Preskoči na glavni sadržaj

Chick flick (I)

U nastavku obilježavanja Mjeseca žena preporučit ću vam neke od svojih omiljenih ženskih filmova, pritom ne misleći na klasične romantične komedije kao što su Notebook, Bridget Jones' Diary ili Sex and The City, nego na filmove u kojima do izražaja dolazi snaga male žene koja u sebi nosi veliko blago. Inspirirajte se!


1. Thelma and Louise (1991)
Primjetit ćete u postovima koji slijede da mi je Susan Sarandon jedna od omiljenih glumica, koja očito bira uloge žena koje, iako žive uobičajenim životom, imaju u sebi neobičnu moć - promijeniti svijet oko sebe. Takav film je i ovaj o konobarici i kućanici u Arkansasu koje su potpora jedna drugoj - sve do kraja. Ako još uvijek niste pogledali ovaj film, neka vas na to potakne pojava mladog Brad Pitta i njegovih trbušnjaka, ako vam već Susan i Gena Davis nisu dovoljne. 


2. A League of Their Own (1992)
Kad smo već kod Geene Davis, kako je ona u '90.-tima bila it girl, pogledala sam hrpu njezinih filmova, a osim po Beetlejuicu, pamtit ću je po filmu koji se kod nas preveo kao Ženska liga. Da, u njemu glumi i Madonna, i voljeli je vi ili ne, Madonna je jedna iznimno kreativna žena, koja se snašla čak i u baseballu, uz Tom Hanksa kao trenera.


3. Fried Green Tomatoes (1991)
Za razliku od knjige Fannie Flagg po kojoj je film i snimljen, srž filma je snažno prijateljstvo između muškobanjaste Idgie i nježne Ruth, a ne neki platonski lezbijski odnos. Ovaj film obilježio je velik dio mog odrastanja i puno puta me ponukao da slušam trabunjanja starih ljudi, koji kao da su, koliko god ponekad bili naporni, proživjeli nekoliko života prije nego im se koža smežurala. Predivan, inspirativan film zbog kojeg ćete vikati: "Towanda!" danima.

4. Nine to Five (1980)
Koliko puta se dok pijem jutarnju kavu ili žurim na posao sjetim Dolly i njene "Working nine to five, what a way to make a living"! Ovo je film gdje se duhovite Jane Fonda, Lily Tomlin i Dolly Parton odluče osvetiti seksistu i licemjeru od šefa. Legendarno!


5. If These Walls Could Talk (1996)
Iako mi se od Sissy Spacek diže kosa na glavi još otkad sam gledala Carrie, Cher obožavam (survivor!), a u ovom filmu, uz Demi, ona na dirljiv način provlači temu pobačaja kroz 50-e, 70-e i 90-e godine 20. stoljeća.

Oznake

Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...
Objavi komentar
Pročitajte više

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...
7 komentara
Pročitajte više

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...
Objavi komentar
Pročitajte više