Šljokičasta žena

Normalni se ljudi raduju odlasku na jug, a ja na izlasku iz Osijeka redovito gutam knedle, tuga me preplavljuje (znači li to da ovaj grad napokon smatram svojim, da ga imam pravo zvati domom?). Na radiju sviraju Crowded House. "Everywhere you go, always take the weather with you" (uglavila sam ju između pjesama Silentea i hitova Osječkih zumbića na playlisti MORE2023) - mogu li i Osijek ponijeti sa sobom? A onda, kad malo razmislim, shvatim da je najbolji dio odmaka od kućnog praga istraživanje novog, svojih novih verzija, novih gradova - i da ponekad uživam u tom istraživanju. Nisam nikad bila odvažna duha željna putovanja, ali otkad imam djecu, trudim se učiti ih prepoznavanju ljepote oko sebe. Zbog njih, zaljubila sam se u male pustolovine (nakon kojih slijedi povratak u poznato). Naravno, kao inspiracija mi služi i moje omiljeno prometalo kroz prostor i vrijeme - književnost. " - Putuješ li ti da bi oživio svoju prošlost? - glasilo je sada Kanovo pitanje koje se mogl

More u Istri nije ni nalik onom u Dalmaciji, ne miriše na slanu svježinu koja sve čini novim. Tu je zrak teži, moraš se na njega naviknuti. Ali pred oluju, čak i ovdje, kad s pučine zahuče, a valovi u nosnice prinesu miris ružmarina, uskovitla se u meni neka neopipljiva nada - sutra je novi dan, i ja bih mogla biti nova. Ponijela sam na ljetovanje "Na njenoj strani" Albe de Cespedes , talijanske književnice kubanskog podrijetla, uvjerena da ju neću imati snage ni načeti uslijed tempa kojeg na moru diktiraju djeca. Ali olujne noći i vlažna crvena zemlja stvorile su u meni čežnju za ovakvom vrstom knjige, za čvrstim tkanjem gorljivih rečenica, i nisam si htjela pomoći. U " Frantumalji " Elena Ferrante ovu knjigu napisanu 1949. navodi kao jednu od knjiga ohrabrenja, korisnim društvom dok piše, a na takve preporuke ja uvijek padam. Na prvoj stranici saznajemo da je ovo roman pisan u prvom licu. Njegova protagonistica je Alessandra koja je 1941. pripremala diplomsku radn

Fasciniraju me tajne marketinga zahvaljujući kojima svi posežemo za istim knjigama, istom glazbom i istim filmovima i serijama u isto vrijeme. Svim silama se opirem takvim tekovinama modernog života, tražim pravi trenutak, odgovarajuće raspoloženje i garanciju da će se nešto od ponuđenih medija podudarati s mojim ukusom prije nego se odlučim za konzumaciju. Naši izbori trebali bi govoriti o nama. Ukratko - tek sam sada, na ljetovanju (a kako drugačije), poželjela pogledati "The White Lotus" , čijeg autora štujem otkad sam prvi put gledala "School of Rock" (respect, Ned Schneebly!). Ako seriju niste gledali, reći ću samo da se prva sezona sastoji od samo šest epizoda, da se radnja zbiva na predivnim Havajima, u jednom hotelu, u kojem ljetuju mahom bogati privilegirani bijelci, svi nesretni na svoj način. Satira mi se svidjela, mužu se svidjela Alexandra Daddario, win-win situation. Svidio mi se i način na koji knjige koje likovi čitaju govore o njima, o onome što im

Ako ste roditelj, dobro znate kraj zvan Mumindol i njegove osebujne stanovnike. Možda znate i da ih je stvorila finsko-švedska književnica Tove Jansson , žena nježne, ali moćne mašte i ruke (osim sto ih je napisala, knjige o Muminima je i ilustrirala), ali sigurno niste znali da je Tove Jansson pisala i knjige za odrasle. "Knjiga o ljetu" jedna je od njih, iako sam je pronašla na dječjem odjelu gradske knjižnice. Zamislite jutro na otoku na kojem je noć prije kišilo. Stijene su natopljene vlagom, boje su intenzivnije, komadići kore drveta plutaju u vodi, vlati šaša klate se uz obalu, raslinje glasno diše, izmaglica skriva patke gakalice u daljini. Možda biste mogli posegnuti za toplim pokrivačem uz petrolejku, ili za šalicom čaja, i prepustiti se ljetu, koliko god ono nepredvidljivo bilo. Na takvom otoku u Finskom zaljevu borave junakinje "Knjige o ljetu", šestogodišnja Sophia i njezina baka. Ondje je i Sophijin otac, ali on je sporedan lik, ima svog posla. Sophiji

Nije lako odlučiti koju knjigu ponijeti na putovanje. Uznemirujuća atmosfera romana, dosadni stil pisanja ili naporni likovi mogli bi pokvariti doživljaj morskog dokoličarenja (onoliko dokoličarenja koliko dopuštaju djeca koja mamaču po cijeli dan, nalazili se mi na adresi prebivališta ili boravili na morskom žalu). No, o ovoj knjizi nisam dvojila - spazila sam je na polici knjižnice i stavila pod mišicu. Izbjegavam čitanje "Genijalne prijateljice" jer ssm lijena za čitanje serijala (njih se bojim još više nego debelih knjiga), ali lani su  "Dani zaborava"  na mene ostavili snažan utisak i bilo je pitanje vremena kad će mi se Ferrante ponovno naći u rukama. Protagonistica romana "Mračna kći" je Leda, žena praznog gnijezda ("Prvi put u gotovo dvadeset pet godina više nisam osjećala napetost što se moram brinuti o njima."), koja putuje na more za vrijeme godišnjeg odmora. Već na prvim stranicama jasno je da sam pozvana (i da pozivu ne mogu odoljeti

Znate kako to ide. Zgodna ženska, nalarfana i ondulirana, ulazi u ured privatnog detektiva. Koraci joj odjekuju hodnikom zgrade, usred bučnog grada u kojem svaki pravi muškarac igra po vlastitim pravilima, a žene su samo dekoracija. U uredu, sa čašom viskija na stolu, čeka ju privatni detektiv (mantil mu visi na vješalici). Dim cigare obavija ga dok sluša ispovijed gospođice kako li se već zove. Zgodna ženska bome, ali detektiv joj ne vjeruje ni što stane crnog pod nokat. Doduše, ako pljune stotku, odradit će posao, pomisli i naheri šešir preko sumnjičavog nosa. Klasika, zar ne? Malteški sokol - Dashiell Hammett Bogart nikad nije bio moj tip detektiva pa "Malteškog sokola" nisam gledala, iako me posao privatnih detektiva uvijek intrigirao. Draži mi je bio Inspektor Škrga iz Ribljeg redarstva, kategorija-za-sebe-Poirot ili srednjoškolka PI, Veronica Mars (po meni, najbolja teen serija svih vremena - i ne sudite ju po filmu!). Odmetnuti od policije, privatni detektivi predstavl

Svaka se žena sjeća onog ljeta kad je postala lijepa, onog ljeta kad je prvi put obukla malo užu majicu, počela nositi grudnjak, raspustila kosu ili je ukrasila hrpetinom plastičnih leptirić-kopčica (or is it just me?), a dječak iz susjedstva pogledao ju je s nevinim divljenjem koje je u njoj izazvalo čitav spektar emocija ("sjajno, ali i plaši"). Zato, otkad sam vidjela ovaj naslov Jenny Han, čiji sam serijal o Lari Jean Covey ranije zavoljela ( Shug malo manje), pomno sam pratila stanje dostupnosti u katalogu gradske knjižnice. "Moje usne više nisu bile moje. Dotaknute su." Protagonistica trilogije "Ljeto kad sam postala lijepa" je Isabel zvana Belly koja od djetinjstva s majkom i bratom Stevenom ljetuje u mjestu Cousins, gdje kuću na plaži ima mamina najbolja prijateljica, koja ima dva sina, Conrada i Jeremiaha. Belly je romantična sporty dušica koja je oduvijek bila zaljubljena u Conrada, koji je tog određenog ljeta osamnaestogodišnjak, a koji ju gle

Nisam ja žena od mode. Ne uzbuđuju me sniženja na web shopovima, mrzim čekati na ulazu u Zarinu kabinu za presvlačenje, moji au naturel nokti već su zloglasni, nosim jednu torbu (dok se ne raspadne), ne znam što je tonik ni čemu služi bronzer, ali pobenavim u ljetne dane - oduševljavaju me boje i uzorci ljetnih haljina i bosonoga bezbrižnost sandala! Svakog ljeta ponovno se zaljubim, u šarenilo, u slobodu, u putovanja, u život, a u skladu s raspoloženjem biram i knjige. Oris - Rachel Cusk Tekst Rachel Cusk mi se najprije učinio suhoparnim, a u nekom trenutku trebao je postati genijalno pronicljiv, ako je suditi po osvrtima na Goodreadsu . Ukratko, u njemu pripovjedačica, inače Engleskinja, razvedena žena i majka, prepričava susrete s raznim ljudima na svom putu prema Ateni, gdje treba održati tečaj kreativnog pisanja. Nezgodna situacija - čitatelj očekuje od pripovjedača da preuzme glavnu ulogu, ali misteriozna pripovjedačica (i učiteljica budućih pisaca, k tome) nonšalantno se oglušuj

Vječito sam u potrazi za svojom novom najdražom knjigom. Ona nije objektivno najvještije napisan roman, nagrađivana zbirka ili djelo hvaljenog pisca beletristike, ali je meni najdraža - zbog rečenica toplog tona i živahnog ritma, zbog živopisnih likova i nezaboravne priče iz koje ću, naravno, sebično prisvojiti ono najbolje. Nije mi ovu knjigu preporučio ni bloger ni youtuber, a bome ni prijatelj ni poznanik - pronašla sam je na nekom nasumičnom popisu romana poznatih po atmosferi malog grada. Uz naslov "Empire Falls" pisalo je "podsjeća na život u Stars Hollowu" - kupila sam je sljedećeg dana za 50 kn na Knjiga.hr . Roman John-Irvingovski započinje pričom o obitelji Whiting koja u Empire Fallsu, izmišljenom gradiću u Maineu, odvajkada posjeduje tvornice tekstila i papira (prve stranice doista su me podsjetile na sam početak "Kućnih pravila"), i koja si štošta uzima za pravo. Nakon Elijaha i Honusa, nasljednik obitelji je Charles Beaumont zvan C. B., koji