Lijepo je Lorelai rekla, subota je dan odmora, ali ne! Umjesto da se odmaram,već oko sedam sam nalijevala kavu u sebe pa se uputila pješice na biskupijski susret katoličke mladeži koji se održavao u katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku. Naravno da sam izjutra poželjela kolegici otkazati dogovor i ostati u krevetu do podneva, ali kako to obično biva, stisnula sam zube, znajući da se i u najneobičnijim situacijama može čuti nešto što će ti biti utjeha, pouka, spoznaja na kojoj ćeš temeljiti život u naredno vrijeme. Bilo je tu mnogo priče koja me nije dotakla i koju sam slušala uz zijavanje i trijebljenje krmelja, ali kada se mikrofona uhvatio pater Ivan Mandurić, zvani Ike, iz Zagreba, predosjećala sam da ću se njegovih riječi uvijek sjećati. Pričao je kako je rano izgubio vjeru u Boga i kako se silno trudio pronaći čovjeka koji se osobno susreo s Isusom i koji bi mu jamčio da Bog uistinu postoji. U međuvremenu ga je pronašao kroz seminar profesora Ivančića, postao isusovac, a danas vodi duhovno rekreacijski kamp za mlade - Modrave, komadić neba gdje čovjek zaista može susresti Boga. Ako imate prijatelje koji su ondje ljetovali, sigurno znate da su Modrave maslinik blizu Pirovca koji približava mlade Bogu, a i njima samima. Kroz rad, molitvu, more, druženje zaljubit ćete se u Krista i poželjet ćete se vratiti! Ove godine tjedan dana na Modravama platit ćete 300 kn, a prijave počinju tijekom svibnja. Ako vam treba duhovna obnova, odmor od struje, novo iskustvo, novi život - prijavite se! (Ovog trena stavljam Modrave (obavezno pogledajte filmić!) na svoj bucket list :))
Iz jednostavnog razloga Modrave mijenjaju čovjeka - ništa kao priroda u svom izvornom obliku ne može čovjeka približiti Bogu, daleko od gradske buke i stresa. Spoznam to svaki dan kad se, usprkos alergiji na pelud (danas sam sva natečena, btw) uputim u prirodu, kao što sam učinila i jučer, poslije biskupijskog susreta mladih, sa svojim zborašima - na Roškom slapu, gdje smo šetali, uspinjali se, divili pogledu, nadvikivali se s bukom koju stvara Krka, naslikavali se, poslije užgali vatru i guštali u finoj spizi u selu Miljevcima, iznad Roškog slapa.
Krka je sedmi nacionalni park u Hrvatskoj (postoji od 1985.) poznat po velikom broju jezera i slapova. Nalazi se nizvodno od Miljevaca, sjeveroistočno od Šibenika. Obuhvaća područje uz rijeku Krku koja izvire u podnožju planine Dinare kod Knina, teče kroz kanjon dug 75 km, protječe kroz Prokljansko jezero, te utječe u Šibenski zaljev. Prostire na 142 kvadratna kilometra, od kojih 25,6 kvadratnih kilometara čini vodena površina. Rijeka Krka danas ima 7 sedrenih slapova - Bilušića buk, Brljanski slap, Manojlovac, Rošnjak, Miljacka, Roški slap i Skradinski buk - a njezine ljepote predstavljaju prirodni krški fenomen koji svakako trebate vidjeti barem jednom u životu, i sve to uz pomoć brodića, laganom šetnjicom ili uspinjanjem na petstotinjak stepenica na vrhu kojih je predivan pogled na Krku.
Fotografije su snimljene u neposrednoj blizini Roškog slapa, kojeg je dovoljno pogledati i uvjeriti se - kraj neobuzdane rijeke i na krškim zidinama zaista smo bliže Bogu. Roški slap ime je dobio po utvrdi Rog smještenoj iznad kanjona na desnoj obali rijeke Krke, a sastoji se od niza ogrlica (kaskada), slapa viskog 15 metara i mnoštva špilja, od kojih je zanimljiva Oziđana špilja duga 59 metara, u kojoj su pronađeni čak i dječji kosturi koji potječu iz neolitika, zajedno s oruđem iz tog doba, dok je sama špilja i starija. Interesantno je bilo čuti da se u njoj vide vezovi za brodice, što je iznenađujuće s obzirom na visinu na kojoj se nalazi. Zamisliti tu neviđenu puninu Krke koja ispunja dolinu...oduzima dah!
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)