petak, 26. rujna 2014.

Zbogom djevojačkoj sobi

Čudan je osjećaj susresti se s bijelom haljinom u kojoj ćeš drugoj osobi pred Bogom obećati vjernost i ljubav do kraja života. Donijela sam je danas iz salona vjenčanica i objesila na karnišu u svojoj ljubičasto žutoj sobi. Sužena je i skraćena, pristaje mi kao salivena. Više nije jedna u nizu haljina koje čekaju svoju privremenu vlasnicu - sada je samo moja. Ne mogu se prisiliti da ugasim svjetlo i krenem na počinak, sjedim na krevetu i buljim u nju ne vjerujući očima. Zar se to meni stvarno događa? Zar stvarno u sobi imam - svoju vjenčanicu?


Svega su se nagledali zidovi moje djevojačke sobe, ali ovakvu ljepotu nisu imali prilike ugostiti. Sve je u sobi oživjelo pred bijelinom. Nisu ti zidovi uvijek bili ovih boja, izredale su se na njima boje tuge, i boje radosti. Vidjeli su moj osmijeh, naslušali se buntovne glazbe, zapamtili sve ružne riječi koje su izgovorene. Bdijeli su uz mene tijekom neprospavanih noći, budili me kad su mi se oči sklapale nad knjigom. Upoznali su moje prijatelje, i dopustili im da u njih urežu svoje riječi, da ostave podsjetnik na najljepše trenutke. Čuvali su ormare s krpicama u kojima sam dobila prvu jedinicu iz biologije, prvi put se napila, u kojima sam se prvi put poljubila, prvi put poželjela biti mu supruga. Vidjeli su poljupce, vidjeli su tišinu. Vidjeli su me kako uplakana dušu prolijevam po stranicama dnevnika. "Nije zaslužio tvoje suze", vjerojatno bi mi rekli da su umijeli. Nisu ni oni vjerovali da u nama ima dovoljno ljubavi da prebrodimo svaku različitost, svaku nesuglasicu, svaku prepreku. 


Danas se pred njima naslađuje bijela haljina, nevino pokazujući svoju čipku, skromno viseći - čekajući dan našeg vjenčanja. No, čak i kad se lijepa haljina pokaže u svom punom sjaju, pomislit ću na zidove svoje djevojačke sobe, znajući da sam zahvaljući njima sazrijela, da zahvaljujući njima cijenim ljubav koja mi se daje, da sam zbog njih spremna obećati vjernost i ljubav drugom čovjeku do kraja života, te da, čak i kad ih posljednji put napustim, godine koje su mi darovali i tajne koje su čuvali nikada neću zaboraviti.

četvrtak, 25. rujna 2014.

Udajem se za dva dana!

Dva je dana do našeg vjenčanja! Ako ste se ikad pitali što uopće mladenke rade u zadnjem tjednu prije vjenčanja, uputit ću vas - lude! Trenutno ne znaš tko je luđi u našoj kući i familiji, svatko vodi neki svoj to do list i brine se oko tisuću stvari istodobno, ali valjda to tako mora biti da bismo u subotu svi mogli opušteno uživati u plodovima naše višemjesečne organizacije. U tom tonu, evo preporuka što učiniti u posljednjem tjednu prije svadbe, tijekom kojeg ćete se buditi s osjećajem zar-se-ovo-stvarno-događa - za sve udavače koje čitaju moj blog!

Popij kavu!
Iako je djevojačko veče proteklo uz puno grljenja, ljubljenja, emocija, smijeha, plesa i alkohola (kuma je osmislila koktel moga imena i neprestano je pazila da mi je on u ruci), kave i druženja s prijateljicama, ali i sestrama, nikad dovoljno! Tako ovaj tjedan ispijam čajeve (jer sam se otrovala na djevojačkoj zabavi) i kave s najdražim mi ženama, koje uzbuđeno pokazuju fotke svojih pomno izabranih haljina i željenih frizura. Jedva čekam sutrašnju večer, kad ćemo svi, nakon ukrašavanja sale i drugih priprema, sjesti i opušteno se pripremiti za dan D!

Organiziraj se!
Susreli smo se ovaj tjedan s predstavnicima benda, rasvjete, cvjećarne, foto studija i dogovorili protokol, u koji smo uputili i kumove, odijelo i haljina su u fazi konačnih prepravaka, našoj maloj djeveruši dali smo detaljne upute glede nošenja prstenja, kolači se peku sve u šesnaest, valja još platiti naknadu ZAMP-u, prognoza zvuči obećavajuće i subota ima potencijala biti najljepši dan u našem životu!


Uljepšaj se!
Naravno da mi je upravo jutros lice osvanulo s pet novih prištića, ali neću se oko toga zabrinjavati - moj beauty tim ima trikove za sanaciju svakog nedostatka! Wedding nokti već su spremni, još make up i frizura a la Kate Middleton i neće me se prepoznati!


Budi sama!
Neki dan sam uspjela uživati u kavi u Osijeku - lutala sam antikvarijatom, počastila se s knjigama i uživala u Cookie caffeu. Mislim da je važno u danima prije vjenčanja sabrati, pripremiti za ispovijed, oprostiti se od svoje djevojačke sobe i pozdraviti novi život koji počinje!


Ukradi trenutak!
U svoj gužvi, moglo bi se dogoditi da mladenka u posljednjem tjednu prije vjenčanja više vremena provede s budućom svekrvom koja je, zajedno s mladenkinom majkom, glavna organizatorica, nego s mladoženjom, pa bih svakoj mladenki preporučila da ukrade trenutak i provede ga s mladoženjom, kako bi se zajedno podsjetili da upravo vas dvoje predstavljate najbitniji sastojak velike zabave koju pripremate!

srijeda, 17. rujna 2014.

10 stvari koje ću napraviti kad postanem gospođa

Za deset dana prošetat ću do oltara s ljubavi svog života. Ne govorim to onako kao sintagmu koja se već izlizala od prevelike uporabe, govorim to kao činjenicu koja je jasna kao Sunce oko kojeg se okreće naš šareni planet. Imali smo problema, svađali smo se, ma koga zavaravam - još uvijek se svađamo, još uvijek od drame po sobi lete stvari, lete riječi koje nismo htjeli izreći... - ali uvijek smo bili jedno uz drugo - u sreći i u tuzi, u zdravlju i u bolesti. Ipak, dati mu obećanje pred Bogom i našim najdražima nešto je o čemu sam maštala godinama, a što sam posebno iščekivala sve ove mjesece. Pitali su me je li vjenčanje stvarno big deal kao u filmovima. Meni jest, i iako sam uživala u pripremama za njega, ono što zapravo iščekujem je sladak bračni život, a ne sam dan vjenčanja. Čak i da sve pođe po zlu, da padaju sjekire, nas dvoje ćemo se voljeti i smijati tog dana bez prestanka. Neće se u našim životima ništa posebno izmijeniti, samo ćemo svoju ljubav izjaviti pred svima i nestrpljivo iščekivati sljedeću eru našeg života!


A, kad postanem njegova supruga, ovo ću prvo napraviti:

1. Poljubiti mladoženju
Nadam se da ću u tom jednom savršenom trenutku zaboraviti na sve sitnice koje na dan vjenčanja nisu išle po planu i uspjeti uživati u činjenici da sam, nakon trinaest godina, napokon postala supruga divnom muškarcu.


2. Plesati do fajrunta
Znate ono, treba plesati kao da te nitko ne gleda? Ima li bolje prigoda za to od vlastitog vjenčanja? Planiram plesati i uživati do jutra, ili barem dok mi bolna stopala budu dopustila!

3. Uživati u torti
Nije da sam se u posljednje vrijeme suzdržavala od slastica - uvijek su me nekako pronašle. Ipak, nisam u njima uživala punim srcem, osjećajući strašnu grižnju savjesti pri pomisli na bijelu haljinu u koju se uskoro moram uvući, tako da će naša torta biti najslađa torta u mom životu!


4. Protresti događaje s obitelji
Jedva čekam ručak na dan poslije vjenčanja, kada će svi biti opušteni, kad će fina obleka biti bačena u košaru za pranje rublja, a žuljevite noge u cipelama bez potpetica. Tko je što radio, tko pati od najvećeg mamurluka - sve ću htjeti čuti!

5. Unfollowati sve stranice na Facebooku na temu vjenčanja
Ovo vam zasigurno zvuči besmisleno, ali ne biste vjerovali koliko na društvenim mrežama ima stranica na temu vjenčanja. Svaka prava bride to be lajkala ih je poveći broj, a kako je s organizacijom vjenčanja gotova - tjedan poslije vjenčanja savršeno je vrijeme za odznačiti ih.



6. Odriješiti kesu
Nažalost, valja vratiti vjenčanicu i platiti sve usluge obavljene na dan vjenčanja. No, sve će to biti zaboravljeno u trenutku kad se budemo prisjećali našeg vjenčanja kad budemo stari i naborani.

7. Ošišati se
Moja kosa već mjesecima žudi za novom frizurom. Ova duga kosa uopće nije za mene, pa sam planiranju nove frizure posvetila više pažnje nego frizuri dostojnoj mladenke.


8. Promijeniti dokumente
Nelagodno, ali nužno je, uslijed promjene prezimena, promijeniti osobne dokumente, što će me koštati minimalno stotinjak eura, kažu. Muž će platiti :)

9. Otići u shopping
Budući da dolazi jesen, savršeno je vrijeme za posjetiti shopping centar i počastiti se toplijim kombinacijama. Jeeeej!


10. Uživati na medenom mjesecu
Pitaju nas stalno gdje ćemo na medeni mjesec. Budući da nije lako organizirati i održati vjenčanje s dvadesetak dana godišnjeg odmora na raspolaganju, nekoliko dana u Slavoniji bit će nam dovoljno da doživimo lijepe i romantične trenutke medenog mjeseca. Jedva čekam!


utorak, 16. rujna 2014.

Na kavi s Julijanom

Već sutra pakirat ću kofere i uputiti se kući, gdje me čeka ludnica koja uključuje jednu djevojačku zabavu i jedno vjenčanje, stoga je ovaj utorak savršen za uživanje u suncu, rahatlokumu i - kavi.

           „...baka je znala da iza svake uspješne žene stoji značajna količina ispijene kave.“

Kad već ne mogu spavati, dočekala sam knjižničarke koje su dolazile na posao ispred knjižnice, pa već na samom ulazu spazila posljednju knjigu Julijane Matanović - Na početku i na kraju bijaše kava.

Iako mi je to oduvijek bila velika želja, Julijanu, književnicu i docenticu na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nikada nisam osobno srela. Na našem prvom dejtu, književnom susretu u mojoj srednjoj školi – koju je i sama pohađala, a na koji sam ponijela sve njezine knjige u nadi da će na njima ostaviti svoj pečat, nije se pojavila, a ni nakon njega sudbina nije htjela da se sretnemo. Potpis sam dobila, pa čak i čestitku za rođendan, ali se susretu ili kavi s Julijanom i dalje mogu samo radovati.


"Umjesto cvijeća, a nekako sam nespretan s tim, donio sam vam najbolju bosansku kavu. Gledao sam vas na sastanku s koliko užitka pijete pravu, rekao mi je prije dvanaest godina muškarac koji će obilježiti najvažniji dio moje biografije. Pružio mi je jutenu vrećicu. Sličila je na djetinjstvo, na tetu, na susjedu i na priče koje su bile dopuštene mojim ušima. Nijedno cvijeće ne bi zamirisalo takvom nježnošću kakvom je zamirisala kava u vrećicama boje cvjetića na mojoj šalici. Poslije ove ne pristaje se ni na jednu drugu, pojašnjavao mi je gledajući kako se omađijavam otvarajući jedan od četiriju paketića. Popili smo prvu, baš tu, njegovu kavu. Nakon toga prestao mi je govoriti vi. Dolazio je iz Sarajeva jedanput na mjesec. Umjesto cvijeća nastavio je donositi kavu. Pila sam je sve više i više. Vjerojatno zbog toga da bih je potrošila što brže i da bi dolasci onoga koji je s pravom upozorio da se nakon kave u narančastim vrećicama teško pije neka druga postali učestaliji."

Zahvaljujući njenim knjigama zavoljela sam hrvatsko žensko pismo, i iako je žena koja ga predstavljaju puno, upravo njezin stil uvijek je bio posebno drag, i uvijek sam se baš u njenim riječima mogla prepoznati. Žena koja je književni tekst proglasila svojim jedinim istinskim ljubavnikom ima sposobnost da od naizgled dosadne priče o čovjeku kojeg možemo svakodnevno sresti na ulici ispripovijeda emocijama, mirisima i okusima obojenu uspomenu koja će nam zapeti u grlu poput knedle i koje ćemo se sjetiti i kasnije u životu - kad pronađemo stari pulover koji čuva esenciju drage nam osobe ili kad sjednemo u kupe vlaka i prisjetimo se minulih vremena. Tako i ovu knjižicu o kavi Julijana Matanović započinje živopisnom pričom o svojoj baki zahvaljujući čijem običaju ćeifenja je spoznala vrijeme bolje od balavica koje su o velikim i malim kazaljkama učile u prizemnici na rubu Pejačevićeva parka.

 „Naslijedit ću bakinu ljubav prema priči i kavi. Samo ne otpornost. Ni na život, ni na količinu kofeina.“


Možda bi me Julijana osudila - ja, naime, pijem nesicu, a prva sjećanja na miris kave koju su pile mamine prijateljice ne mame me na uživanje u ukuhanoj kavi. I mene su starije žene s prstom u socu upozoravale da će mi od kave narasti rep, baš kao i Julijanu. No, i bez prijetnji, njihovu crnu tekućinu, u koliko god lijepim šalicama bila servirana, nisam nikad ni poželjela srknuti. Ni bijela kava u kojoj su plutali žganci nije mi bila draga. Ljubav prema kavi, i to onoj instantnoj - što je blaža varijanta one koja mi se omrazila u djetinjstvu - razvila se, kad bolje razmislim, u srednjoj školi, taman nekako u vrijeme kad su na našoj televiziji prikazali ženu kako u ružičastoj majici i kratkim poderanim trapericama vozi kćer u privatnu fancy školu. 


No, čak i ja sam čitajući o nikada preboljenim ljubavima, o čežnji za danom uživanja u kavi i kolačima, o kafenim flekama na zaboravljenoj podsuknji i drugim susretima kojima je kava zajednički nazivnik poželjela popiti kavu onako kako su je pile žene u našoj ulici - ukuhanu i natenane. 


Sve što znam o vjenčanjima naučila sam od Gilmoreica (3)

Možda ste se pitali o čemu razmišlja djevojka koja se treba udati za desetak dana? Eh, pa, samo o tome! San mi teško dolazi na oči, a tijekom radnog vremena umjesto da zadržim misli na rješenjima za ovrhu ili naknadama štete, one odlutaju među vjenčanice ili cvijeće, a gotovo da mogu namirisati gusti oblak laka za kosu oko sebe. Nervoza i panika u stisci vremena repliciraju osjećaje koje sam imala u tjednima prije pravosudnog ispita, pa pijem puno kave i gledam puno Gilmoreica kako bih se smirila. U to ime, ovog utorka nastavljam s dijeljenjem mudrosti o vjenčanjima kojima su me naučile omiljene Gilmoreice. Mogla bih tako dovijeka pa sreća vaša da se sljedeći tjedan udajem! Aaaaaaaaaaaaa!! Sljedeći tjedaaaan!!

9. Pratnja je poželjna

Ako sam nešto naučila o korejskim vjenčanjima, onda je to da je na njih najbolje doći uz pratnju, pogotovo ako ne želite da vas smatraju ženom lakog morala. 


10. Pijane zdravice nisu poželjne

Iako se, sudeći prema američkim filmovima i serijama, čini da na vjenčanjima uvijek netko u alkoholiziranom stanju održi zdravicu te da one nisu poželjne, ja nekako priželjkujem da naše vjenčanje netko začini zdravicom o kojoj će sutradan svi pričati.


11. Nitko se ne želi razvesti

Jedna od važnijih lekcija došla je iz Sookienog predvjenčanog sloma, kada je u vjenčanici počela reorganizirati vjenčanu tortu i mijenjati meni. Nadam se da će me njena reakcija nekoliko sati prije vjenčanja, kad budem izvan sebe, podsjetiti da je sasvim normalno biti nervozan u takvoj situaciji.


12. Nitko ne želi od drugoga čuti o tvom vjenčanju

Jednog od važnijih pravila Emily Gilmore držala sam se strogo prilikom objave naših zaruka. Prvo smo o vjenčanju obavijestili roditelje, a potom kumove pa onda ostale prijatelje. Doživjela sam nekoliko puta da o važnim vijestima ljudi s kojima se družim saznam iz treće ruke, i to me svaki put užasno razočaralo. Vjenčanje je osobna i vrlo radosna vijest, a ljudi koji vam je prešute i dopuste da o njemu saznate iz tračeva nisu ljudi vrijedni vaše pažnje.

ponedjeljak, 15. rujna 2014.

Austenland

Oduvijek su me fascinirale sestre Bronte i Jane Austen. Iako međusobno velike protivnice, ja sam gajila simpatije prema svima njima. Ljutilo me što njihova djela nisu bila uvrštena u našu školsku lektiru iako su predmet proučavanja na najvažnijim sveučilištima svijeta. Možda su ih naši profesori i ministri procijenili kao autorice običnih ljubavnih romana, baš kao i mnogi prije i poslije njih. No, oni koji su ih osudili,  zaboravili su njihova djela staviti u kontekst vremena u kojem su te prkosne žene živjele.


Jane Austen rođena je 1775. godine u engleskom Steventonu. Imala je šestero braće i sestru Cassandru, zahvaljujući čijem crtežu danas znamo kako je Jane izgledala, a njeni roditelji pružili su joj vrhunsko obrazovanje - neuobičajeno za ženu. Iako je pohađala i Oxford, svoj pečat u svijetu ostavila je kako je najbolje znala - perom - objavivši prvu priču u četrnaestoj godini. 


Djela je objavljivala anonimno, pa iako su velikani njenog vremena na zabavama razglabali o njenim knjigama, u njihove krugove ona nije bila pozivana. Vodila je dosadan život - pišući, odbijajući bračne ponude i boreći se sa zdravstvenim problemima. Danas nije legendarna zbog prikazivanja dokonog života žena s početka 19. stoljeća, nego zbog vještine pisanja o kompliciranom spletu emocija koje nikad prije nisu zaživjele na papiru. U doba kada je najveći ženin uspjeh bio dobra udaja, Jane se izborila za slobodu i život u svom svijetu, onom lišenom lažnog morala britanske gospode. U mojim očima, svaka žena koja se za života inatila pravilima koje su nametali muškarci zaslužuje pažnju.


Nakon pročitanih knjiga, pogledala sam i neke od ekranizacija njezinih romana, kao i film Becoming Jane, dok me ljupki The Jane Austen book club inspirirao na pokretanja book cluba zahvaljujući kojem sam upoznala divne knjiške moljce. Iako nisam istinski janeite, obožavatelj njenog lika i djela, fascinacija Jane Austen natjerala me da ovog dokonog vikenda pogledam i film Austenland - lanjski film u kojem je Keri Russell (Felicity, je li) odigrala ovisnicu o Jane Austen koja čitavu ušteđevinu potroši na odlazak u park koji pruža posjetiteljima priliku da žive životom Jane Austen, a sve u nadi da će sresti svog Mr. Darcyja. Ono što se na prvu činilo kao divna ideja rezultiralo je jednim od lošijih filmova koje sam pogledala u zadnje vrijeme - a reći ću samo da sam s dragim nedavno gledala film Need for speed. Jedini razlog zašto sam film pogledala do kraja je urnebesna Jennifer Coolidge, koja i u njemu ima ulogu odane pratiteljice glavne junakinje, baš kao što je bila i čuvenoj Elle Woods u Plavuši s Harvarda.


Jadna Jane, mislim da bi je trivijaliziranje njenih likova u 21. stoljeću rastužilo, pa vam, ukoliko čeznete za Mr. Darcyjem, preporučujem da ga radije potražite u njezinim knjigama! Napokon, zahvaljujući njima žene diljem svijeta i danas znaju da snažna žena ostaje dosljedna svojim standardima, kako u ljubavi, tako i u drugim sferama života.

nedjelja, 14. rujna 2014.

7 lekcija iz Djeveruša pod gasom

Nedjelja. Prokleta nedjelja. Voda u Šibeniku još uvijek nije ispravna za išta, osim za puštanje vode u wc kotliću. Hvala Bogu i na tome jer sam si podsvjesno stvorila sve simptome trovanja vodom, if you know what I mean. Što da vam rečem, tuširanje vodom iz kanistera nekako nije uzbudljivo, kosu sam oprala s naftom, pa kud puklo, da puklo. Pijem Colu da istjera sve bagude koje sam možebitno unijela u organizam pijući vodu prije vijesti da je onečišćena, jer, Cola liječi i salmonelu, pa valjda liječi i trovanje vodom? Uz sve to, posjetilo me i mjesečno prokletstvo. Sve divnije od divnijeg. Život je lijep.

Ako nemate takvih problema, nego ste sinoć tulumarili kao svaki normalni čovjek, onda vam kao lijek protiv mamurluka predlažem film Bachelorette (2012). Iako se čini da je to film o neprijateljicama, zapravo je riječ o prijateljicama iz srednje škole koje se istodobno i mrze, i vole - morali biste biti žena da to razumijete. Becky (Rebel Wilson) obznanjuje Regan (Kirsten Dunst) da ju je njen savršeno zgodni i bogati dečko zaprosio, zbog čega Regan šizi, jer trebala se ona udati prva, ali i preuzima ulogu organizatorice vjenčanja, kao pravi control freak. Veselu družinu upotpunjuju i Gena (Lizzy Caplan) i Katie (Isla Fisher), djeveruše na kokainu, nesretne i nezadovoljne svojim životom. Od gledanja ovog filma digla mi se kosa na glavi, a preporučujem ga svakoj budućoj mladenki - kako bi mogla svojim djeverušama dati prikladne upute i barem biti sigurna da one neće njezin dan vjenčanja pretvoriti u noćnu moru.

1. Prijateljice bi trebale biti sretne zbog udaje jedne od njih


2. Vjenčanica se ne smije dodirnuti pet sati prije vjenčanja


3. Nitko se ne želi udati u pidžami


4. Uporaba opijata je strogo zabranjena


5. Prava kuma zna što mladenka želi i pomoći će joj da to i ostvari


6. Prije odlaska pred oltar mladenki bi bilo poželjno udijeliti kompliment ili ohrabrenje


7. Kakve god katastrofe prethodile vjenčanju, ono i dalje može biti lijepo i srcedrapajuće


subota, 13. rujna 2014.

Groznica subotnje večeri

Kava nikad nije bila slađa od ove koju sam napravila vodom koju su mi iz cisterne natočili dragi vatrogasci! Ako niste upoznati sa situacijom - u Šibeniku se, u najmanju ruku, sprema nuklearni rat - ili se bar tako čini kad gledate penziće kako iz dućana izlaze sa six packovima vode, kao da više nikada neće imati priliku piti pitku vodu iz slavine. Naime, Krka je, uslijed obilnih kiša koje su poplavile Krešimirov grad i okolicu, onečišćena i voda nije ispravna za piće, niti kuhanje, niti kupanje. Ne moram ni reći da sam, dok su tu vijest dali u javnost, popila litru vode, oprala u njoj i oči, i zube, i ruke, ali i voće i povrće. Budem li umrla i morala zbog toga otkazati vjenčanje - bum ih sve tužil!


Subotnje jutro ipak je bez oborina, ali savršeno za sklupčati se pod dekicom i uživati u dobroj knjizi. Ovog vikenda čitat ću The secret garden Frances Hodgson Burnett, klasik napisan za djecu prije stotinu godina, ali kojeg vole pročitati i odrasli. Iako knjiga postoji i u hrvatskom prijevodu, nisam je nikada vidjela na polici knjižare ili knjižnice pa sam se počastila izdanjem na engleskom jeziku. Tijekom studija sam često čitala knjige na engleskom, ali sam se posljednjih godina ulijenila. Već prve stranice sjetile su me koliko engleski jezik može biti pitak. Nemojte me krivo shvatiti, lijep je i hrvatski jezik, ali čini mi se da se na engleskom jeziku lakše može postići taj poetični efekt. Budući da je osnovni motiv knjige moć prirode da izliječi svaku čovjekovu boljku, jedva čekam utopiti se u ponajboljem od engleske književnosti.


Osim knjige, pogledat ću ove subote barem jedan film, i to Bachelorette, iliti na naški - Djeveruše pod gasom (elegantan prijevod, nema što) - jer je sad savršeni trenutak za njega, budući da sam za sedam dana ja zvijezda subotnje djevojačke večeri! Wow, vrijeme je proletjelo! Kako sam do sada bila samo na tri djevojačke večeri, inspiracija mi je uvijek potrebna pa me baš zanima što čemu će me naučiti Kirsten Dunst i Isla Fisher, zločeste djeveruše. Jedno je sigurno, s filmom ili bez njega, za sedam dana s najdražim mi djevojakma jest ću čobi, plesati, smijati se, plakati, grliti se i nazdravljati do jutra! Nadam se da će dotad i popraviti ovu vražju vodu pa da neću biti krmeljava i smrdljivao kao što sam sada.


petak, 12. rujna 2014.

10 stvari koje svatko treba naučiti/napraviti prije braka (dio 2.)

Jučer je u Šibeniku cijeli dan bila noć. Nebo je bilo kao ono iz Sandijeve pjesme, a lijevalo je kao da nema namjeru ikada stati. Dok su se šibenskim kalama slijevali slapovi, zakopala sam se u spise i nastojala obaviti što više posla prije godišnjeg odmora na koji, napokon, idem sljedeći tjedan - dva dana prije djevojačke zabave! Nakon burnog dana na poslu, ipak sam skupila snage i prošetala do Algoritma i odlučila naknaditi si duševne boli koje trpim jer sam opet, nakratko, ostala bez cimera. Pospremala sam i stan, sama prošetala rutom kojom uobičajeno šećemo udvoje, slušajući novi fenomenalni album U2, Songs of innocence, i zapravo, nakon dugo vremena, i uživala u samoći.

6. Popiti kavu sa sobom!

Mislim da bi svakome, prije braka, koristilo da bude sam svoj gazda. Nemojte me pogrešno shvatiti, ne mislim da bi ikome godilo dvije godine živjeti usamljeno, kao što sam ja živjela, ali nekoliko mjeseci samoće i samostalnosti svakome bi pomoglo da posloži svoje prioritete, da shvati kakav život želi živjeti i kakva osoba želi biti. Imam prijatelje koji ni dana nisu živjeli sami i kojima je neugodno sjediti u kafiću bez partnera za kavu - možda je i meni to nekada predstavljalo problem, ali danas znam da je privilegij popiti kavu nasamo.


7. Biti hrabar, ali znati i potražiti pomoć!

Kad smo kod prioriteta, dugo mi je u životu trebalo da shvatim da ne moram uvijek biti jaka i da nije sramota izjadati se ili, ne daj Bože, potražiti pomoć - bez obzira što ljudi o tome mislili. Nijednu prepreku u životu nisam preživjela sama, pa bih onima koji održavaju imidž ja-sam-uvijek-nasmijan-i-moj-život-je-savršen preporučila da pronađu dobro uho koje će ih saslušati, prije nego bude kasno. Napokon, brak je partnerski posao - i koliko god vi bili sposobni i samouvjereni, niti jedan problem nećete sami riješiti.


8. Podijeliti poslove!

U braku svatko ima svoju ulogu pa je prije izgovaranja "Uzimam" važno da svatko sazna u čemu je dobar i što u brak može uložiti. Zaboravite znanje i vještine koje pokušavate ponuditi budućim poslodavcima, za dobro funkcioniranje kućanstva potrebna je kvalitetna podjela poslova, ali i suradnja. Što prije saznate tko je bolji u izračunu potrošnje struje, a tko u peglanju - to će vam biti lakše.


9. Iskoristiti dan!

Da bi čovjek mogao biti srodna duša drugom biću, mora znati uživati u životu - uzeti od svakog dana ono najbolje i ne misliti o braku kao o kavezu u kojem ćete dočekati senilnost, gastritis i osteoporozu. Ljudi koji još uvijek imaju osjećaj da se nisu "iživjeli" vjerojatno neće biti spremni za bračni život sve dok ne shvate da njihov suprug ili supruga u njihovom životu može samo otvoriti nove horizonte, a ne ograničiti ih.

10. Prihvatiti svog partnera!


Najiskrenije priznajem, trebalo mi je više od desetljeća da prestanem od svog dragog očekivati da se prilagodi mojim pravilima igre i da se pomirim s tim da on nikada neće postati muškarac bez mane, sve da ja dubim na glavi. Kad nešto isplaniram, potrudit ću se to i ostvariti. Ne vjerujem u igre na sreću, ne vjerujem da je ono što se dobije na pladnju vrijedno, ali vjerujem da trud mora uroditi plodom, kad tad. Međutim, uzaludan mi trud - njega nisam uspjela promijeniti, baš kao ni on mene. I hvala Bogu na tome, jer, da jesam, vjerojatno me nikad ne bi izluđivao, živcirao i iznenađivao, pa bi moj život bio dosadan i predvidljiv!

četvrtak, 11. rujna 2014.

Što ćemo sutra kuhati? (2)

Često me uhvati kulinarska fjaka, potpuno sam lišena ideja što kuhati i čini mi se kao da neprestano ručamo jedna te ista, već provjerena, jela, a htjela bih nešto novo, nešto divlje. No, hvala Bogu, i onome tko stvori visoku tehnologiju, imamo Coolinariku po kojoj kopam u takvim slučajevima. Među svim receptima koji se na prvu čine fantastično, a ispadnu nezadovoljavajući, nađe se i neki za koji jednoglasno odlučimo da je dostojan upisivanja u našu bilježnicu recepata - jer ga imamo namjeru ponovno skuhati i smazati. Danas s vama dijelim neka od njih - link s receptom je u naslovu jela.

Oslić na fino
Jedan od takvih recepata je oslić bez glave koji tu i tamo u lokalnom dućanu bude na akcijskom sniženju i kojeg obično spremimo petkom. Zbog ovog oslića pripremljenog uz ljetno povrće prste ćete polizati!


Muškatna tikva s vratinom 
Ne znam zašto, ali jako volim narančastu hranu, bez mrkve mi obrok gotovo i ne prolazi. Uz nju, u zadnje vrijeme sam luda za butternut, iliti muškatnom, tikvom koja je savršena za pripremu kolača, ali i za glavna jela. Ova bundeva za mene je kraljica - bogata je omega 3 masnim kiselinama i vitaminima A, B i C, a siromašna mastima, što je razlog zašto je u jesenskom i hladnijem razdoblju jedemo barem dvaput tjedno.

Pikantna soja 
Vjerojatno sam već ranije spomenula da sam tijekom srednje škole i tijekom studija bila vegetarijanka. Iako sam se, radi zdravlja, vratila mesožderstvu, neka jela su mi i danas bolja u vegetarijanskoj varijanti, npr. pizza, špagete "bolonjez", ali i ovakvi gulaši od sojinih komadića koji su spremni za konzumaciju za pola sata. Plus preporuka - na količinu iz recepta stavite samo pola feferonke i trunčicu papra - osim ako volite zbilja vatrena jela.


Jesenska štrudla
Ovu štrudlu već sam spomenula, a zadnji put kad sam je složila je bila toliko ukusna da sam polovicu morala odnijeti stanodavcima na degustaciju, samo da je ne pojedem cijelu. Bundeva, jabuka i cimet - sve što mi treba za sreću! Poslužiti na kišni dan uz kavu i dobru knjigu.


Senf šnicle
Ove šnicle tipičan su specijalitet mađarske kuhinje prema kojoj smo mi, Slavonci, dosta orijentirani. Možda šnicle pripremate na sličan, gotovo klasičan način, ali žličica senfa upravo je ono što im je nedostajalo da se uvrste u jedno od omiljenih vam jela. Poslužite uz pire krumpir ili rižu i uživajte u pravom domaćem ručku.

A ako sve propadne, skuhajte kremastu zobenu kašu od mlijeka, zobenih mekinja, žlice meda i badema (a OK, možete i zacimetiti ako baš želite!), pokrijte se dekicom i čekajte sunce iza kiše!


Dobar tek!

srijeda, 10. rujna 2014.

7 navika sretnog para

Danas moj dragi napušta naše gnijezdo i kreće put Slavonije kako bi se u subotu proveselio s dječacima s kojima je odrastao, igrao se vječnog mitraljeza (ne pitajte) i našutavao loptu po igralištima diljem našeg lijepog grada. Znam da je patetično, ali iako će mi tjedan dana ženske samoće (čitaj: čupkanja dlačica, pilinga, maskica, kupkica) prije vjenčanja dobro doći, on će mi užasno nedostajati. Sve to iz jednostavnog razloga – malo je toga što nas dvoje ne radimo zajednički. Znam da postoje parovi koji se, pored raznih obveza, vide samo prije spavanja, ali to nije za nas. Odavno smo se uvjerili da nijedan doživljaj nije potpun ako ga nismo podijelili jedno s drugim, stoga se nadam da ćemo svoje navike zadržati i u braku.

1. Šetnja ili zajednička sportska aktivnost

Da budemo jasni, ja sam antitalent za sport. Pokušavala sam tijekom svog života postati rukometašica, tenisačica i košarkašica (s 163 cm visine – yeah, right!), ali nijedan me sport dovoljno dugo nije interesirao. Imala sam faze teretane, u školi išla na badminton i tjerala se na jogging (najčešće u proljeće kad obilje peludi, na koju sam alergična, pluta po zraku – divota!), i tek sam sada shvatila zašto sam naviku bavljenja sportskim aktivnostima stekla tek nedavno – bile su mi dosadne jer se nisam njima bavila u pravom društvu! Dragi i ja zajedno idemo na plivanje ili duge šetnje, i to je definitivno nešto što bih preporučila svim parovima. U zdravom tijelu jest zdrav duh – a vrijeme provedeno u bazenu ili u šetnji prilika je za razgovore koje sigurno ne bi vodili dok vam televizija odvlači pažnju.


2. Gledanje filmova

Nemojte me krivo shvatiti, volim ja i izležavanje pred TV-om, a gledanje filmova naš je lifestyle, i trudimo se barem jednom tjedno imati movie night poput Gilmoreica. Iako se prije gledanja filma redovito posvađamo, jer on voli ratne akcije i slične uzbudljive žanrove, a ja bih rado gledala povijesnu dramu, romantičnu komediju, ili ne daj, Bože, crno bijeli film s Bette Davis, ipak se uspijemo naći na pola puta, baš kao Neda Ukraden, i provedemo večer glupirajući se uz film, tijekom kojeg ja stalno brbljam, a on onda mora vraćati film unatrag da bi vidio ono što je propustio zbog mog brbljanja.


3. Tko kuha, ne pere suđe

Ne znam točno kad je nastalo ovo naše pravilo, ali striktno ga se držimo otkad dijelimo kućanske poslove – jedno kuha, drugo pere suđe. Do sada se to pravilo pokazalo kao učinkovito i definitivno predstavlja način da oboje sudjelujemo u spremanju jela. Volim kad se oboje petljamo po kuhinji, otkrivamo nove fine recepte, a pogotovo naše petke navečer kojima običavamo pustiti glumpavu pop glazbu i peći kolače.


4. Zajednički odlazak na misu i zajednička molitva

Odlazak na misu vrlo nam je bitan, pogotovo otkad smo zaručeni i otkad smo odslušali zaručnički tečaj koji nam je oboma jako svidio i inspirirao nas da budemo jedno drugome najbolji zaručnici koji možemo biti. Čak i kad smo umorni ili nam je dan bio loš, jedno drugo inspiriramo na zajedničku molitvu koja se, izmoljena uglas, uvijek čini jačom i značajnijom. Nadamo se da ćemo je jednog dana prenijeti i na svoju djecu.


5. Alone time

Iako najradije provodimo vrijeme jedno s drugim, da bismo ga više cijenili, dajemo jedno drugome prostora i za alone time – bila to kava s prijateljima, proba zbora, čitanje knjige, gledanje utakmice, uživo ili na televiziji, ili neka druga aktivnost – nakon nje, uvijek je lijepo vratiti se kući.


6. Zajednička putovanja

Iako još uvijek nismo premobilni i nemamo velika primanja, kad god nam se pruži prilika, volimo putovati. Pri tome ne mislim na veeelika putovanja, ta nikada zajedno upotrijebili putovnice! Ali, volimo otkrivati zajedno svijet oko nas, pa makar to bili i gradovi ili sela u čijoj blizini živimo. Toliko je ljepote u ovoj našoj zemlji - od dvoraca u Zagorju do mandarina uz Neretvu - voljeli bismo je jednom obići cijelu.


7. Romantika
Iako smo zajedno već trinaest godina, od doba kad smo se nalazili poslije školske nastave i na klupicama našeg grada dijelili poljupce, pa sve do danas kad smo stari penzići – njegujemo romantiku u svojoj vezi. Trudimo se jedno drugo iznenaditi doručkom u krevet, sitnicom na koju naletimo u dućanu kupujući namirnice za ručak, porukom koju ostavimo na kuhinjskom stolu prije nego izađemo iz stana. Trudimo se i proslaviti sve dane koji su značajni za našu vezu – dan kad smo se upoznali, kad smo prohodali, kad smo si rekli dvije slatke riječi, prvo ovo, prvo ono – upravo zbor toga se radujemo i vjenčanju, najvećem danu od ovdje navedenih, koji ćemo uskoro proslaviti sa svojim obiteljima i prijateljima.