Preskoči na glavni sadržaj

Navika srca

Ako niste znali, 5. prosinca od 1985. godine, kada ga je takvim proglasila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, slavimo kao Međunarodni dan volontera. Wow, UN, tolika je važnost tog jednog malog čovjeka, toliki je njegov doprinos zajednici! Godinama nakon što je UN tako odao priznanje volonterima, i 2007. godine Hrvatski Sabor potvrdio je da je volontiranje aktivnost od interesa za državu, tako danas u Hrvatskoj imamo Zakon o volontiranju te mrežu volonterskih centara i udruga koji svakodnevno organiziraju rad volontera, kako bi svaki sat i svaki trud bio na najbolji način uložen u poboljšanje civilnog društva. Istina, volonterski angažman nije dovoljno prepoznat u našem društvu, posebice, pri zapošljavanju, ali ne to ne treba biti prepreka budućim volonterima.


Prema Zakonu o volontiranju, volontiranjem se smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, bez traženja protuusluge ili imovinske koristi. Kad bolje razmislite, sigurno ste volonter, a da to ni ne znate. Ako susjedima pomažete u poljoprivrednim radnim akcijama, ako bolesnoj baki u ulici nosite kruh i mlijeko, ako dajete besplatne instrukcije djetetu koje živi u vašoj zgradi, čestitam, vi ste volonter! Svi previše vremena provodimo pred računalom, TV-om, u samoći svoje sobe, a čovjek nije stvoren da bi život živio na takav način, čovjek želi pridonijeti, želi nešto promijeniti na bolje. Oni bez dovoljno volje odustat će odmah, misleći da ne ovisi o njima svijet, a hrabri će krenuti - od lokalnih problema, do lokalnih rješenja.


Tijekom studija bila sam volonter, sada rijeđe, moram priznati, zbog čega je moje volontersko srce nemirno i vjerojatno se neće smiriti dok ne pronađe svoju novu misiju. Bila sam koordinator raznih akcija te vodila  treninge za mlade neiskusne ljude željne volontiranja i nastojala ih dodatno motivirati govoreći da će se volontiranjem pomoći drugima, učiniti svoj grad ljepšim mjestom, svoje slobodno vrijeme iskoristiti korisno i pritome se osjećati ispunjeno, steći nova iskustva, nove prijetelje, više cijeniti vlastiti život te skupiti materijal za svoj životopis. Često su me pitali je li loše ako žele volontirati samo da bi jednog dana imali što napisati u svojoj prijavi za posao, pa i ovim putem napominjem - nijedan motiv za volontiranje nije pogrešan motiv, jer svako odvajanje znanja, vještina i vremena, htjeli vi ili ne, rezultira time da pomažete drugom čovjeku, da mu olakšate svakodnevicu, da ga informirate o nečemu, da učinite njegov, a i svoj život kvalitetnijim. Čak i najmanje ulaganje truda pokreće lančanu reakciju, i vaš život bit će obogaćen, a vaše srce steći će novu naviku. Zato, informirajte se još danas o volontiranju u najbližem Volonterskom centru ili udruzi koja djeluje u vašem gradu ili jednostavno budite babysitter, pročitajte slabovidnom susjedu novine, popravite prijatelju računalo - budite vi promjena koju želite u svijetu!




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta