Preskoči na glavni sadržaj

Prve od prvih (III)

U spomen na prve od prvih danas spominjemo istaknute junakinje filma, sutkinje visokih sudova i umjetnice.

Redateljica Oskarovka
U čitavoj povijesti Oscara samo su četiri žene bile nominirane u kategoriji režije, a prva od njih bila je talijanska redateljica švicarskog podrijetla Lina Wertmuller (na slici dolje) 1976. godine za film Seven Beauties. Sofia Coppola s Lost in Translation stekla je planetarni uspjeh. Film je snimljen u samo 27 dana, od uloženih 4 milijuna dolara budžeta – zaradio je 120 milijuna, a Sofia je postala prva Amerikanka i treća žena u povijesti koja je dobila nominaciju za Oscara u kategoriji režije te osvojila kipić za najbolji originalni scenarij. Tek prije tri godine prva redateljica ovjenčana je Oscarom - Kathryn Bigelow za Hurt Lockera.


Sutkinja
Kao prva sutkinja navodi se Esther Hobart Morris koja je  imenovana za mirovnog suca u Wyomingu 1870. godine. Prva sutkinja Vrhovnog suda SAD-a je bila Sandra Day O'Connor (na slici dolje) koja je 1981. izabrana od strane Reaganove administracije. Trenutno je u pripremi potvrđivanje sutkinje Sotomoyor za Vrhovni sud SAD-a. Sonia Sotomayor postat će prva sutkinja hispaničkog podrijetla u Vrhovnom sudu SAD-a, druga žena sudac u devetočlanom sastavu ovog suda, te tek treća žena u povijesti koja će služiti u visokom sudu. Prva sutkinja na čelu Ustavnog suda RH je prof. dr. sc. Jasna Omejec koja je sudac tog suda osam godina prije imenovanja.




Glazbenica
Osim Dore Pejačević, prve hrvatske skladateljice o kojoj sam pisala, istaknut ću Nadiu Boulanger (na slici dolje), francusku skladateljicu, dirigenticu i profesoricu. Iz njene klase izašli su mnogi poznati skladatelji 20. stoljeća, a u povijesnim knjigama je zapisana i kao prva žena dirigentica. Njena majka, ruska princeza Raisa Mišeckaja, studirala je na Pariškom muzičkom konzervatoriju i udala se za jednog od svojih profesora – Ernesta Boulangera – skladatelja, dirigenta i profesora pjevanja. Njen djed Frederic Boulanger je bio cijenjeni violončelist, a baka Juliette pjevačica. Nadia Boulanger podučavala je u Parizu i u Americi, gdje je osim podučavanja, bila i direktorica Američkog konzervatorija. Njena sestra Lili Boulanger, također skladateljica, uz pedagoško vodstvo svoje sestre Nadie i vlastiti talent, postala je prva žena skladateljica koja je osvojila prestižnu skladateljsku nagradu Prix de Rome. Tuberkuloza i Kronova bolest okončali su njeno stvaralaštvo i život u 25. godini, a prema njoj je nazvan asteroid Lilith 1181.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t