Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od veljača, 2013

I know it, Naomi

Svaka čast Jennifer Lawrence, ali Oscara za najbolju glumicu trebala je ponijeti kući Naomi Watts, I know it  and Jennifer surely knows it. Svatko tko je gledao The impossible , film o razornom tsunamiju koji je 2004. godine pogodio Tajland, složit će se sa mnom da je Naomi ovim filmom pokazala svoje vrsno glumačko umijeće, koje u filmovima King Kong i The Ring možda nije uspjela u potpunosti predstaviti publici.  Ipak, i za film 21 Grams, Naomi je 2004. godine bila nominirana za Oscara, i iako je izgubila kipić, talent ove Engleskinje, čiji otac je bio road manager velikog Pink Floyda, prepoznala je gospođa Maria Belon, čija peteročlana obitelj je svjedočila potresu i tsunamiju koji je jednog Božića zauvijek promijenio tijek njihovih života. Gospođa Maria upravo je Naomi izabrala da ju glumi u filmu zbog kojeg ćete jecati već pri prvim minutama. Svi hvale Silver Linings Playbook i Jennifer, ali mene je ostavio ravnodušnom - nisam u njemu osjetila sirove emocije, lju

Héros de la nation

U fazi moje najveće frankofonomanije gutala sam knjige isključivo Francuza, slušala francuske šansone i sanjala o danu kada ću sama napraviti savršeni creme brulee. Zahvaljujući toj maniji, čak sam i pobjedila na kvizu Francuske alijanse, tako da nijedno znanje nije beskorisno, pa čak ni poznavanje Falubertove ovisnosti o kofeinu ili srednjeg imena Victora Hugoa. O čovjeku, koji je osmislio živote Javerta, Mariusa, Fantine i Cossette, ovih dana, pod svjetlima hollywoodskih reflektora, ne priča se mnogo. Upravo zato danas, 211 godina nakon dana njegova rođenja, evo nekoliko najzanimljivijih crtica iz o ovome živopisnom čovjeku. Victor Hugo bio je 3 u 1 – mamina maza, veliki romantičar i ženskar. Svoju suprugu Adele Foucher  oženio je tek nakon smrti svoje majke, koja se protivila njegovom izboru. Adele je bila kći njegova susjeda, njegova ljubav iz djetinjstva. On ju je varao s mnogo njih, zaveo je čak i zaručnicu svog sina, a Adele je bila ljubavnica njegovog prijatelja. Ipak,

Tongue Tied

Reče mi moj Last.fm profil da sam u zadnje vrijeme postala slušatelj indie glazbe, hm, otkud mi to. Bit će da sam u nekoj indie - vidualnoj fazi života. U glavi mi cijelo jutro svira Tongue tied koju smo slušali sinoć uz blesavi film "Your sister's sister". Emily Blunt stvarno volimo, ali što joj je ovo trebalo u životu - nismo sigurni. Pored pomalo napornog filma o muško-ženskom prijateljstvu (vječno pitanje: je li ono moguće?), Grouplove su spasili stvar. Ovi indieći osnovani su prije četiri godine, u njima pjevaju i sviraju Hannah, Christian, Sean, Andrew i Ryan - luda petorka koja je prijateljevala dugo prije nego je počela zajedno svirati. Pratili su  Florence and the machine na turneji, pojavili se na mnogim festivalima, a deitantski album Never Trust a Happy Song izdali su 2011. godine te svoju glazbu ponudili, kao i svaki indie band koji drži do sebe, besplatno na iTunesu. Njihova vesela glazba kao stvorena je za slatke poljupce i čokoladne mediće koje smo sin

L kao luzeri, O kao Oscar

Za razliku od izbora za Miss svijeta, dodjela Oscara, iako već 85. zaredom, još uvijek interesira publiku. Svake godine, filmofili imaju svoje favorite, ali ne pobjedi uvijek onaj kome pobjedu želimo. Zapravo, moj favorit nikada ne pobjedi! Evo kako bi pobjednici u zadnjem desetljeću izgledali da sam ja birala. 2003. godine Oscara za najbolji film dobili su The Lord of the Rings: The Return of the King . Iako sam veliki obožavatelj LOTR trilogije, po mom skromnom mišljenju, Oscara je u toj kategoriji prije deset godina zaslužio film Clinta Eastwooda -  Mystic River , koji je onda bio nominiran u šest kategorija, između ostalog, za najbolji film, redatelja, glumca, prilagođeni scenarij itd. Sean Penn dobio je Oscara za najboljeg glumca, a Tim Robbins za najboljeg sporednog glumca, čime je Mystic River postao prvi film koji je osvojio obje nagrade još od doba Ben Hura . 2004. godine sve je došlo na svoje, slavio je Clint Eastwood s  Million Dollar Baby , dok je najveći gub

Strange Case of Mz Hyde

Helestorm - Zvuči poznato? Trebalo bi! Brat i sestra Arejay i Elizabeth "Lzzy" Hale od malena su stvarali glazbu i nastupali, pa je osnivanje hard rock benda Halestorm bilo logičan korak. Poznati su po Lzzynom sirovom vokalu, energičnim ritmovima, i svirkama, kojih je znalo biti i do 250 na godinu. Do sada su izdali dva albuma, Halestorm 2009. i The Strange Case Of... 2012. g. - album na kojem se nalazi i singl Love Bites (So Do I) za koji su dobili i Grammy prije nekoliko tjedana, i to za najbolju hard rock/metal izvedbu - postavši tako prvi bend sa ženom na čelu koji je ikad bio nominiran, i koji je osvojio, Grammy u toj kategoriji. Aleluja! Za Strange Case Of...  crvenokosa Lzzy je rekla da je savršen spoj svih njenih osobnosti - njenog nježnog srca i rockerice koja je na stageu. Balada  In Your Room , zarazna  I Miss the Misery nadahnuta razvodom njihovih roditelja, inspirativne Rock Show i Freak Like Me , bendu posvećene Beautiful With You, za f

Časnih 85 gospodina Poitiera

Čula sam podatak da gospodin Sidney Poitier danas navršava 85. godinu života (TV kalendar je prvo što ujutro vidim), što me sjetilo na filmove koje sam kao djevojčica gledala sa svojom majkom koja je oduvijek bila osjetljiva na ljude koji su zbog svoje boje kože, statusa ili vjere bili odbačeni od društva. Tako sam ja vrlo rano počela plakati s njom svaki put kad bi  Imitation of Life  s Lanom Turner bio na televiziji - ponekad bi već na početku filma ridale samo pri pomisli na tragičnu sudbinu Annie Johnson i njene razmažene gadure od kćeri, Sarah Jane. Osim Imitacije života, rado smo gledale i Guess Who's Coming to Dinner u kojem je naočitog afroameričkog mladića, koji se zaljubljuje u mladu i perspektivnu djevojku bijele kože, glumio upravo gospodin Poitier. Ako niste znali, on je prva osoba afroameričkog podrijetla koja je osvojila Oscara za najboljeg glumca - prije samo 50 godina. Osim postignuća na području filma, gdje je često bilo postavljano pitanje rase, gospodin Poitie

Who says you can't party in the USA, call me maybe, give my heart a break, and live while we're young (22)?

Osim moje zabrinjavajuće opsesije s Katy Perry, imam ja još milijaaaaaaardu guilty pleasuresa - onih pop pjesmuljaka koje pjevaju američke zvijezdice, zaraznih pjesama koje vam istog trena popravljaju dan, zbog kojih zaplešete s usisavačem ili koje pjevate pod tušem i drugim skrovitim mjestima. Nekome sramota, a meni neobično veselje - gojiti to dijete unutar ove, već ostarjele, vanjštine! Ovo su samo neki od mojih favorita. Random izborom prvu sam navela Who says Selene Gomez koju najčešće čujem u trgovačkim centrima, valjda se zbog nje žene osjećaju dobro u svojoj koži! I'm no beauty queen, I'm just beautiful me .... Lako njoj reći - baš je prelijepa ta Selena, taj Biber je očito smanjeno ubrojiv kad je ostavi. (Da, imam i čudnu opsesiju Selenom Gomez.) Na Miley sam uspjela navući čak i rockericu od sestre koja bi prije umrla, nego priznala da je ikad uopće čula za Miley Cyrus. Miley who? Volim ja i Hannu Montanu, ali upravo Party in the USA mi uvije

Moj lega Oscar Wao

Dugo nisam pročitala knjigu čiji likovi bi me doslovno uvukli u svoje živote, tako da mi se na mahove činilo kao da sam ih sama stvorila, kao da su plod moje poremećene mašte. Knjigu mi je preporučio moj Goodreads prijatelj i framaš, koji je i sam pisac za čije ime ćete sigurno još čuti. Rad Junot Diaza nije mi bio poznat, a The New Yorker ga je već uvrstio među dvadeset najvažnijih pisaca 21. stoljeća, a za svoj Kratak, čudnovat život Oscara Waoa dobio i Pulitzerovu nagradu 2008. godine. Uz Oscara Waoa, činit će vam se kao da ste intimno upoznali i samog Diaza, i obojicu ćete već pri prvim stranicama poželjeti za prijatelje. Čitajući ovu knjigu spoznat ćete neviđeni štreberluk, i konačno razumjeti kako je to živjeti u koži debeljuce kojemu je najveći strah da će umrijeti kao djevac i da će po njemu nazvati lokalnu crkvu. Dok pubertet prolazi kraj njega, a djevojke ga gledaju kao gluhonijemog čuvara harema, ovaj geek će odlučiti postati dominikanski Stephen King. I možda

Young love

Davnih dana jedna ukroćena goropadnica naučila me da nije uvijek dobro voljeti sve što vole mladi i da raditi nešto samo zato što rade svi drugi nije nikada dobra ideja. Onih dana kada je subotnji izlazak u disko bio vrhunac tjedna svake četrnaestogodišnjakinje, i ja sam imala leptiriće u trbuhu, i bila sam spremna na fight sa starcima, samo da bih bar na jedan tren u gradu vidjela tog famoznog dečka koji bi me u to vrijeme zanimao. Sanjala sam o ljubavi, htjela imati nekoga svoga, najboljeg prijatelja s kojim ću smijati i razgovarati satima, nekoga zbog čijeg poljupca ću se osjećati kao centar svijeta. Istina, pojam ljubavi kao takve nije se poklapao s onim pojmom koji je vladao među ostalim tinejdžerima, kojima je bilo dovoljno na jednu večer se žvaljikati s onim odabranim, tako da sam od te želje dobila samo slomljeno srce i ego. I baš onda kad sam shvatila da muški rod nije stvoren da razumije ženski, dogodilo se nešto na čemu zahvaljujem do dana današnjeg, svakog jutra kad otvor

Top 5 od Jože

Joseph Gordon-Levitt, mladi je glumac, vjerujem - budući oscarovac, koji s, danas navršene, 32 godine iza sebe ima pozamašan broj snimljenih filmova i televizijskih serija, od kojih su mnogi iznimno cijenjeni i od publike i od kritike. Glumi od svoje sedme godine, a svi su ga zapamtili kao Tommyja Solomuna u 3rd Rock from the Sun .   Za mene, ipak, on će uvijek biti plašljivi Cameron koji nastoji osvojiti mlađu sestru Stratford u 10 things I hate about you, mom omiljenom filmu, ever ! Ovaj vječni student povijesti, književnosti i francuskog jezika na Columbiji glumio je i u Inceptionu, The Dark Knight Rises, Lincolnu i dr. filmovima o kojima svi pričaju. No, prisjetimo se još nekoliko Jožinih odličnih filmova. Manic (2001) Ovo je prvi filmić u kojem je naš glavni junak glumio rame uz rame s voljenom mi Zooey Deschanel. U ovom reality filmu oboje glume pshiotičnu mlađariju, koja se suočava sa svojim mračnim mislima u - budimo korektni - jednoj finoj ustanovi. Pogledajte, ustan

Goričkim kalama

Za razliku od ovisnika o adrenalinu, onih koje se ljeti može pronaći na šibenskom mostu, ja sam ovisnik o rutini, o sitnim ritualima kojima pribjegavam najčešće vikendima, kako bih zaboravila na sav stres radnog tjedna. Slušalice u ušima , mozak na paši i šetnja kamenim kalama moja su terapija. Jedno od omiljenih mi mjesta u gradu je Gorica, najstariji dio Šibenika, prema čijim ulicama upravo zbog toga imam veliko strahopoštovanje i kojima volim proći i kada mi nisu usput na putu prema kući.   Subotom otvorim prozore, pustim sunce u stan pa se uz šalicu kave vratim među poplune i gledam Gilmoreice, to je moj doručak u krevet. Prošećem kraj kazališne kavane, u pekarnici kupim kroasan s čokoladom i posjetim gradsku knjižnicu. Kraj knjižnice prođem kraj zgrade HNK, koja ondje stoji već 142 godine. Na mjestu kineske trgovine nekoć je bila knjižara Emila Mandića, a na mjestu gdje je javni zahod, davno su se održavale kazališne predstave u privatnom stanu. Sigurno je

Par - nepar

Nema ljepšeg nego se zavući ispod dekice i pogledati u naručju voljene osobe filmić romantičnog sadržaja, a kad njegujete vezu na daljinu, dobre su vam i serije koje odišu ljubavnim skladom. Sanjari kao ja, zaljubljeni u ljubav, vrlo često nastoje svoj život i krojiti prema likovima iz filmova, serija, knjiga - iz vjerovanja da se od svakog para, bio on stvaran ili ne, može nešto naučiti o ljubavi. Stoga, ovo su samo neki od mojih omiljenih TV parova: Cory i Topanga Sjećate li se serije Dječak upoznaje svijet? Ne znam kako u vaše, ali u moje vrijeme ta je serija žarila i palila televizijskim ekranima, a njeni glavni likovi bili su high school sweethearts Cory i Topanga. Sudeći prema najavama za spin off , njihova je ljubavna priča završila i više nego sretno (pa će u novim epizodama imati trinaestogodišnju kći), a ni dan danas nema curice koja nije poželjela svog Coryja -  kovrčavka koji bi ju zavolio kao djevojčicu te zajedno s njom odrastao upoznavajući svijet.

Zrno po zrno - pinca

Svako podneblje ima svoje prednosti i mane, a jedna od dobrih strana Šibenika jest sirnica, uskrsna pogača, iliti - pinca. Već uoči korizme ovaj mirisni slatki kruh možete naći u svim pekarnicama, pa pinca postane uobičajen doručak i marenda svim Šibenčanima. Čula sam da se pinca nosi na uskrsni blagoslov ili poklanja gostima u znak dobrih želja, a naziva se sirnicom, iako nema niti trunčicu sira, navodno jer su u nju nekad stavljali usireno tijesto umjesto kvasca. Ukoliko niste blizu Istre ili Dalmacije, zamijesite ovaj aromatični uskrsni kruh sami i isprobajte ga kod kuće. Izmrvite 100 g svježeg kvasca, izmiješajte s malo šećera, malo ugrijanog brašna i mlake vode, pa ga pokrivenog stavite na toplo mjesto da se digne.  Cca 1,5 kg brašna ugrijte i s 300 g maslaca sitno razmrvite. U sredini napravite udubljenje i dodajte 400 g šećera, 8 žumanaca, 2 vanilin šećera, sol, limunovu koricu, narančinu koricu (ne štedite na agrumima) i na kraju dignuti kvasac. Prema potrebi

Anatomija jednog Babela

Ovaj dan, u kojem su se nanizale samo loše i tužne vijesti, a koji je, k tome, popratila i kiša koja neumorno pljušti sljepljena uz nepodnošljivi jugo, najbolje je prespavati. Ili pojesti pola kile čokolade, pokriti se poplunom preko glave i plakati uz Babel. Prije dva dana, Mumford & Sons, britanski indie folk bend, osvojio je Grammy za album godine! Nema sumnje, zaslužili su ga, jer se u moru današnjih glazbenika ističu svojim glazbenim izričajem, imidžem boema i uličnih svirača koji uživaju svirajući na festivalima, ne žudeći iz petnih žila za prepunim stadionima. Moja ljubav prema Mumfordima je neopisiva, posebno iz razloga što je to jedini bend koji volimo i moje sestre, i ja, što je zaista čudno s obzirom na naš glazbeni ukus. Njihova religioznost, shakespearovska poetičnost i filozofske ideje te romantična melodioznost ono su što povezuje nas tri na neki neobičan način, a upravo ta slojevitost kojom odiše njihova glazba je razlog zašto ih slušaju ljudi svih profi

Vječnost joj je bila dosadna

Morbidni vikend, kad se sve nekako skupi i misli mi previše vrludaju po mračnim sferama, navodi me na povratak pjesmama Sylvije Plath . Danas je osamdesetogodišnja Sylvia trebala čuvati svoje unuke - eh, samo da nije bilo te nesretne pećnice. Ovim putem podsjećam na tu darovitu ženu čije pjesme još uvijek čuvaju njene mračne tajne. Sylvijin život kao da je od početka bio osuđen na patnje, na beskrajne žalosti i suzna razdoblja. Gubitak oca i Boga u istom trenutku odveo ju je, unatoč iznimnim akademskim uspjesima i velikim nadama, u depresiju, u neprekidne pokušaje okončanja boli, okončanja života. Sudbina kao da se poigravala njome - baš u trenu kada bi je obradovala novim ljepotama, ljubavi, brakom , djecom, nova tragedija bi kročila u njenu svakodnevicu, a ona se s njom nije znala nositi. Njena emocionalna i potresna iskustva depresije, pobačaja, suprugovog nasilja i nevjere skupljena su u autobiografskom romanu Stakleno zvono, zbirkama Kolos i Ariel te Izabranim pjesmama,

What's your damage, Heather?

U mnoštu klasičnih eighties filmova, kao što su Footloose ili jednostavno rečeno - svi filmovi Johna Hughesa, posebno se izdavaja onaj o, pomislit ćete, već isfuranoj temi - srednjoškolskim klikama u kojima hrpa popularnih djevojaka tlači luzere koji im samo žele biti prijatelji ili ljubavnici. Sad zamislite da se u takvoj grupi većina brutalnih djevojaka zove Heather i dobit ćete - Heathers . U vremenu prije svih kleptomanskih skandala, Winona Ryder je bila it djevojka - glumila je Lydiju Deetz, Roxy Carmichael, Škarorukovu Kim i Draculinu Minu/Elisabetu, a posebno sam je voljela kao Jo March u  Little Women i Finn u How to Make an American Quilt. Onda je nakon Autumn in New York sve nekako krenulo nizbrdo za našu Winonu. Ipak, u mračnoj komediji Heathers , ona je u svom elementu - glumi buntovnicu Veronicu koja je članica nemilosrdne klike koja terorizira Srednju školu Westerburg. Kako to obično biva, u svojoj težnji za oslobođenjem od plavuša niskog IQ-a, upoznat će

Blast from the past, mate!

Sasvim slučajno naletjeh na ime grupe Steps i odjednom mi kroz glavu prođu i mnogi drugi izvođači koje sam upoznala kroz serijal Top of the Pops , čije sam sličice skupljala i kazete kupovala krajem prošlog stoljeća. Ne, ja još nisam u mirovini, ali zaista se čini kao da je otada prošla cijela vječnost. Došli su neki novi klinci, ovih mojih britanskih anonimusa malo se tko danas sjeća, a svijetla budućnost koju sam im ja predviđala nekako se putem izjalovila. Ipak oni žive u mojim sjećanjima, i na Youtube-u :) Steps su bili predvodnici britanskog dance popa, a sjećam se da se jedan član zvao H, to je bilo skroz kul. U danima ponosa i slave prodali su preko 20 milijuna primjeraka svojih albuma, a iznenadio me podatak da su lani izdali svoj četvrti album! S club 7 je osnovao bivši menadžer Spiceica (koje zaslužuju jedan posebni post u naredno vrijeme), a u bendu ih je pjevalo i plesalo - pogađate - sedmero. Imali su i četiri sezone svoje serije, a kažu da su po uzoru na njih