nedjelja, 27. ožujka 2016.

Frankin prvi Uskrs

Nema ljepšeg osjećaja nego kad za Uskrs ne moraš kupovati kartu, ne moraš pakirati stvari, nije potrebno da satima žuljaš guzu u autobusu, ne moraš plaćati tri kune da bi piškio negdje na pola puta, ne moraš ići kući - jer jesi kod kuće - s obitelji!


Ovo je Frankin prvi Uskrs i zato je poseban, a poseban je i jer smo uspjeli uskladiti njen raspored spavanja s rasporedom svetih misa u našoj župi!


Vrijeme s obitelji iskoristili smo za jutarnje maženje u krevetu, peckarenje keksića i kolača, ali i prave šibenske pince, za koju smo recept dobili od naše drage prijateljice Josipe. I mislimo da će ona postati dio naše obiteljske tradicije, zajedno uz domaću slavonsku šunkicu, naravno!




Bože hvala Ti na svemu!

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS SVIMA!

srijeda, 23. ožujka 2016.

Proljeće u Francuskoj!

Ah, Pariz u proljeće! Tko ga ne bi volio vidjeti u cvatu i suncu, pogotovo kad pogled kroz prozor izgleda deprimirajuće - kiša, opet! Ipak, ovih sam dana otplovila u Francusku zahvaljujući knjigama francuskih autora koje sam progutala i tako uživala u ovom mjesecu frankofonije.


Prvu od njih dobila sam od kuma i kume za rođendan - Popis mojih želja Francuza Gregoirea Delacourta (pitam se je li u rodu s Fleur Delacour - ispričavam se ako vam nije jasno o čemu ja to), koja je must read knjiga za 2016. godinu i savršen poklon za rođendan! Kum mi je napisao posvetu "U svakoj ženi čuči popis želja" (nakon dugo promišljanja) i naredio da uplatim loto, i osvojim ga, jer u knjizi glavni lik osvaja 18 milijuna eura i brižno čuva loto ček, tajeći od muža i bližnjih svoj dobitak, slažući u glavi popis svojih želja - onih sitnih stvari za koje mislimo da bi nam promijenile život, samo da ih imamo. Svatko ga ima, sastojao se on od skupog automobila ili od kalupa za kugluf (promaknuo mi je na sniženju u Plodinama, damn!) i svi sanjaju o tom nepresušnom izvoru novca koji bi nam kupio sreću. Ne volim previše doktora Housea, ali jednu sam njegovu rečenicu zapamtila za sva vremena - "Sretni ljudi ne igraju loto", i zaista, to je tako, jer sretni ljudi znaju da sreću čine sitnice koje se ne mogu kupiti - zdravlje, smijeh djeteta, obitelj na okupu, zagrljaj prijatelja kojeg dugo nismo vidjeli, mužev poljubac prije spavanja. OK, OK, ipak sam poslala muža da mi uplati eurojackpot - ali nisam pogodila niti jedan broj, nije to za mene. Hvala Bogu, neka tako i ostane, jer s novcem nisam baš najbolja - bolje mi idu ove stvari koje nemaju cijenu.


Druga knjiga koju vam mogu preporučiti već je spomenuta na blogu ranije - radi se o ovomjesečnom izboru mog Book cluba - legendarnoj Dobar dan, tugo Francoise Sagan. O njoj su svi nešto čuli, svi znaju da je 1954., kad je objavljena, šokirala francusku javnost, ali nitko zapravo nije siguran što krije taj kratki roman, često prodavan pod "ljubavni roman". Protagonistica romana je mlada Cecile, djevojka bez majke koja je odrasla u internatu, bez oca koji joj pažnju nastoji nadoknaditi lagodnim životom i ljetovanjem na francuskoj rivijeri. Ona u svom ocu Raymondu vidi uzor, nekoga tko se ne zamara promišljanjima, tko uživa u životu i mladim djevojkama koje mijenja kao čarape - sve do kobnog trenutka kada se odluči vjenčati profinjenom, i po godinama prikladnijom, Annom. U Anni Cecile vidi prijetnju i ona izvodi svakakve spletke ne želeći izgubiti netom darovanu slobodu. Roman je napisan maestralno, ostavljajući čitatelju da sam kroji sudbinu likova, po svom nahođenju i logici, zbog čega je Francoise Sagan i postala celebrity prije šezdeset godina - napisavši roman sa samo osamnaest godina! Uz vino i madeleines kolačiće (Sagan je prezime posudila od Prousta) sa svojim knjiškim prijateljicama raspravljala sam o boli, odgovornosti, promjeni i pobudama iz kojih pisci uopće stvaraju svoja djela, i uživala, toplo preporučujem!

utorak, 15. ožujka 2016.

Birthday week aux Gilmore Girls

Za četvrti rođendan na poklon sam dobila sestricu, i bio je to najljepši poklon koji djevojčica može dobiti! Godinama smo zajedno slavile rođendane koji su dan za danom, godinama puhale u dvije torte odjednom, i bilo je to super, sve dok starija seka nije počela na rođendan zvati prijatelje - rođendan sestrice pao je u drugi plan, da ne spominjem činjenicu da je u naš život stigla i mala napast zvana baby sestrica koja se trpala svagdje. Zato, ove smo godine rođendane odlučile slaviti drugačije - ja sam svoj proslavila u prošlu nedjelju (muž se posebno potrudio oko poklona, od čokolade, knjiga do masaže), a ona će u sljedeću - a cijeli tjedan između slavit ćemo svoje sestrinstvo (ya ya!) po uzoru na Lorelai i Rory


Možda nećemo ići na manikuru, niti ćemo jesti world's largest pizzu, ali evo što hoćemo:

1. Jedna drugoj preporučiti 1 film, 1 knjigu i 1 seriju i 1 glazbenika/grupu koju ova druga nikad ne bi pogledala/poslušala sama, a prvoj se jako sviđa – uz obavezu da će se film i serija pogledati (barem par epizoda), glazba poslušati (barem par pjesama) a knjiga pročitati u sljedećih 6 mjeseci i da će se javiti dojmovi.


2. Jedna s drugom podijeliti najdražu uspomenu koja uključuje ovu drugu (privatno, na Facebooku...)

3. Ispričati se jedna drugoj za nešto što smo napravile/nismo napravile i nikad se nismo ispričale. Zahvaliti se jedna drugoj za nešto za što se dosad nismo zahvalile, makar je i očito (bitno je da to nikad jedna drugoj nismo rekle). 

4. Navesti: 

a. 1 osobinu koju najviše cijeniš kod ove druge

b. 1 osobinu ove druge koju bi ti htjela posjedovati

c. 1 osobinu koju ti imaš i misliš da bi drugoj osobi dobro došla



5. Nalakirati nokte istom bojom. 

6. Napisati pismo drugoj osobi koje ćeš joj pokloniti za sljedeći rođendan. (Želje, predviđanja itd.)


7. Pomoliti se jedna za drugu.

Zasad sam se usosila - morat cu gledati Captain Americu (da, moja sestra je geek), a ona mora slušati Silente (inače ne sluša ništa domaće produkcije)! Već čitajući zadatke sam shvatila da sam sličnija svojoj sestri nego sam mislila, zapravo, bila sam uvjerena da smo totalne suprotnosti. Istina, nemoguće je preporučiti joj neki film koji ne bi pogledala jer imamo poprilično sličan ukus. Danas,pak, vrtim u glavi sve naše uspomene (prepuno ih je dugoročno pamćenje, sjaje se kao kuglice u Inside outu - da, još je aktualan) i zaključila sam da su mi najdraže uspomene na sestru svi oni trenuci kad me iznenadila - kad je kao dvogodišnja izvela solo koncert zabavne glazbe pred nepoznatim ljudima na moru, kad je u isto vrijeme bila predsjednica Frame i predsjednica razreda, ali je odlično žonglirala obvezama, kad je postala urednica Frama portala, kad je branila svoj diplomski rad, kad mi je pjevala na vjenčanju... Uvijek je hrabrija od mene, nikad se ne žali na previše obveza, uvijek je elokventna i staložena, i definitivno mogu reći da ja nemam osobine koja bi njoj bila potrebna! Kad bolje razmislim, ona mi je starija sestra koju nikada nisam imala - toliko sam više ja naučila od nje, nego ona od mene - i to je ono za čime najviše žalim - bila sam loša velika sestra. Možda je vrijeme prošlo i ne može se vratiti, ali ne smijemo zaboraviti, najljepše godine sestrinstva tek slijede! Sretan rođendan, sestrice!

srijeda, 9. ožujka 2016.

Pravila za veselo rođendansko darivanje

Posljednjih dana hodamo od rođendana do rođendana, od nećakinjinog trećeg s hrpom djece svih uzrasta (šokirano smo ih gledali - Behold our future!) pa sve do bakinog jubilarnog 50. koji se zapravo sveo na obožavanje Franke (dok sam ja, nakon šest mjeseci, brisnula k frizeru na make over!).
Dolazak proljeća, otkad znam za sebe, ne obilježavaju visibabe, nego rođendani - i iscrpljujuće razmišljanje - o poklonima! Volim poklone. Volim ih primiti, a još više darivati (djelomično i zato što mi muž kupi nešto kao ovlaživač zraka (čitaj: actually mi je kupio ovlaživač zraka), mama mi je zadnje poklonila ribež za povrće (jer sad sam k'o fol ozbiljna udana žena), a prijatelji mi često donose cvijeće (koje ubijem nemilosrdno!) ili mirisne kupke - čak i ako ne živim u stanu s kadom. Nemojte me krivo shvatiti, ne gledam ja poklonjenom ovlaživaču zraka u zube, ali žao mi novca koji ljudi spiskaju na mene ni ne sluteći da sam poprilično jednostavna osoba - ako mi već nešto želite pokloniti - volim čokoladu, sve čokolade, i nema pogrešnog poklona ako je čokoladan!


Kad kupujem poklone, trudim se biti kreativna i ne ponavljati se (jedna moja prijateljica mi svakog rođendana pokloni ruž za usne što je razlog zašto si nijedan ruž u kolekciji nisam sama kupila), a što je iznimno teško budući da iste članove obitelji, a i prijatelje, darivam dvadesetak godina. Pa ti budi originalan. Znam ja poklanjati gluposti, ali trudim se pri darivanju povesti za nekoliko jednostavnih pravila:

1. Nešto korisno

Pa neka dobijem i ovlaživač zraka, ako sam ga baš trebala, nemam ništa protiv kupovanja stvari koje su svima svakodnevno potrebne, pogotovo ako se radi o djeci! Možda mislite da će se djeca posebno obradovati nekoj igrački, ali korisnije im je pokloniti nešto što će obradovati njihove mame - ionako, nećakinji su se, od svega poklonjenog, najviše svidjeli slani štapići - baš te je trebala! Osim što mitim djecu štapićima i kiki bombonima, nosim im čarape, potkošulje, četkice za zube i pelene. Da, ja sam ona strina koja će ti kupiti ružan pulover koji ćeš morati izvući za blagdane, kad te posjetim.



2. Nešto sasvim novo

Najviše me raduje pokloniti nekome neku sitnicu koja će mu pružiti sasvim novo iskustvo - npr. kad sam dečka (davno je to bilo) vodila u Zagreb na Bitange i princeze u Kerempuh pa se glupi Kazo oblokao i predstava je u zadnji tren otkazana. Nema veze, mi smo na kraju gledali film u Cinestaru, i do dana današnjeg prepričavamo kako je bilo kad se glupi Kazo oblokao pa nismo nikada vidjeli predstavu. 


3. Nešto vrijedno

Ali ne vrijedno u novčanom smislu - nego nešto što se daje od srca i što obogaćuje obdarenika, a ipak je u skladu s primanjima prosječnog stanovnika naše zemlje. (I nemojte poklanjati bonove u H&M-u od 200 kn - to je preskup pokon!) Zadnji poklon, za koji vjerujem da će obogatiti život moje prijateljice, pretplata je za časopis Book, časopis za novu evangelizaciju!

4. Nešto home made

Ako ste u dilemi, nemojte posezati za mirisnim svijećama (nitko ih zapravo toliko ne voli), kupite neku slasticu, ili, još bolje - napravite ju sami! Ako ne znate kuhati, poklonite buket cvijeća, a uz to priložite i čestitku (obožavam čitati stare čestitke!) i osvojit ćete svako srce! 


5. Nešto posebno

U srednjoj školi sam tražila od bake razredne kolegice da mi prevede na francuski cijelu čestitku koju sam, uz Merci, darivala dečku - tad sam bila romantična i kreativna (za ovaj rođendan ću mu pokloniti čarape), a jedan od najdražih mi poklona je knjiga Julijane Matanović s rođendanskom posvetom samo za mene, koju sam dobila od dragih prijateljica, kao i šalica s natpisom Dinera Luke Danesa, e, to su pokloni za koje su se ljudi potrudili tu extra mile. Ako niste u mogućnosti nešto tako izvesti, onda je dovoljno da zapamtite koju čokoladu ili koji bend voli vaš prijatelj, ili već neku drugu sitnicu koju on usputno spomene u razgovoru - i iznenađenje je zajamčeno!

Sretno!