Šljokičasta žena

Već sam spomenula da mi, mame in da hood, raspačavamo knjige uz pješčanik. Raspačavamo knjige i pjevamo hvalospjeve odmetničkom duhu Matthewa McConaugheya. Njegov hit od memoara u ruke mi je tutnula jedna od mamasita, ni ne znajući da sam ja liječeni ovisnik o celebrity merchandiseu (da mi je potrebna stručna pomoć bilo je jasno nakon one kompulzivne kupovine knjige Khloe Kardashian ). Nisam odmah pohitala čitati "Greenlights" iliti "Zelena svjetla", ali neću lagati - zanimalo me što magnetizirajuće prepotentni holivudski ljepotan ima za reći, nisam ja od kamena. Zanimalo me imaju li "zelena svjetla" veze s "The Great Gatsbyjem", "The Tommyknockersima" (legit asocijacije, zar ne?), ili je samo riječ o good old semaforu, koji (spoiler alert!) krasi korice. Neki ga vole kao Benjamina Berryja u "How to Lose a Guy in Ten Days", neki kao detektiva Rustina Cohlea u "True Detective", a ja sam ga zavoljela kao Jakea Brigance

Sistaaahs! Nismo nastavak ni čekali, ali smo ga dočekali - ovih dana streama se nastavak jednog od mojih omiljenih filmova ever ! Film moje mladosti, hit iz 1993., "Hocus Pocus"! Ako ste novi ovdje, onda ne znate da imam dvije sestre (ja sam Winifred u obitelji), da volimo hodati po grobljima, i da volimo vještičje filmove, glazbu, knjige, priče, legende. Kako se S. Sestre neće okupiti prije Božića, nestrpljivo sam u osami pogledala "Hocus Pocus 2" i, iako su mi nedostajali Thackery Binx, Max i Deni, uživala sam u djetinjastoj listopadskoj čaroliji. Ne slavim Halloween, ali prihvatit ću svaku izliku da pijuckam vruću cimetastu kavu, srčem juhu od bundeve i žvačem pitu od jabuka pa sam nastavila u revijalnom spooky tonu - na dječjem odjelu knjižnice potražila sam neke čarobne listopadske knjige. Drvo laži - Frances Hardinge Obitelj velečasnog Erasmusa, znanstvenika koji proučava fosile, stiže na izolirani otok Vane, bježeći od skandala u Kentu. Iako se detalji kriju

Prije "Genijalne prijateljice" Elene Ferrante postojao je drugi kanonski roman o prijateljicama - "Passing" Nelle Larsen, objavljen 1929. Čitala sam ga u izdanju Petrine knjige i na YT kao audioknjigu ( link !) Američku spisateljicu iz Chicaga, dansko-karipskog podrijetla, američka povijest je upamtila iako je napisala samo nekoliko kratkih priča i dva romana, "Quicksand" i ovdje spomenuti "Passing" iliti "Pretvaranje". Poznata po pisanju o rasi, iako su je smatrali zvijezdom u usponu u krugovima harlemske renesanse, uslijed razvoda i depresije, povukla se iz svijeta književnosti i ostatak života radila kao medicinska sestra. Umrla je sama, zaboravljena, a rasni problemi današnjice izvukli su njezina djela iz naftalina (malo je tome pridonijela i lanjska ekranizacija Rebecce Hall na Netflixu). Kao i sama autorica, i protagonistice ovog romana su crnkinje svjetlije puti, koje bi mogle proći pod bjelkinje (engl. passing - situacija u kojo

Možda ste to smetnuli s uma, ali svi smo se mi davnih dana zaljubili u mađarsku književnost! Nema tko nije plakao nad tragičnom sudbinom malog Nemečeka iz "Junaka Pavlove ulice", mađarskog pisca Molnar Ferenca, a nisam ni ja iznimka. Malo kasnije, pak, kao petnaestogodišnjakinja sam pročitala mađarski hit, "Čovjek bez sudbine" Kertesz Imre, koji je u to vrijeme nagrađen Nobelovom nagradom za književnost, i otvorila su mi se vrata u novi svijet - u svijet mržnje, gubitka, svijet holokausta - a knjigu koja ti otkrije svijet koji prije nisi poznavao ne možeš zaboraviti! Zadnjih tjedana imala sam visinske pripreme za izlet u Pečuh pa sam se ponovno susrela s mađarskom književnošću. Iako je četvrtina moje loze, ona Petrovics, potekla iz Mađarske, ne ljubujem dovoljno s Mađarima, kojima smo u mnogočemu slični i s kojima dijelimo stoljeća povijesti.   Széchenyi trg, centar sveučilišnog i europskog Pečuha Okružni sud i Gazi Kasim-pašina džamija, najveća sačuvana džamija iz

Bila sam opsjednuta knjigama o dječjoj psihologiji i roditeljstvu. Čitala bih ih i oduševljeno prepričavala mužu, sestrama, kolegicama. Moguće je, moguće je učiti o roditeljstvu iz knjiga! Hm, da.  Bilo je to davno, dok su mi djeca bila mala, dok je u meni još tinjao plam entuzijazma glede majčinstva. Sada? Sada mi je jasno da me motaju oko malog prsta, umorila sam se, samo guram, tu sam, i ne mogu zamisliti dan bez izgovaranja (hm, urlanja, zapravo) neoriginalnih rečenica kao što su "Zato što sam ja to rekla!", "Koliko puta moram ponoviti?!", "Pa danas sam usisala!" i dr. Ovu mi je knjigu preporučila jedna od mojih mamasita iz parkića, ali nisam ju imala namjeru potražiti - bilo bi licemjerno od mene pokazati interes za knjigom o odgoju, kad se čini da je roditeljski entuzijazam ustupio mjesto mamećoj nervozi epskih razmjera. Međutim, knjiga me našla. Ugledala sam je na polici gradske knjižnice s vrata. Nudila mi se, pa sam se ponovno ponadala da mogu bit