srijeda, 31. prosinca 2014.

Zbogom, godino, bila si dobra!

Iako mi je 2014. na samom početku mirisala na neizvjesnost i paniku, ispostavila se kao najljepša godina u mom životu! Obuhvatila je puno seljakanja, puno ljetnih izleta s dragim ljudima, puno sunca i mora, romantičnih vikenda, nekoliko vjenčanja (i nekoliko neizbježnih sprovoda). Tijekom 2014. bila sam smotana, glupa, hrabra, uplašena, nestrpljiva, uzbuđena, velikodušna, kreativna, ljuta, zahvalna, smirena, zaljubljena i - sretna.


Ove godine postala sam sudski savjetnik, dobila posao na neodređeno vrijeme, postala supruga muškarcu kojeg volim pola svog života i vratila se kući - i često mi je napamet padao ovaj citat iz Coyote ugly (koji je bio pravi hit daleke 2000., da znate):


Kraj je godine, i misli mi bježe i k mojoj staroj prijateljici Bridget Jones, po uzoru na koju sam uvijek radila popis novogodišnjih odluka - ići u teretanu, naučiti talijanski, uštedjeti, pročitati bar stotinu knjiga, raditi još više popisa i sl. Sorry, Bridget, ove godine neću si postavljati nerealne ciljeve. Sve što u nadolazećoj godini želim je:

- jesti zdravo
- uživati u šetnjama i plivati
- biti spremna za nove izazove
- živjeti u trenutku i ne opterećivati se budućnošću
- biti blizu Bogu
- ne mrziti komarce
- muža svakodnevno obasipati malim znacima pažnje
- prihvatiti ono što ne mogu promijeniti
- popiti puno kava s prijateljicama
- posjetiti mjesta u Hrvatskoj koje nikada ranije nisam
- organizirati ludu obljetnicu mature
- biti najbolja strina koja mogu biti
- pogledati puno filmova sa sestrama
- pročitati puno knjiga
- pisati pisma i razglednice
- biti kreativna
- onima koje volim to i pokazati
- tražiti oprost i opraštati
- tu i tamo si dopustiti lijeni vikend u pidžami
- biti dobra u svom poslu
- voljeti život


Sve najljepše želim vam u Novoj 2015. godini - neka bude vesela i puna lijepih iznenađenja!

srijeda, 24. prosinca 2014.

Božić - ultimativni dolazak kući

Čestitam vam Adama i Evu! 

Iako mi je ovo prvi radni Badnjak u mom trogodišnjem radnom vijeku (iz Šibenika sam na godišnji odmor bježala prije Badnjaka), nikada nije bio veseliji! Iako mi je kroz badnje jutro tisuću spisa prošlo preko ruku, ipak sam darivala nove kolege paketićima sa zobenim keksićima. Iako radim, još danas bit ću sa svojim obiteljima - jer ovog Božića sam doma - bogatija za dvije obitelji! 

Bor nismo mislili kupovati jer ćemo blagdane provesti u Našicama, ali prijatelji su nas iznenadili božićnim drvcem i svom opremom koja ide uz njega jer je red da prvog Božića u braku imamo svoju jelku! Tako je malo dovoljno da se drugoga razveseli! Ovaj ćemo poklon zauvijek pamtiti! 


Ovog Božića stvarno ništa ne želim, osim biti zahvalna Bogu na svemu što mi je darovao ove godine - najljepše do sada! Pa, daj nam, Bože, svima milost da se ovog Božića vratimo k Tebi te da primimo svjetlo Božića u svoja srca i ondje ga nosimo kroz sljedećih 365 dana!

Sretan vam i blagoslovljen Božić!


četvrtak, 18. prosinca 2014.

Throwback Thursday

Koliko stvari u svom životu uzimate zdravo za gotovo - krevet u kojem spavate, osobu kraj koje se budite, doručak koji pojedete uz kavu, kolege s kojima radite, slobodne sate koje provodite u toplini svog doma?

Prije nekoliko godina, i ja sam život uzimala zdravo za gotovo. Sada, trudim se živjeti tako da sam svakoga trenutka svjesna kolikim blagima me Otac daruje - suncem koje probija oblake, šetnjom šumom, kavom s kolegicom koju poznajem od malih nogu, ručkom koji mi suprug pripremi, božićnim drvcem kojim nas prijatelji iznenade. U to ime, danas dijelim (kao pravi sharer, kakav jesam) s vama nekoliko fotografija koje sam fotografirala ovog vikenda, dok sam uživala u toplom danu u lijepim Našicama.


utorak, 16. prosinca 2014.

Sreća je u malim stvarima (1)

Dugo nisam izdvojila omiljene mi stvari, a kojima odajem počast svim onim sitnicama koje su me uveseljavale, jer važno je u životu biti zahvalan i sreću pronaći u malim stvarima.

Ako me nešto veseli, to je onda peckarenje kolača, i to u kući moje majke koja mi uvijek kaže da sam rođena za peckarenje, pogotovo kad mi je ona sudoperka (ja pravim kolače i pravim nered, a ona sprema za mnom). Obitelj mog muža voli kolač bajaderu pa sam pokušala pronaći alternativu tom kolaču koji baš ne ljubim. Recept možete pronaći ovdje - vanilin bajadera, a voljet će ga i oni koji vole klasičnu bajaderu, ali i oni koji nisu njezini obožavatelji, zahvaljujući mirisu naranče, lješnjaka i kakaa koji savršeno pristaju uz kremu od vanilije.


Kad smo već kod klope, dobro smo klopali u osječkoj Rustici, ali i u vukovarskoj Dunavskoj golubici, koju smo posjetili prije promocije nove knjige Ivane Šojat Kuči - Jom Kipur, koja se održavala u Centru Bono u Vukovaru. Preporučujem puretinu punjenu špinatom i sirom uz njoke na sezamu!


Teško mi je ukratko sročiti dojmove o Jom Kipuru, dugoočekivanoj knjizi legice Ivane, kojoj je dosadilo da se hrvatski branitelji prikazuju kao beznadni slučajevi koji su paraziti našeg društva. Budući da je i sama ostavila studij i postala braniteljica, ovu knjigu posvetila je budućim naraštajima koji su dužni upoznati se s ratnim stradanjima iz perspektive jednog običnog čovjeka koji je za Hrvatsku, koja danas propada, bio spreman dati svoj život. Glavni lik romana o praštanju i preživljavanju je dragovoljac Josip Matijević koji se nalazi na psihijatriji i kojeg liječi neiskusni mladi doktor Grgur Romić, koji se i sam bori sa svojim demonima. Knjigu o Vukovaru i o Osijeku, te njihovim hrabrim borcima pročitajte još ove zime, u spomen na one koji su svoje živote dali, ali i na one koji ih još žive, usprkos ranama koje ne mogu zacijeliti.


Napokon smo dopremili ostatak stvari iz Šibenika i punim plućima se upustili u osječku avanturu. Naši dobri stanodavci poslali su nam, zajedno sa stvarima, suvenir Šibenika - glavu s katedrale, i to one najljepše, koja, kako kažu, prikazuje kći Juraja Dalmatinca, lijepu Jelenu. Ja je ipak ne mogu pogledati, a da ne vidim Brešanovu Klotildu, zbog čega ću je rado izložiti na zidu jednog dana, kad izblijede sve tužne uspomene koje vežem uz šibenske kale.


Svoj vikend već uobičajeno poklanjam svojoj šestogodišnjoj nećakinji koja jedva čeka taj petak samo da me opet vidi (nenamjerna referenca na Vlatku Pokos). Proteklog vikenda gledale smo jedan od mojih omiljenih crtića iz djetinjstva - Svi psi idu u nebo (zbog čega sam bila prisiljena odgovorati na pitanja tipa "A kako umreš? A šta je raj? A tko tamo živi? Je li tamo Bogo? Kako da ja dođem tamo? I jesu tamo stvarno svi psi?", te crtić Snježnu kraljicu, koji je nastao na temelju istoimene knjige H. C. Andersena. Nisam joj imala srca reći da je Frozen nastao od Snježne kraljice, pustila sam ju da mi objasni kako je Elsa Annu pogodila ledom baš kao što je Snježna kraljica pogodila dječaka Kaja, ali nije to namjerno napravila, nego slučajno! Tko to more platit'!


Omiljena stvar ovih dana mi je moje novo radno mjesto. Svakog dana dobivam sve više posla, a i kolege su zadovoljne mojim radom. OK, još uvijek sam nervozna kad primim spise u rad i kad se od mene očekuje da ih samostalno riješim, ali uživam u učenju, kao i u činjenici da mi da radni dan proleti!

ponedjeljak, 15. prosinca 2014.

Svi smo ludi za Cameron!

Ponedjeljak. Uf. Ako ste zaposleni, već ste ga prokleli jer je došao prebrzo, a ako ste nezaposleni, cijeloga dana na jetra vam ide radni narod koji kuka jer se opet morao ustati rano i zaraditi svoju plaću i piti kavu pet puta tijekom radnog vremena. I nikad na zelenu granu! Kojoj god grupi pripadali, ponedjeljnu večer mogla bi vam uljepšati komedija The other woman (2014) koju ovim putem toplo preporučujem.


Za početak valja reći da u njoj glavnu riječ vodi urnebesna Cameron Diaz, za kojom smo, vjerujem, svi ludi još otkad je spermom napravila friz u Svi su ludi za Mary. Cameron je utjelovila urbanu poslovnu ženu koja se, nakon dugo vremena, zaljubila do ušiju i koja planira zajednički život sa svojim novim divnim boyfriendom (Nikolaj Coster-Waldau). Sve bi to bilo krasno da ne otkrije da je taj savršeni momak zapravo oženjeni momak - i da ne upozna njegovu gospođu suprugu (Leslie Mann). Supruga na rubu živčanog sloma i ljubavnica koja to odbija biti ubrzo postaju bff, a svojoj ekipi dodaju i ljubavnicu number 2., koju glumi obdarena Kate Upton - zahvaljujući kojoj ćete uspjeti nagovoriti i dečka da s vama gleda ovaj chick flick.


One su moderne i šik, a zajedničko im je što ih je voljeni muškarac obmanuo, zbog čega će skovati plan kojim će mu zapapriti život i pri tome se izvrsno zabaviti! Film ima odličan soundtrack i glumačku postavu, a idealan je za gledanje s prijateljicama! Uživajte!


srijeda, 10. prosinca 2014.

Duh Sadašnjeg Božića

Savršeno je vrijeme za čitanje Božićne priče (pjesme) Charlesa Dickensa. Priča o čangrizavom Ebenezeru Scroogeu izdana je za Božić prije 171 godinu, i do danas je prekopirana, opjevana i ekranizirana nekoliko tisuća puta. Neku njezinu inačicu sigurno ste do sada u životu pogledali, ali, jeste li pročitali knjigu koju je Dickens napisao samo kako bi zaradio novac potreban za otplatu dugova? 


Ovih dana uzela sam ju ponovno u ruke i potpuno se prepustila duhovima prošlih, sadašnjih i budućih Božića, svemu što sam bila, što jesam, što ću tek odlučiti biti. Baš kao i Scroogeu, pomisao na prošle Božiće razvlači mi osmijeh preko lica. Sjećam se svake cigle, svakog pokreta, svakog kolača, samo je boja glasova potpuno iščezla. Mislim na djeda koji mi glasno čestita Božić i trlja svoju grubu bradu o moje rumene obraze, znajući da me to škakljika i tjera u smijeh. Slama je pod stolom, a bakin krispan okićen je bombonima kojima je rok trajanja istekao prije nego li sam se ja rodila. Svi smo zajedno, grleno se smijemo i otimamo za riječ. Takvi smo vam mi. Da mi se vratiti, šapnem. Bilo je to jednostavnije vrijeme... ili se takvim sve čini iz perspektive djeteta?

"Ja sam smrtnik,", prigovori Scrooge, "i podložan sam padanju."

Svakog dana pred nas se stavlja izbor - hoćemo li biti preopterećeni svojim problemima ili ćemo primijetiti svog brata koji ne traži ništa osim našeg vremena i pažnje? Prepreke koje moramo svladati ponekad nas potpuno obuzmu, i ljudi nam prestanu biti važan faktor u životu. Dok ganjamo karijere i nastojimo od sebe napraviti ljude, naš svijet može prekriti mrkli mrak, iz kojeg sami izaći ne možemo. Zbog toga nam je potrebno Svjetlo, Ljubav, Blizina, Božić, ma potreban nam je Bog. Potrebno nam je ovo vrijeme provedeno s obitelji, svima, jer svim srcem vjerujem da ono obnavlja sva prazna srca, čak i ona koja nisu ni svjesna pustinje koja u njima vlada. 

"Mnogo je toga, mnim, iz čega sam uspijevao istjerati nekakvo dobro, no od čega nikad nisam imao koristi", odvrati nećak. "Pa tako i iz Božića. Pa ipak sam siguran da u božićnim danima - pri čemu ne mislim na štovanje što ga ištu sveto ime i svetiji nastanak, ako se to, kad je riječ o ičemu što se odnosi na Božić, može ikako zanemariti - kad god bi na njih došao red, vidio nešto dobro: jer to su dani lijepi i milosrdni, puno praštanja i dobrote: i to je jedino meni poznato doba, u čitavom dugom godišnjem kalendaru, kad se čini da su muškarci i žene, kao po nekom dogovoru, spremni slobodno otvoriti srce, i spremni u ljudima što stoje pred njima zaista vidjeti suputnike do groba, a ne tek pripadnike druge rase, stvorenja što putuju nekim drugim putovima. I stoga, ujače, iako mi to nikad nije u džep spustilo ni trunak ni zlata nni srebra, ja ipak vjerujem da sam od toga imao koristi, te da ću je imati i ubuduće; i stoga velim, neka bi ga Bog blagoslovio!"


Nitko ne želi svjesno postati Ebenezer Scrooge, a, ipak, toliko je mrguda oko nas, toliko onih koji nisu spremni oprostiti ni sebi, niti onima koji čeznu za njihovim oprostom. Našom zemljom vladaju loše vijesti i još lošije prognoze. Ipak, nadam se da ćemo svi ovoga Božića - bez obzira na neostvarene ciljeve, razočaranja ili rane - pronaći mir u svojoj duši i odlučiti biti svijeća koja obasjava tamu oko sebe.

ponedjeljak, 8. prosinca 2014.

Na obali Drave umoran odmara grad

Mislila sam da ću s Osijekom nastaviti tamo gdje smo stali prije četiri godine, kad sam grad napustila s diplomom u rukama. Prvog dana išla sam kupiti pecivo, da bih shvatila da pekarnica na tom mjestu više ne postoji. Drugog dana išla sam u Optimu raskinuti ugovor, kad, pazi, Optime više nema na tom mjestu! Odustala sam od samouvjerenog koračanja ulicama Osijeka - dat ću mu priliku da me upozna, i da ja, iznova, upoznam njega!


Ujutro, dok idem na posao, prolazim kraj tržnice. Ljudi se tek spremaju za svoj radni dan. Nina na radiju pjeva "...u meni još ima nade za sve dobre i loše dane...", zrak miriši na domaće jabuke iz Petrijevaca.



Iako je nebo sivo, grad je ipak živ - ulice su pune lega i legica, studenti nose skripte na kopiranje, penzioneri idu na piju, tramvaji tutnje prekrcani. Tvrđa miriše na Božić, a Sakuntala park kao da sniva, unatoč buci koju stvaraju ljudi koji žure na posao.




Drava se obukla u tišinu. Siva je i bezvoljna. Baš kao i ja.

No, možda sve i bude dobro. S Osijekom. I sa mnom.

nedjelja, 7. prosinca 2014.

It's Beginning To Look A Lot Like Christmas

Druga svijeća je upaljena. Staze su sve ravnije. Božić ove godine doživljavam intenzivnije nego ikad ranije. Čim pomislim na 25. prosinac i kuću punu dragih ljudi, orose mi se oči - ove godine nisam samo u posjeti, ove godine sam kod kuće! 

Kroz adventsko vrijeme nastojim se pripremiti za Božić molitvom, ali najdraži dio adventa mi je glazba! Božićna glazba zaista je čarobna, zrači toplinom i radošću, duhom koji nas približava obitelji - kako Bogu Ocu, tako i ovoj svjetovnoj. Ne bih mogla odabrati omiljenu božićnu pjesmu, ali ove nedjelje predstavljam vam neke od najdražih mi božićnih albuma, koje redovito aktiviram već u studenom. 

Lady Antebellum - On This Winter's Night
Nije tajna da sam velika obožavateljica country glazbe. Vjera u Boga česta je tema country pjesama, a božićno vrijeme prilika je da country autori daju najbolje od sebe. Lady Antebellum ovim mi albumom uljepšava već treći Božić. Omiljene su mi Holly Jolly Christmas i naslovna skladba.


Kelly Clarkson - Wrapped in Red
Inače nisam veliki fan Kelly Clarkson, ne pratim njena ostvarenja pobožno, ali ovaj crveni album morao se naći na mojoj playlisti. Naslovnu pjesmu nadahnuo je film Love actually - enough said, zar ne? Ipak, moj favorit je Underneath the tree.


Michael Bublé - Christmas
Neodoljivi vokal gospona Bublea kao stvoren je za božićna okupljanja uz kuhano vino i vatricu. It's Beginning to Look a Lot Like Christmas, Santa Claus Is Coming to Town, Jingle Bells, sve klasike Božića pronaći ćete na ovoj poslastici od albuma.


Celine Dion - These Are Special Times
Ovaj album dive Celine izdan je 1998. i otprilike ga otada i slušam, svakoga Božića. Celine me naučila pjevati Adeste Fideles, a osim nje, na albumu ćete pronaći i legendarnu Prayer, O Holy Night, Ave Mariu, i moju omiljenu, najromantičniju božićnu - Christmas Eve.


Elvis Presley - Elvis' Christmas Album
Nisam ja za Bing Crosbyja, moje shvaćanje božićnog klasika je Elvis. Ovaj album najprodavaniji je božićni album u Americi svih vremena, što je dovoljan razlog da ga poslušate i da vam Božić ne bude nimalo blue.

srijeda, 3. prosinca 2014.

Nova misija: zavoljeti svoj posao

Proteklih dana kroz glavu su mi prolazile krilatice tipa "Svaki početak je težak", "Pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti", "Što te ne ubije, ojača te", schema vam je poznata. Još prije nekoliko dana bila sam savjetnica, imala svoju referadu, organizirani i uhodani posao. OK, nisam uvijek znala odgovor na svako pitanje, ali znala sam gdje ga potražiti. Voljela sam svoj posao. Trudila sam se. Bila je to pravna struka u punom smislu tih riječi. Sada sam opet na početku - novi grad, novi posao, novi kolege. Ne smijem se žaliti - uspjela sam se vratiti kući i radim u jednoj od najljepših osječkih ulica, ali, obeshrabrujuće je kad te se nakon godina iskustva smatra početnikom i kad ti se daju poslovi koje bi moglo obaviti dijete u trećem razredu osnovnjaka. No, vrijeme brzo leti (bar tako kažu) i valjda će doći vrijeme kad na posao neću ići s grčem u želucu i kad neću odbrojavati minute do kraja radnog vremena...


Apsolutno najbolji dio novog života je pauza koju mogu provesti ispijajući čaj ili toplu čokoladu s cimetom (kava ne odgovara mom nervoznom želucu - do toga je došlo!) s najbližim prijateljicama, koje rade u istoj ulici! Takvi ukradeni trenuci raduju me neizmjerno - stvarno sam kod kuće! Poslije posla stignem obići i svoju slatku nećakinju, staru 21 mjesec, koja voli cutati ljubitastom i narantastom bojicom, i koja me vuče za rukav da s njom plešem, dok šestogodišnja nećakinja iz Našica nestrpljivo čeka da dođem za vikend i pročitam joj Sniježno kraljevestvo još jednom (ako ne znate što pokloniti šestogodišnjakinjama za Božić - neka to bude nešto u Elsa & Anna điru).



Dragi i ja tek smo u utorak uspjeli pospremati stan i pronaći mjesto za svaku stvarčicu koju smo dovukli iz Šibenika, iz dvostruko većeg stana. Čak smo, poput pravih odraslih ljudi, kupili svoju prvu perilicu rublja (Gorenje, 5 kg, 1000 okretaja, ako vam to nešto znači) - ponosna sam. Nije mnogo, ali ovaj stan, smješten u blizini osječkog lege Šetača, bit će naše malo gnijezdo, barem sljedećih nekoliko mjeseci.


Prvi tjedan na novom poslu i s novim kolegama nije ispunio moja očekivanja, ali, usprkos hladnoći i kiši koja me smočila već prvog dana (nisam nosila kišobran, poput pravog ne-vjerujem-prognozi-Dalmatinca), trudim se iz petnih žila pronaći svoje mjesto na novom poslu. Neće biti lako, nikada nije bilo, ali znam da ću uspjeti, jer, za razliku od novog početka u Šibeniku, u Osijeku je uz mene moj dobri muž, koji je vječito moj oslonac i moja sigurna luka.