Šljokičasta žena

S nedjelje na ponedjeljak pao je prvi snijeg. Juraj je spavao, a Franka je otvorila oči, nesvjesna bjeline koja je zavodljivo mamila na prozor. "Jutro je, imam iznenađenje za tebe", rekla sam, a ona je bacila pokrivač sa sebe. Naime, samo dva dana ranije, na Božić, Franka je svečano obećala da nagodinu ("za svoj 8. Božić", bio bi točan citat) od Djeda Božićnjaka neće tražiti poklone, da će poželjeti samo snijeg. Prišla je prozoru, zgužvanih obraza, u pidžami, odmaknula zavjesu i viknula: "Pao je snijeg! Samo zbog mene!" To je čarolija Božića - to je radost koju može donijeti samo dijete! "Da, samo zbog tebe!" nasmijala sam se, pa objesila kutove usana, pitajući se hoće li nagodinu Franka vjerovati u Djeda Božićnjaka, i u snijeg koji pada samo za nju, hoće li vjerovati u išta. Godine lete, i djeca već su ljudi, a vrijeme svima sudi, kaže ona pjesma. Zaustaviti vrijeme ne možemo - možemo samo pamtiti čarobne trenutke, one koje doživimo u svojoj nut

Znala sam da se Francine Rivers proslavila pišući ljubavne romane pa sam godinama izbjegavala susret s njezinim hitom "Reedeming love" iliti "Iskupljenje" po naški, iako je to omiljena knjiga moje prijateljice Martine (znam, znam, odbijanje čitanja prijateljičine omiljene knjige prekršaj je ravan odbijanju upoznavanja odabranika njezinog srca pa se nadam da ću se ovim osvrtom iskupiti). Težak je to naslov, morate priznati - nije čovjek u svako doba spreman čitati o iskupljenju, puno je to posla. Pa čovjek kukavički čeka, a onda ga Holywood punuka da prestane odgađati ono što može učiniti već danas. U takvom svijetu živimo, pa znate i sami. Dođoh, vidjeh trailer za film "Reedeming love", uzeh u ruke knjigu nad kojom su plakali milijuni čitatelja, a većina ju je čitala nekoliko puta. Nadahnuta pričom proroka Hošee, koji je svim srcem ljubio svoju suprugu upitnog morala, čak i nakon što ga je ostavila, postavši tako simbolom Božjeg odnosa s izraelskim narodom

U muku hladne spavaće sobe, stajala je kraj prozora. Mjesec joj se rugao otkrivajući prašnjavi put kroz selo. Uzalud je čekala. Noć joj se učini samotnijom nego inače. Mlijeko joj ispuni grudi pa na prstima priđe kolijevci. Ondje ju dočeka tišina. - Dada, dada, mala jedva diše! - reče dotrčavši do postelje svog oca, s kojim je dijelila dane otkad joj je mati ostavila kuću i avliju u nasljeđe. Muškarac prinese janješce svjetlu, a brada mu zadrhti od nemoći. Mala usta bila su plava, malo tijelo još uvijek toplo u majčinim rukama. Pod teretom jauka noć se razbila na komadiće. "Neka bude volja Tvoja", ponavljala je nad rakom mrveći krunicu prstima. Oči su joj bile suhe, a pogled nije mogla skloniti s bijelog lica svoje djevojčice, djevojčice koju otac neće poznavati. Daleko je Makedonija. Predaleko, ako je vjerovati šaptu sela. "Ne'š ti vojnika, pored žive žene, naš'o zaručnicu u vojsci, makedonsko neko devojče, neće se taj vratiti u selo." Što god drugi govoril

Često će knjiški moljac, pogotovo onaj iz moje generacije, reći da je njegova ljubav prema knjigama rođena nad koricama Harryja Pottera. Čitala sam i ja sve nastavke knjiga o malom čarobnjaku, ali knjigoljupstvom sam se zarazila čitajući knjige Agathe Christie. "Tragedija u tri čina" bila je prva, i desetogodišnja ja bila je očarana. Obožavala sam taj svečani trenutak u kojem Poirot prokazuje počinitelja zločina. Istina uvijek izađe na vidjelo.  Kad je na studiju trebalo izabrati smjer, bez puno razmišljanja sam izabrala kazneno pravo. Kolegiji iz kaznenog prava bili su zanimljivi, ali najveći dojam nama, kaznenjacima, ostavio je posjet kaznionici u Požegi. Mi, veseli studenti bez brige na pameti, idemo posjetiti zatvorenice, sjećam se kao da je bilo jučer. Proveli smo jutro s upraviteljem kaznionice i nekoliko zatvorenica, razgledali zatvoreni, otvoreni i poluotvoreni dio kaznionice. Ispitivali smo zatvorenice o njihovom rasporedu, o posjetima obitelji, o rađanju u zatvoru,