Preskoči na glavni sadržaj

Zašto je Šibenik u svibnju centar svita

Šibeniku je proljeće potrebnije nego ikojem gradu u Hrvatskoj. Preko zime on ima atmosferu napuštenog otoka, a već s prvim turistima, koji se pojave preko noći poput visibaba, grad oživi i stvori se neka sasvim drugačija atmosfera. Jedna od najboljih stvari u Šibeniku, osim povijesnog značaja, mnoštva palača i sakralnih objekata koji su ostaci Šibenika u njegovom najboljem razdoblju, Šibenik je naveliko poznat po svojim festivalima. Moj omiljeni je upravo Croatian Travel Festival, održan prvi put prošle godine, s kojim i započinje ljetna shema u Krešimirovom gradu.



Ove godine CTF održava se od 10. do 12. svibnja (pa vas izvještavam o njemu sada, da se stignete organizirati i da stignete sherati). Dok je lani Hrvatski klub putnika, organizator, ugostio neke od najpoznatijih hrvatski pustolova koji su svijet iz svih mogućih motiva proputovali svijet uzduž i poprijeko svim prijevoznim sredstvima (Goran Milić je ipak, čini mi se, bio najveća zvijezda!), ove godine na CTF-u možete čuti Stipu Božića, Roberta Knjaza, Ivu Mikuličina, Gorana Subašića, Maricu Mihaljević, Miru Aščića, Jasena Boku, Hrvoja Ivančića, Petra Rikića, Hrvoja Jurića, Juraja Bubala, Domagoja Jakopovića-Ribafisha, neizostavne Sinišu Glogoškog i Dvinu Meler i dr. (potpuni program ovogodišnjeg CTF-a)


Mnoštvo mladih iz cijelog svijeta, osim radionica, tribina i predavanja putopisaca te zanimljivih performansa u kalama grada, oduševi i glazbeni spektakl na samom kraju festivala. Lani je to bio TBF, ove godine to će biti Let3.

Ovaj festival - čije tribine i rasprave možete pratiti posve besplatno, dok ćete za koncert platiti simoboličnu cijenu, a čija događanja se zbivaju upravo na ulicama Šibenika, pod toplim svibanjskim suncem, uz more koje je spremno za hrabre kupače - savršena je prilika spakirate kofere, sjednete na vlak/bus/bicikl, posjetite Šibenik i barem slušajući tuđe pustolovine obiđete svijet u tri dana!

Valja naglasiti kako je upravo nedavno u samom centru grada otvoren simpatični hostel „Mare“ koji može istovremeno ugostiti 44 osobe, a ima klimu, wi-fi, parking i sve drugo što ti srce poželi. Cijene za sobu se u doba festivala kreću od 100 kn do 350 kn (ovisno o broju kreveta u sobi), a klasična mediteranska kamena kuća savršeno je mjesto za odmoriti dušu i upoznati nove, zanimljive ljude, na samo par koraka od stare jezgre.


Pakirate se?? Kad vas put nanese u Šibenik, javite mi se - častim bar kavom/sladoledom!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...