Šljokičasta žena

Sinoć, u 00:12, izgubila sam i posljednji komadić trudničkih moći (odmah sam namazala i vrat, zlu ne trebalo, složila bi se Nora Ephron, vjerujem). Znam to jer sam oprala kosu i, nakon što sam je osušila fenom, na sivom podu kupaonice beživotno je ostalo ležati 2468 vlasi moje kose. Iskreno, radije bih da me, umjesto kose, napustilo majčinsko ludilo uzrokovano hormonalnim promjenama, ali dobro. Baš kad pomislim da sam u najboljoj formi za majčinstvo, hormoni me razuvjere. U istoj minuti sam sposobna gledati svoje novorođeno i plakati od sreće jer je tako sladak, ali i biti tužna jer više neću biti trudna. Mogu plakati jer više neću biti trudna, i mogu u istom trenu plakati jer imam dvoje djece koja me izluđuju. Svakog dana, cijelo dopodne činim sve moguće da ih oboje uspavam u isto vrijeme pa da popijem kavu ili bar skuham ručak u tišini, a onda se ostatak dana, dok spavaju, grizem jer sam najsebičnija osoba na svijetu. I još, k tome, k vragu, najsebičnija osoba koja voli piti kavu. N

Ovog ljeta nismo išli na more. Iskreno, laknulo mi je što nismo - uostalom, more je precijenjeno. Ako si jednom živio uz morsku obalu, dnevni ritam koji uključuje pakiranje pola stana za plažu i lijeni povratak s plaže čine ti se dosadnima i napornima. Nemojte me krivo razumjeti, volim ja neke stvari koje se mogu raditi na morskom žalu (nisam čudovište), npr. čitati ili piti kavu, ali dolazak djeteta i tu je uživanciju pretvorio u slatku uspomenu. Nismo išli na more, ali odlučila sam se s ljetom pozdraviti na propisani način - knjigom o ljudima koji ljetuju. Ovu sam knjigu kupila na jednoj od akcija zato jer je na njoj pisalo da je bila bestseler New York Timesa, ali nije mi palo na pamet da je to bila samo zato jer su glavni akteri s Manhattana. Nema veze, mogu se i ja poistovjetiti s Njujorčanima - imam dvoje male djece (jedno može izgovoriti riječ 'mama' milijun puta u minuti, a drugo je već na četvrtom antibiotiku u svojih sedam tjedana života), jednog muža i hemeroid