - neprestano! Sada već znam u koje vrijeme dana će me udarati nogama pod rebra, a u koje vrijeme će svoju guzu namještati negdje iznad mog pupka. Nevjerojatan je to osjećaj! Ona je tako živa u meni! I već ima svoje rituale i svoj karakter! Svi će vam to govoriti, ali dok ne doživite, nećete vjerovati koliko je lijepo osjetiti da nečije srce kuca tik do vašeg. Pokušavam uživati u svakom pokretu jer znam da će mi nedostajati taj osjećaj jednog dana kad moja djevojčica ugleda svjetlo dana.
Kako vam trbuh bude rastao, ljudi će vas sve više ispitivati o imenu vašeg djeteta - kao da je to naaaaajvažnija roditeljska zadaća koju ćete morati obaviti! Težak je to zadatak, ali davnih smo dana sastavili popis imena koja nam se sviđaju. Neka samo eliminirali zbog potencijala za nakaradne nadimke, neka jer su pre trendy, pa nam se ime naše curice samo izdvojilo iz mase i uvjereni smo da je to baš ime za nju, bez obzira što prije par godina nismo na to ime niti pomišljali! Zbog ljubavi prema svetom Franji zanemarila sam i činjenicu da je to ime najčešće žensko ime u Šibeniku - nije važno, bit će to naša mala Franka.
Dok okolina muku muči s imenom vaše bebe, vas će sve više zabrinjavati činjenica da je do dana termina preostao dvoznamenkasti broj dana te da ćete uskoro morati postati roditelji. Svi mi imali smo priliku učiti od drugih, ali tek s dolaskom svoje bebe shvaćamo da pojma nemamo o odgoju te se pribojavamo da ćemo ponoviti greške svojih roditelja. Teško je promijeniti pelene, podojiti dijete, ali sve to bit će još strašnije ako uzmemo u obzir da od samoga rođenja djeteta trebamo postaviti neke granice i odabrati svoju metodu odgoja. Nitko od nas ne želi izgovarati rečenice svojih roditelja i sasvim je prirodno da se u vremenu iščekivanja nastojimo informirati o metodama koje će naše dijete pretvoriti u bolje ljude no što smo mi sami. Jedna od odličnih knjiga koja govori o najčešćim pogreškama roditelja, ali i načinu njihova ispravljavljanja je knjiga Godina prve - zašto su važne pedijatra Milivoja Jovančevića i suradnika, koja je lani doživjela svoje osmo izdanje. Kako poticati djetetovo osamostaljivanje, kako biti dosljedan, zašto djetetu ne ispunjavati sve želje...sve su to važne informacije! Jedna od najjednostavnijih i najvažnijih rečenica jest: "Postupajte prema svome djetetu onako kako biste željeli da drugi postupaju prema vama i na taj način budite uzor svom djetetu!"

 

Sada već intenzivno pripremamo teren za bebicu. Pribavili smo dosta stvari koje su bebi potrebne za prvih mjesec dana, od odjeće, posteljine, tetra pelenica do autosjedalice, krevetića i kolica (koje smo sve redom, srećom, posudili). Polako pakiram i torbu za bolnicu (jer nikad se ne zna!), ali i sanjarim o dječjoj sobici, koju ćemo uređivati tek po rođenju djeteta budući da ćemo se u novi stan useliti tek netom prije njenog rođenja. Iako sam rekla da to nikada neću učiniti, imam želju zid dječje sobe obojiti baš u lijepu pink nijansu s bijelim tufnicama (ako uspijem pronaći odgovarajuću tapetu ili šablonu u ovom stanju). Nisam ljubitelj ružičastog, niti sam pobornik toga da djevojčice moraju nositi odjeću isključivo u girly nijansama, ali na tržištu je najveća ponuda stvari za djevojčice upravo u tim bojama, pa ne čudi zašto me na prvu preplavio val pink boje pri nabavci stvari za bebu. Nakon početnog ludila, uslijedilo je sada-kupujemo-samo-bijelo-i-bež, pa i neka-moja-curica-nosi-i-plavu-boju. U kojoj god boji, baby benkice i gegice su preslatki i uživam ih pregledavati i slagati dok se naša curica rasteže u trbuhu!

ponedjeljak, 15. lipnja 2015.

Sreća je u malim stvarima (6)

Iako je vrijeme povoljno jedino za ležanje u debelom hladu, puno me stvari razveselilo proteklih dana!

Budući da sam na porodiljnom, cijelo ljeto slobodna sam raditi sve ono što ljudi rade na godišnjem odmoru! Užasno je vruće, a dok ne posjetimo morsku obalu, hladit će nas šetnje po rodnim Našicama, i maminom vrtu u kojem snivaju sve buduće kašice za našu bebačicu. Beremo maline, višnje i uživamo u suncu, jer vitamin D je itekako bitan za našu djevojčicu!


Našice su proteklog vikenda proslavile još jedan dan svog nebeskog zaštitnika - svetog Antuna Padovanskog. Obožavam taj dan - kad se rijeke ljudi sliju u naš grad i on postane centar svijeta. Nije kirvaj što je bio, ali kirvajski kolači uvijek su odlični!


Nedavno sam se nakratko vratila u srednjoškolske dane - organizirali smo i proslavili obljetnicu 10. godišnjice mature. Fina večera, uspomene na najljepše dane, puno fotografija, torta i DJ začinili su večer s veselom dječicom koja su odrasla u uspješne poslovne ljude, supružnike, mame i tate. Ponosna sam što su mi baš oni kolege!


Ovoga mjeseca za book club čitamo Kolijevku za macu američkog čudaka njemačkog podrijetla - Kurta Vonneguta. Za knjigu nisam nikad ranije čula, iako je jedan od klasika znanstveno fantastične literature. Autor u njoj ironizira znanstvena dostignuća i govori o neizbježnom kraju čovječanstva. Inače nisam obožavatelj znanstveno fantastičnog žanra, ali ova knjiga je uvrnuta na svoj način (moj omiljeni tip knjige) pa sam sretna jer sam je pročitala. Iako kratka i satirična, otkriva veliku istinu - mali čovjek iskoristit će sve i svašta za svoje probitke, ne vodeći računa o općem dobru - i to je ono što nas vodi k propasti.


Za kraj - sreća u nesreći. Zahvaljujući godinama, stresu i nepovoljnim vremenskim prilikama, jedan član moje obitelji morao je potražiti hitnu pomoć - što je samo po sebi neobično teško jer svi u mojoj obitelji mrze biti bolesni, ne vole doktore ni vidjeti i često će ljude uvjeravati da su im nalazi pogrešno protumačeni, ili da su tlakomjeri, rentgeni i drugi uređaji u kvaru odgovorni za njihovo tobože loše zdravstveno stanje. Hvala Bogu, ponoć u hitnoj ambulanti dočekali smo sretni, a ovu ću situaciju iskoristiti da sve vas, koji čitate, podsjetim da smo krhki i da ne bismo trebali jedni druge uzimati zdravo za gotovo. Volite svoje roditelje, svoju obitelj i prijatelje - zaboravite loše dane i probleme i uživajte u onome dobrome!

utorak, 9. lipnja 2015.

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people!

Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem!

Grace and Frankie
Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive Grace Potter koja je otpjevala intro, starije gospođe čiji muževi su dugogodišnji poslovni partneri, ali i, kako su im odlučili priznati nakon četrdeset godina braka, ljubavnici! Šokirane i bijesne, Grace, elegantna dama, i Frankie, hippy čudakinja, moraju sastaviti komadiće svog života i krenuti naprijed, ali i prevladati svoju netrpeljivost. Možda vas tema ne osvaja na prvi pogled, ali podatak da su glavne glumice neponovljive Jane Fonda i Lilly Tomlin vjerojatno hoće!


Younger
Ime Sutton Foster poznato je onima koji su gledali Bunheads odlične Amy Sherman Palladino. Ona je glavna junakinja i ove TV serije o samohranoj četrdesetogodišnjoj majci koja, zahvaljujući svom mladolikom izgledu, odluči uzeti svoj život u svoje ruke i ostvariti svoje mladenačke snove o karijeri u izdavaštvu. Osim Sutton, u seriji glume i Debi Mazar i Hilary Duff, a kostimografkinja je žena koja je zaslužna za outfite u Sex and the city. Zabavna serija uvjerit će vas u onu da nisu bitne godine, nego duh koji gajite u sebi!


Unbreakable Kimmy Schmidt
Ovo je serija koju sam čekala otkad je pala posljednja klapa serije 30 rock! Jedna od autorica serije o Kimmy, koju spašavaju iz kulta i koja pokušava život nastaviti u New Yorku, nezamjenjiva je Tina Fey. Kimmy uživa u svakodnevici, ne da se slomiti i nadahnut će vas da sreću pronalazite u malim stvarima!


srijeda, 3. lipnja 2015.

Kad odrastem, bit ću mama (3)

Pregledavala sam stare postove s nostalgijom - čini se kao da sam prije godinu dana živjela puno uzbudljiviji život. Lani sam svakodnevno plivala, osjećala se fit i poletno, puno sam radila (godišnji sam čuvala za rujan), sanjarila o vjenčanju, obilazila šibenske otoke, svakoga dana bezbrižno uživala u zalascima sunca. Ovih dana sam na porodiljnom, profesionalno sam u stanju zvanom "mozak na paši", neprestano u glavi radim popise (popis stvari za stan, popis stvari za bebu, popis stvari za rodilište), a glavna su mi preokupacija flašice, izdajalice, tetra pelene i body benkice! Hvala Bogu, prošlu sam godinu posvetila sebi, uživala sam u životu u dvoje, puno čitala, nauživala se sunca i nisam ni sanjala da ću se uskoro preseliti u Osijek, u kojem ću, ako je po svemu suditi, i pustiti svoje korijenje. Stoga, čini mi se da je savršeno vrijeme za popise i strahovanja - ipak nas čeka pustolovina života!

U 26. sam tjednu trudnoće i uskoro ću započeti posljednje tromjesečje (ako vam još uvijek nije jasno kako se računaju tjedni i mjeseci u trudnoći - bacite oko na link)! Na ulici mi nepoznate gospođe upućuju razdragane poglede, znate, one mislim-da-sam-vidjela-jednoroga poglede, a poznanici mi pipkaju trbuh i govore da sam slatka, što će reći - debela. Da, drage buduće mame, drugo tromjesečje bit će popraćeno vašim živciranjem oko gomilanja kilograma i dobronamjernim savjetima tipa "Nemoj se opterećivati kilama, sve smo mi drugačije!". Eh, takve će vam savjete najčešće dijeliti kilama neopterećene mame koje su se u trudnoći udebljale 2,5 kilograma. Istina jest da se liječnici drže pravila da bi žene prosječne tjelesne težine trebale dobiti 8 do 15 kilograma u trudnoći, pothranjene žene mogu dobiti od 13 do 18 kilograma, dok bi žene s prevelikom tjelesnom težinom trebale dobiti od 5 do maksimalno 10 kilograma. Sve te brojke čine se zastrašujuće, i vjerujem da nema trudnice koja se neće zapitati kako će uspjeti skinuti sve te brojke sa svojih leđa, guze i drugih područja, ali valja imati na umu da navedena težina ne predstavlja masne naslage, nego otpada na posteljicu i plodnu vodu, maternicu, teže dojke, povećani volumen krvi - sve što je nužno da bi bebica rasla - i samu bebicu. Dakle, dokle god vam je tlak u redu, a i nalazi krvi su u granicama normale, razloga za brigu, drage big mame, nemate! Papajte zdravo i raznovrsno i uživajte jer zaista je žalosno pratiti forume na kojima se novopečene majke drugi dan nakon poroda informiraju koja dijeta bi im najviše odgovarala s obzirom da doje - takav poremećaj ozbiljan je problem, a zove se pregoreksija.


Kako se drugo tromjesečje bude približavalo, dolazit ćete u napast da pokupujete hrpu baby odjećice - osim ako ste, kao ja, u nekoj fazi preseljenja, tj. trenutno boravite u stanu u kojem nema mjesta za sve te baby kerefeke. Za bebu još uvijek nemamo ništa osim popisa stvari - koliko novorođenče treba benkica, koliko bodija, koliko gegica, koliko pidžamica, ručnika, tetra pelena, švedskih pelena, koje sve potrepštine treba za higijenu... Ako su vam svi ovi pojmovi nepoznati, ne brinite, još nedavno bili su i meni. Nekoliko prijateljica ranije je rodilo, ali nisam nikada ispitivala sva ta, za buduće mame ključna, pitanja - nisam imala pojma što nove mame muči, koliko su se morale informirati o svemu, koliko se pribojavaju poroda ili prvog dojenja. Upravo zato i pišem ovakve postove - kako bismo mi, žene, bile suosjećajnije i tolerantnije prema djevojkama koje su u jednom danu postale žene, majke, kraljice.

Anyway, prije nego i odlučite kupiti kadice, krevetiće, kolica, sjedalice, odjeću i druge stvari, rodbina i prijatelji pohrlit će vam u susret govoreći da imaju sve potrebno, da ništa ne trebate kupovati. Stari je Shakespeare rekao da nije dobro biti dužnik, ali niti vjerovnik. Stoga, nemojte se iznenaditi ako vam nakon takvih riječi ponude komade odjeće koji su bili nošeni generacijama ili su godinama stajali u garažama i skladištima. Ne trebate biti nezahvalni, pogotovo ako nemate sredstava za novotarije, ali nemojte se ni osjećati krivima ako svoje malo djetešce zamišljate u bijeloj i mekanoj, novoj, odjeći - svaka majka želi samo najbolje za svoju bebicu. Treba se zahvaliti, objasniti da je odjeća koju su vaši muž/sestrična/kuma nosili prije tri desetljeća slatka i da cijenite trud, ali da ipak želite kupiti novo odijelce svojoj djevojčici. Ukoliko sredstava imate, ne bojte se troška, čuvat ćete odjeću za svoje drugo dijete!


Neke će vam žene reći, prve među njima su majke i svekrve, da za vrijeme trudnoće nisu pročitale niti jednu knjigu o djeci pa da su im djeca "ispala" dobra. Uvjeravat će vas da je ženama urođeno brinuti se o djetetu, a vi ćete se osjećati glumpavo jer o bebama pojma nemate. Ne znam kako vi, ali ja se nisam rodila sa znanjem o higijeni pupkovine, novim saznanjima o iznenadnoj smrti dojenčadi, pravilnim položajima za dojenje, liječenju ragada (i znanju o samom pojmu uopće) i sa svim informacijama koje su me zaintrigirale tek posljednjih mjeseci. Znam da me čitanje knjiga i foruma ne može pripremiti na sve što me čeka, ali sada imam vremena guglati - kad beba gladno zaplače neće biti vremena za proučavanje literature. Pomažu mi grupe potpore dojenju na Faceu (grupe potpore postoje gotovo u svakom gradu u Hrvatskoj - pronađite ih) i stranice poput one Rodine - smatram da su, nakon početnih informacija o novorođenčadi, najbitnije informacije o dojenju jer, što god vi mislile, dojenje nije jednostavno kao što se čini. Svi ovih dana propagiraju dojenje, jer ono predstavlja ogromnu korist za dijete, ali malo je onih koji će vam dati instrukcije za dojenje - kako postaviti sebe i dijete u pravilan položaj, kako se izdojiti, koliko često dojiti, kako si osloboditi mliječne kanaliće i spriječiti upalu dojke. Već u rodilištima žene su obeshrabrene, uvjerava ih se da nemaju mlijeko, a ponekad i one same, linijom manjeg otpora, posežu za električnim izdajalicama ili dohranom umjetnim mlijekom, zaboravljajući prvo pravilo dojenja - ponuda i potražnja - koliko često dojite, toliko će vam se mlijeka stvarati. Važnu ulogu u svemu imaju medicinske sestre koje ćete susresti u rodilištu, a koje su prečesto lijene, bezobrazne i ne znaju vas ohrabriti - zbog čega već u startu žene odustaju od dojenja. Upravo zato, bitno je ranije se informirati i nadati se da će vam teoretsko znanje barem malo pomoći da vaša beba dobije najbolju papicu.
Prije tjedan dana moja je prijateljica rodila - malena djevojčica iznenadila ju je tri tjedna prije termina! Neću ovdje o panici koja snađe svaku buduću majku kad čuje za rođenje nedonoščadi, nego o praktičnim pitanjima - trebam li posjetiti prijateljicu u bolnici, što joj trebam odnijeti, i kada se uopće ide u prvi kućni posjet bebi? Ne znam hoću li jednako osjećati kad se porodim, ali da me sad netko pita rekla bih da ne želim gužvu u bolničkom hodniku samo nekoliko sati nakon što sam rodila. Znam da ljudi idu u posjete s dobrim namjerama, i svi žele vidjeti tu malu bebicu, pa smetnu s uma da svaka majka želi imati trenutak mira najprije sa svojim mužem, a da za rodbinu i prijatelje ima vremena. Gotovo sve moje prijateljice koje su rodile poslale su mi poruke tipa "Idem u bolnicu, večeras stiže _____(umetni ime)", i neizmjerno sam im zahvalna na tome, ali mislim da ja neću slati takve poruke, baš zato da ljudi nemaju obvezu provesti besanu noć, zivkati mene ili budućeg tatu i s nestrpljenjem čekati dolazak moje djevojčice. Možda se predomislim pa poželim u bolnici vidjeti sva poznata lica, ali trenutno mi se i sama pomisao na moje roditelje, sestre, muževe roditelje, brata, šogoricu i nećakinju u posjetama čini too much, posebno kad pomislim da ću biti u pidžami, u bolovima, neispavana, zabrinuta zbog dojenja i na rubu suza - i da neću biti nimalo nalik na Kate Middleton.


Što se tiče praktičnih stvari, rodiljama u posjet, ako već idete, ponesite hranu koja ne zatvara, dakle nemojte nositi kolače i slatkiše, koliko godi ih ona bila željna, te običnu vodu ili jogurt. Prijateljici sam u posjet odnijela Elvita kekse, suhe smokve, Donat Mg i časopis o mamama i bebama (već sam dosadna s tim informiranjem, znam!) - ne znam je li joj išta pomoglo, ali četvrtog dana puštena je iz bolnice sa svojom puslicom. Naime, poželjno je da rodilja, dok je u bolnici, obavi veliku nuždu da bi ipak bila pod nadzorom ako dođe do novog pucanja međice koja je pukla za vrijeme poroda.

Svi će vam reći da je šest tjedana potrebano majci da se oporavi od poroda. Često se žene danas šeću s dječicom u kolicima već dva tjedna nakon poroda, ali ne treba se nikome dokazivati. Majka treba uzeti vremena za upoznavanje bebe, stvaranje rutine, i odmor, ipak je preživjela veliki napor. Zato, imajte na umu - vi niste patronažna sestra i nemojte hrliti k novopečenoj bebici drugog dana nakon što je stigla iz bolnice!

utorak, 2. lipnja 2015.

Sreća je u malim stvarima (5)

Svibanj je proletio! Obilježila ga je potraga za našim budućim gnijezdom (na tragu smo!), svadbena zvona, susreti sa starim prijateljima, tečaj za trudnice i slatka iznenađenja!


Jedna od boljih knjiga koje sam u posljednjih mjesec dana pročitala jest Bel canto američke književnice Ann Pattchet. Roman započinje rođendanskom zabavom za japanskog biznismena Katsumija Hosokawe, a na koju je on sam, kao i brojni uzvanici, pristao doći samo zbog obećanog nastupa sopranistice anđeoskog glasa, Roxanne Coss. Zabavu prekidaju teroristi koji upadaju u kuću domaćina, potpredsjednika jedne južnoameričke države, a čitatelj pred sobom ima zanimljivu priču o višemjesečnom suživotu taoca i terorista koji prezentira čitavu lepezu ljudskih odnosa. Knjiga je višestruko nagrađivana, i savršena za lijene ljetne dane na plaži.


Ako vas zanima nešto drugačija literatura, preporučujem Sretnu bebu Gine Ford, patronažne sestre s višegodišnjim iskustvom, koja stoji iza rasporeda koji, navodno, funkcionira za mame i za bebe. Volim se informirati i iako mi se osmišljavanje rasporeda hranjenja i spavanja bebe sada čini kao znanstvena fantastika, svaka informacija je dobrodošla. U knjizi je navedeno i koje stvarčice će budućim mamama i tatama trebati za brigu i higijenu djeteta, što je uvijek plus! Budući tata moje bebice čitao je, pak, Vodič za tate Colina Coopera, koji je idealan poklon za buduće tate, cijena mu je 149 kn, a u njemu tate mogu naučiti kako npr. promijeniti pelenu ili okupati bebicu!

Kad smo kod kupanja bebice, iznimno korisno bilo nam je predavanje patronažne sestre na tečaju za trudnice, kao i vježbe koje smo imali kroz pet dana, a koje su uključivale vježbe istezanja za trudnice, vježbe disanja koje pomažu prebroditi trudove te olakšavaju izgon, te vježbe za jačanje mišića zdjelice (što je korisno kako ženama, tako i muškarcima) - tečaj preporučujemo svim budućim roditeljima! A ako vas to ne uvjeri, možda će to učiniti ovaj poklon paket pun uzoraka kremica i drugih korisnih stvarčica za bebice i mamice, koji smo primili uz diplomu!




Putovali smo na dvije svadbe ovog mjeseca, od Đakova do Voćina. Pratili su nas sunce, kiša i duge, negdje je nedostajalo sarme, negdje smo susreli prijatelje iz Šibenika... Sve u svemu, uvijek je lijepo biti dio nečijeg vjenčanja! A i lijepo je omastiti brk svatovskim kolačima! Kad, pak, njih ponestane, uskakale su jagode - a najbolji kolač s jagodama meni i bebi je bio ledeni vjetar s jagodama!


Najljepši dan u mjesecu dan je kada idem na pregled, kad vidim svoju bebicu. Naša beba bez sumnje je jedna nesramežljiva djevojčica koja se sva izokrene šest puta za vrijeme ultrazvuka. Napredna je i zdrava, a ako mogu prosuditi prema nogatanju i mahanju ručicama, jako vesela i zadovoljna u maminom trbuhu. Nakon pregleda, šetali smo i Valpovom - voljela bih obići sve hrvatske dvorce - i proveli savršeni osječki dan u Zoološkom vrtu, te kasnije na ručku na Galiji (preporučujemo perkelt od soma). Što da vam kažem, pokušavamo iskoristiti vrijeme koje imamo samo za nas dvoje (iako jedva čekamo da nas bude troje!).