Preskoči na glavni sadržaj

Cookie time (2)

Bez obzira na to što je Italija poznata po pizzama i pašti, kad sam kročila na talijansko tlo, samo biscottiji su mi bili na umu - jednostavno sam ih morala probati u originalnoj talijanskoj izvedbi. I znate što? Talijanski cantuccini i biscottiji su hardcore keksi na kojima ćete vjerojatno izgubiti koji zub! Ovi hrskavi keksići potječu iz talijanske regije Prato, a gotovo svaki kraj danas ima svoj recept s prepoznatljivim sastojcima. Ime im potječe od latinskog biscoctus što znači da se peku dvaput. Kako i pretpostavljate, njihova priprema malo će potrajati, ali svakako će vam se isplatiti zamastiti tepsije i ispeći ove divne duguljaste keksiće koji su savršeni za umakanje u kavu, čaj, mlijeko ili vino.


Najstariji sačuvani recept za biscottije potječe iz 18. stoljeća, a ovaj koji vam predstavljam danas nešto je novijeg datuma, ali i prilagođen nama koji želimo zadržati svoje zubalo što je duže moguće.
Za biscottije trebat će vam 30 dkg brašna, prašak za pecivo, prstohvat soli, 17 dkg šećera, cimet, vanilin šećer, 2 jajeta, 2 žumanjka, 7,5 dkg margarina, 1 limun korica, 11 dkg nasjeckanih badema/lješnjaka/orasa, 11 dkg nasjeckane čokolade, po želji suhog voća.
Mješavini brašna, praška za pecivo, soli, šećera, cimeta i vanilin šećera dodajte jaja, kamadiće margarina i limun, pa umijesite u glatko tijesto. U takvo tijesto dodajte nasjeckano orašasto voće, čokoladu, suho voće - što god želite, a što ide u npr. mramorni kolač ili suhe kolače, ali ne pretjerujte jer od previše grubih sastojaka nećete moći izrezati štruce kad se prvi put ispeku. Tijesto mijesite dok ne postane homogena smjesa te od nje napravite 2-3 štruce debljine 1.5-2 cm.


Neka odstoje tako kratko vrijeme pa ih stavite peći na 160-180 stupnjeva Celzijusa 20-35 minuta (sve ovisi o jačini pećnice). Štruce izvana trebaju poprimiti koricu, a u sredini da su još malo mekane. Izvadite ih iz pećnice i ostaviti da se hlade dvadesetak minuta (pucat će vam ako su vruće) pa ih izrežite na šnite (kao kruh) debljine 1 cm. Šnite poslažite na pleh pa pecite po deset minuta na 150 stupnjeva Celzijusa, da se isuše još više i postanu  hrskavi.

Možete ih umočiti u čokoladu, u njih dodati mješavinu za medenjake, kakao, prošarati ih raznim glazurama, budite kreativni i stvorite svoj originalni recept za biscottije!


Neka umakanje počne!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit