Preskoči na glavni sadržaj

Što nositi u babinje?

Pospremila sam krevet, na stol za peglanje složila hrpu rublja (ako se nešto može odgoditi - kod mene je to peglanje), oprala kosu, oprala suđe, pripremila sve za ručak, skuhala kavu i sjela, kad, gle, beba kao da zna (sita i suha, da se razumijemo!), počinje plakati. Srećom, tu je Youtube i sve te silne dječje pjesmice čije stihove sam s godinama i pozaboravljala, pa mama može popiti kavu 20 minuta, a Franka uživati u "Kišobranu za dvoje" i drugim legendarnim skladbama.

Ovih dana otvorili smo sezonu babinja pa evo mojih random misli povodom toga. Pričala mi je jedna prijateljica da je jednom prilikom u babinje bebi odnijela kinder jaje - i bila je uvjerena da je taj poklon pravi pogodak jer, hej, koje dijete ne voli kinder jaje! Danas ona čeka svojeg trećeg sina i sigurna sam da bi, baš kao i ja sada, bila pametnija pri izboru pklona za prijateljičinu bebu. Znam, reći ćete da je praktično pitati mamu što joj treba, no, i jako nezahvalno. Da, voljeli bismo ležaljku s igračkicama, mobil ili neku takvu stvarčicu, ali ne želimo od ljudi tražiti takve fancy poklone, prvenstveno jer je danas svaka kuna bitna i jer im ne želim stvarati obvezu, a i jer želim da moje dijete drugi darivaju od srca, a ne prema mom izboru. Pa evo nekoliko ideja za povoljne stvarčice koje trebaju bebama, a kojih se roditelji ne sjete prije nego beba dođe na svijet - da ne bi i vi u babinje pošli s kinder jajetom.

Ukratko, ako želite pokloniti nešto korisno s čime nećete pogrješiti, kupite pelene - simple as that, jer, čak i ako ih imaju, potražnja za njima neće jenjavati još neko vrijeme! Za bebice do 5 kg najbolje su Pampers new baby dry i Pampers comfort, a na forumima sam saznala da su za veće bebe odlične i pelene brandova Plodine, Konzum itd. Osim jednokratnih pelena, uvijek su potrebne i tetra pelene koje mame koriste za široko povijanje, za bljuckanje, za kupanje itd. Mi ih trenutno imamo dvadesetak i uvijek su sve u pogonu ;)

Ukoliko vaša prijateljica nema stol za presvlačenje, poklonite ga - cijena im je 150 kn, a to je stvar bez koje ne bih mogla s obzirom da beba pušta na sve strane.

Nadalje, često ljudi nose u babinje vlažne maramice, no, valja imati na umu da ne žele svi koristiti puno kozmetike za bebe, nego brišu guzu bebi blazinicama i toplom vodom koja je, uostalom, ugodnija bebi, za razliku od hladnih vlažnih maramica. Mi koristimo ove iz Mullera za 12 kn (60 komada), a dobre su i Babylove iz DM-a za petnaestak kuna. Osim toga, kao i pelene, majkama je uvijek potrebna krema za guzu, pa je to, uz pelene, još jedan proizvod s kojim ne možete fulati.


Mame i tata kupe unaprijed bebici odjeću, ali možda se neki (čitaj: mi) ne sjete sitnica kao što su kapice, rukavice, trakice za kosu, štramplice ili vestice (ako je beba rođena za toplog vremena), pa ih obradujte tim sitnicama!


Već u prva dva posjeta dobili smo stvarčice kao što su ove zgodne kutijice za dudu varalicu (već smo je imali i ranije pa imamo i duplića), razne grickalice za zube, igračkice, podbradnike, termometre za vodu itd. - sve su to sitnice koje bebi još i nisu potrebne, ali zasigurno će biti korisne jednog dana. Ipak, ako u babinje idete nešto kasnije, imajte na umu da te stvari roditelji već imaju.


Ako čujete da beba kojoj idete u posjet ima grčeve, prošećite do Mullera i kupite ovaj jastučić unutar kojeg se nalaze koštice grožđa - zagrije se u mikrovalnoj i služi bebinom trbuščiću kao termofor. Nama je zaista pomogao, a cijena mu je samo 50 kn.


Ukoliko želite nešto pokloniti i majkama, mislim da je zgodno pokloniti ovaj čaj za dojilje od kima i komorača koji potpomaže proizvodnju mlijeka, a i koristan je protiv grčeva - navodno. Iako to nije dokazano, mama, čija beba ima grčeve, pokušat će sve! I ukusan je! Može se pronaći u ljekarnama.


Ako ćete mamama poklanjati išta od kozmetike, onda nek to bude melem. Mame često peru ruke i vrlo vjerojatno su im ruke zbog toga suhe, a melem, između ostalog, služi i za bradavice koje su bolne ili koje imaju ragade, a mama ga ne mora ispirati prije nego će beba sisati.


Kad smo kod bradavica, dobro je, posebno na javnim mjestima, nositi jastučiće za dojke, jer nikad ne znaš kad će mlijeko poteći i stvoriti awkward moment. Osim što puno doje, mame puno i peru rublje, posebno bebino, pa deterdžent s naznakom sensitive nije loš izbor za novopečenu majku! A ako vam baš ponestane ideja, uplatite mladoj majci masažu - nikad vam to neće zaboraviti! :)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...