Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od ožujak, 2022

All you need is love

Držim uokviren notni zapis Beatlesove "All you need is love" na ljubljenoj polici s knjigama. Zapravo, držala sam ga do nekidan, kad je, ničim izazvan, pao s police i razbio se. Nisam praznovjerna žena, ali svejedno sam danima razmišljala o tom omenu. Što ako ljubav nije dovoljna? Ako je ljubav sve što trebam, zašto u zadnje vrijeme želim pobjeći iz svoje kože? Zašto mi se čini da će me svijet pregaziti, da se ne znam nositi s odgovornostima i omanjim preprekama u ovoj igri života? Zašto mi smeta žamor, zašto se sve više povlačim u sebe? Je li to normalno? Zašto sam toliko tjeskobna, nesigurna, nevesela? Lijepa književnost je moj životni guru - od Matta Haiga sam naučila da čak ni depresija ne traje zauvijek, iz "Hamneta" sam naučila da nisu vremena u kojima živimo izazovna onoliko koliko mi mislimo (uvijek može gore!), stolareva kći iz Segeta poučila me da je u redu uživati u samoći, pa sam se, logičnim slijedom, počastila knjigom Elif Shafak "Kako sačuvati me

Kućanica koja je inspirirala Stephena Kinga

Možda ste se daleke 1999. frajerisali pa u videoteci posudili "Progonjene" (glavne zvijezde tog filma bile su Catherine Zeta-Jones i Owen Wilson, zabavno, zar ne?) ili ste se u panici preznojavali gledajući Kingovu mini seriju "Rose Red". Ako i niste odrasli uz holivudsku gotiku, u mainstream produkcija o ukletim kućama morala vas je uvući Netflixova serija o ukletoj Hill kući i boravku sedmeročlane obitelji Crain u njoj. Zanimljivo, svi su ti filmovi i serije nadahnuti romanom "The haunting of Hill house" američke spisateljice Shirley Jackson. Shirley Jackson bila je wicked pisac kratkih priča, gotičkih romana i memoara o obiteljskoj svakodnevici. Naime, Shirley je bila majka četvero djece, ali i neka vrsta mame blogerice u 1950.-tima, jer njezine su priče objavljivanje u časopisima i novinama. Njezin muž, Stanley Edgar Hyman, bio je poznati književni kritičar i profesor na Bennington Collegeu u Vermontu, kojeg je Shirley svaki dan dočekivala s kuhanim r

Pakleni šund

Ako sam nešto iz svog iskustva pravnice naučila, to je onda da je za žestok spor potrebno samo dvoje ljudi, i da svaki zakon (a i slični akti) ima najmanje 15% odredbi koje dobro izgledaju na papiru, a actually su neprovedive. Zašto bi onda, pobogu, jedna pravnica i jedan psiholog (bračni savjetnik, k tome!) u svoj brak upleli cijeli kult i zašto bi pokušali svoj bračni život organizirati po pravilima koje su nametnuli nepoznati im ljudi? Govorim, dakako, o knjizi "Bračni pakt" američke autorice Michelle Richmond u izdanju Lumena (2018). Knjiga je to koja je prevedena na trideset jezika, koja je svjetski bestseler, koju je Andrea izabrala za knjigu ožujka u našem book clubu (e, Andrea, crna Andrea) - daklen, pravi hit. Šteta što hitovi gotovo uvijek dolaze u kombinaciji s prevelikim očekivanjima. "Bračni pakt" priča je o novopečenom bračnom paru, Alice i Jacku. Alice je prekul workaholic odvjetnica koja je nekoć bila članica rock banda, a Jack je uštogljeni bračni

Bolna ostavština velikog barda

Iako sam svoju buntovna-i-načitana-tinejdžerica personu osmislila po liku Kat Stratford, protagonistici filma "10 things I hate about you", moderne verzije njegove drame "Ukroćena goropadnica", nisam baš tako rano spoznala genij Williama Shakespeara. Njegova vještina pisanja prirasla mi je k srcu tek u srednjoj školi, na satu hrvatskog jezika. Čitali smo Shakespearove sonete, dečki su kolutali očima, a ja sam pomislila da ti soneti opisuju ljubav onakvu kakva jest - osjećaj privrženosti koji se opire svim nesavršenostima. "Božicu nikad ne vidjeh da hodi, –A moja draga ide samo tlima; Tako mi neba, ipak divna mi je, I nijedna joj druga ravna nije." Pitala sam se, koja je to mila djeva očarala velikog barda iz Stratforda na Avonu? Kojoj se to čarobnici dodvoravao ovim stihovima? Maggie O'Farrell, književnica koju svojataju Irci, ali i Škoti, otišla je korak dalje od mene i moje opsesije Shakespearovom romantikom - otkad je u srednjoj školi čula da je Sha

Nekako s proljeća

Korizma je počela, prigodno se čita Flannery O'Connor. Čitam njezine rečenice kao pokoru, čitam ih nekoliko puta zaredom, ljepljive su kao katran. Volim tu masnu ružnoću za kojom ona poseže da bi ukazala na potrebu za promjenom u našem poretku. Volim - I'm weird that way . Za one koji ne poznaju njezin lik i djelo, reći ću da je riječ o neokrunjenoj kraljici američkog Juga, odnosno southern gothica . Ženski William Faulkner - nazivali su ovu pobožnu i stidljivu ženicu koja je 1964. umrla u 39. godini od lupusa. Neobična književnica, poznata kao kratkopričaš, obožavala je majonezu, iz hira je uzgajala paunove, i bila je rasist (so they say) . Nikad nije glasno sudjelovala u raspravama niti čitala svoja djela naglas, a u svom pismu toliko je provokativna! Tar water = a cold infusion of tar in water formerly regarded as a cure-all. Roman "Siloviti prisvajaju nebo" drugi je i zadnji roman Flannery O'Connor, objavljen 1960. Na njegovim prvim stranicama čitatelj saznaje