Preskoči na glavni sadržaj

Nije hrana, ali je poslastica

Često me pitaju za preporuku - što čitati, koju knjigu pokloniti najdražima. Ukoliko ne poznajete najbolje čitalački ukus osobe kojoj, unatoč tome, želite pokloniti knjigu, ili niste sigurni čita li uopće slavljenik, evo nekoliko prijedloga moje malenkosti za obogaćivanje svačije obiteljske biblioteke, neovisno o tome je li obdarenik science fiction freak, vjernik ili ateist, obožavatelj krimića, romantičar ili ne:

1. Posljednje predavanje - Randy Pausch
Ova knjiga, idealna za dar za diplomu, djelo je profesora računalstva na sveučilištu u Pennsylvaniji koji je, saznavši da boluje od raka gušterače i da mu preostaje samo tri mjeseca života, svojim studentima 2007. godine održao predavanje na temu "Kako zaista ostvariti svoje snove iz djetinjstva", na temelju kojeg je nastala i ova inspirativna knjiga koja će osvojiti svakoga, pa i ona vječita gunđala koja su nezadovoljna svime i svačime u svom životu. Randyjeve pouke pamte se cijeli život i pružaju zaista unikatni način gledanja na određene životne situacije.



2. Dnevnik Anne Frank
Nema osobe koja nije čula za ovu hrabru trinaestogodišnjakinju, ali ipak, većina nije osobno upoznata s mislima koje je prenijela na stranice svog dnevnika za vrijeme dok je sa svojom obitelji bila u tajnom skloništu, sve dok ih Gestapo nije otpremio u koncentracijske logore, u kojem je i skončala svoj mladi život. "Usprkos svem zlu, ja i dalje vjerujem da su ljudi uistinu dobri u svojim srcima", napisala je Anne. Ako vas takav zaključak nastao u strahu i izolaciji ne oduševi, ništa neće. Idealno je uz knjigu pokloniti i dnevnik koji tek čeka svoje zapise.



3. Mali princ - Antonie de Saint-Exupery

Malog princa morali smo čitati kao lektiru u osnovnoj školi, i da, iako sadrži piščeve crteže i čini se kao dječja knjiga, ova knjiga nebrušeni je dijamant u rukama odrasla čovjeka - sadrži velike istine života koje ne bismo smjeli zaboraviti bez obzira na to koliko svijećica imamo na rođendanskoj torti.


4. Tajni život pčela - Sue Monk Kidd
Ako volite američki jug, domaće pite od jabuka, med i pčele, a uvijek vas raznježi junakinja koja na neobičnom mjestu otkriva značenje obitelji, voljet ćete ovu toplu priču i vi, i onaj kome je poklonite. Lily ima snagu kojoj ćete se diviti i o kojoj ćete pričati prijateljicama, majkama, sestrama, kćerima. Idealna je za poklon ženskoj osobi, a ni muškarci, ako imaju imalo srca, neće ostati imuni na nju (ako ipak ostanu, neka pogledaju bar film s fantastičnom glumačkom postavom).


5. Ispričat ću ti priču - Jorge Bucay
Slavni argentinski terapeut i pisac pojasnio je ovom knjigom moć koju ima samo jedna priča. Glavni lik putem grčkih mitova, učenja zen majstora te mudrosti iz cijeloga svijeta rješava svoje nedoumice, probleme i predrasude, a svi koji je pročitaju, imaju priliku učiti o životu i sebi samima na način na koji do sada nisu imali prilike. Knjiga je ovo koja se puno puta u životu uzima u ruke u potrebi za meditacijom i rješavanjem stresa, što nam je svima tako često potrebno.





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...