srijeda, 26. travnja 2017.

Mi, Essekeri

Baš sam jučer na kavi s legicom razgovarala o tome kako je teško zavoljeti grad u kojem nisi odrastao, napravio prve korake, dobio prve jedinice, prvi put držao nečiju ruku. Iskreno, iako već treću godinu prebivam u Osijeku, gradu u kojem sam provela i studentske dane, još uvijek me, kad ulazim u svoju ulicu, ne preplavi onaj mir koji osjetim kad auto parkiram u dvorište kuće mojih roditelja - onaj mir doma. Zato, svaki dan se ja trudim postati prava Legograđanka - zvjerglam oko sebe putem do posla, buljim u balkone i zagledam se u svaku poučnu tablu, a na povratku s posla guglam poznate Osječane čije spomenike susrećem. Znam ja tako da je iz Tvrđe potekao Franjo Krežma koji je big deal za sve glazbenike ovog grada, čiji je spomenik napravio još jedan Slavonac - Vanja Radauš koji je, prije nego si je skratio muke, napravio i biste slikara koji na grad gledaju iz Sakuntala parka u kojem su se nekad okupljali slobodni zidari, a sada ga čuva djevojka koju su othranili golubovi i još puno zanimljivosti iz bogate povijesti ovog nepokorenog grada, ali džabe - još uvijek ne osjećam da je ovo baš moj grad. No, ne gubim nadu, škicam i dalje secesijska pročelja, parkove i stanovnike ovog grada, i nadam se da ću jednog dana, kad moje dijete u ovom gradu, nakon svih dosadašnjih koraka, dobije prve jedinice i prvi put se zaljubi, moći reći da sam prava Essekerka.








petak, 21. travnja 2017.

Pet načina za proslaviti Noć knjige

Ovaj tjedan potpuno sam s uma smetnula da je u tijeku manifestacija Noć knjige. Moj muž, naime, rođen je na isti datum kao i veliki Cervantes i Shakespeare, pa se u ovo doba više brinem koju tortu ću mu složiti za rođendan (torta bajadera ove godine) i kojim poklonom ga iznenaditi (Škorin koncert bio je pun pogodak). Ipak, sasvim slučajno, knjige su obilježile moj tjedan! Ovo su moji prijedlozi za obilježavanje Noći knjige:

1. Pokloniti knjigu

Knjiga je uvijek izvrstan poklon, a ovog tjedna poklonila sam ih nekoliko - Jumanji nećakinji za Uskrs, dok će se ostale susresti sa svojim novim vlasnicama za vikend! 


2. Dobiti knjigu na poklon

Jednu predam, druga mi se stvori u rukama - tako je kod mene neprestano. Ovaj tjedan dobila sam Grupu Mary McCarthy, must read knjigu za svaku kvazifeministicu - baš se veselim pročitati je i saznati sve o studenticama Vassara i njihovim pustolovinama!


3. Otići na book club

Dok je vani pljuštala kiša, nekoliko žena raspravljalo je o Sluškinjinoj priči u okružju vinoteke - savršen način za provesti večer! Ako niste član book cluba, osnujte svoj u svom domu!


4. Čitati pod dekicom

Godišnji odmor, prvo ostavljanje djeteta kod bake i kiša dopustili su mi da dan provedem čitajući pod dekicom i gledajući filmove, što nisam radila gotovo dvije godine! Ipak, dva dana bez moje Franke predugo mi je i jedva čekam da ju vidim!


5. Otići na kavu s omiljenim književnikom

Prije susreta s Frankom, susrest ću se sa starom znanicom - Julijanom Matanović, književnicom u čijim se riječima uvijek prepoznam, i koju uvijek rado slušam, i to ne samo zato što smo pohađale istu srednju školu. Osim što je profesorica i majka, ona je žena - ona koja vam vrlo lako može postati uzor.

"Moj život više nije bio moj, postao je svačiji, a sve u cilju da bi iznova postao naš. Upravo u tome leži tajna književnosti: u prepoznavanju, u trenucima kada s knjigom, neovisno jesu li napisane u iskrenom prvom ili zamaskiranom trećem licu, dijelimo zajednička mjesta. Takva mjesta želim bilježiti. Otvorenih očiju i bez imalo inata."

Julijana Matanović

četvrtak, 20. travnja 2017.

Žena je ženi tetka

Početkom godine predlagale smo u book clubu knjige koje želimo čitati kroz godinu, a ja sam predložila Atwoodinu Sluškinjinu priču jer je riječ o naslovu koji često iskače iz pop kulture i svaki filmofil i gilmoregirls fan koji drži do sebe želi ju pročitati. Kupila sam knjigu u antikvarijatu jer je knjižnica nije držala na svojim policama, i pomislila sam da, onakva žuta i neotvarana godinama, zasigurno  i nije prevrijedna pažnje. Naime, u Hrvatskoj je izdana davne 1988. godine, a na prošlogodišnjem Interliberu moglo se naći isto to izdanje - što će reći da se tijekom ovih 29 godina nije ni rasprodalo! Znatiželja me izjedala - što je pošlo po zlu s ovim klasikom?


Sama naslovnica nije atraktivna, a naslov avocira radnju smještenu u daleku prošlost. Međutim, tko god je čitao Atwood, treba biti spreman na sve! Protagonistica Sluškinjine priče sluškinja je Offfred iliti Fredova. Žena je to kojoj su negdje 2000. godine u državi SAD, baš kao drugim njenim kolegicama, priopćili da je dobila otkaz i da sva njena imovina prelazi na njenog muža - donesen je, naime, zakon kojim je ženama zabranjeno raditi, zarađivati, posjedovati. Ukratko, njihov život sveden je na njihovu biološku zadaću - rađanje. Žene koje su preljubnice ili imaju djecu poslane su u Centar koji vodi vlada, a u kojem ih vladine agentice zvane tetke obučavaju za život sluškinje koja služi svom Zapovjedniku i njegovoj supruzi na način da im je surogat majka, recimo to uljepšanim riječima. 


O knjizi sam puno razmišljala nakon što sam je pročitala, a progonila me i u snovima. Sanjala sam da mi odvode Franku i neprestano se propitivkivala - jesu li nama, ženama, određene osobine urođene ili je naše ponašanje naučeno, jesmo li u svom životu patnice, jesmo li si za sve same krive, ili smo junakinje svog života koje kroje svoj život po svojoj mjeri? Iako je knjiga izdana 1985. godine, a vrijeme radnje je oko 2000., država Gilead, u kojoj su ženama ukinuta sva prava i dana im je prilika (thanks a lot) prežive iznajmljivanjem maternice neplodnim suprugama plodnih muškaraca, nije prikaz posuđen iz znanstvene fantastike, ta i sama autorica zazire od spajanja tog žanra s knjigom, nazivajući je spekulativnom fikcijom.


Atwood je pronicljiva žena koja se ne voli nazivati ni političarkom ni feministicom, a ipak svojim jednostavnim stilom glasno progovara o bitnim temama. Vrsna je pripovjedačica, i ovu knjigu preporučila bih svim ženama - njoj nije namjera šokirati, niti prikazati Fredovu kao heroinu, nego poručiti da je svesti ženu na bilo koji stereotip pogubno za ženu, ali i za društvo u cijelini. Sve smo ponekad krhke, iscrpljene, preteško nam je žonglirati s poslom i životom majke i supruge, ali trebale bismo cijeniti slobodu koju imamo - žena danas može sve što poželi, pa tako i preživjeti ono za što je bila uvjerena da će ju koštati glave. Još uvijek život žene podrazumijeva neku vrstu dokazivanja i borbe, i stoga uvijek moramo biti budne, spremne i uporne, i svjesne da bi nam dani često bili bezbrižniji da smo u ovom svijetu muškaraca jedna drugoj potpora, nada i inspiracija - jer, sjetite se, real queens fix each other's crown.


"Dali smo im više nego smo im oduzeli, rekao je Zapovjednik. Sjeti se svih njihovih nekadašnjih muka. Zar se ne sjećaš samačkih barova, ponižavajućih namještenih sastanaka u srednjoj školi? Tržišta mesa. Zar se ne sjećaš užasna jaza između onih koje su lako mogle doći do muškaraca i onih koje nisu? Neke su bile očajne, gladovale da omršave, ili pumpale prsa silikonom, dale si rezati nosove. Sjeti se ljudske bijede."

"Moja crvena suknja dignuta je do struka, ali ne više. Ispod nje Zalovjednik jebe. Ono što jebe nalazi se u donjem dijelu tijela. Ne kažem da vodi ljubav, jer to i ne čini. Ne bi bilo točno reći ni da spolno opći, jer to podrazumijeva dvoje ljudi, a u ovom sudjeluje samo jedna osoba. Ni silovanje ne bi odgovaralo: ovdje se ne događa ništa na što nisam pristala. Nisam imala mnogo izbora, ali nekakav sam ipak imala, pa sam odabrala ovo. "

nedjelja, 16. travnja 2017.

Sretan Uskrs!







Sretan i blagoslovljen Uskrs, da ga provedete na suncu (ili barem svježem zraku), uz Boga i svoje najmilije - i da pamtite i upijate svaki trenutak!