Preskoči na glavni sadržaj

Jedan stari čovjek

Jedan od najboljih glumaca današnjice zasigurno jest Gary Oldman, koji možda nije sveprisutan na crvenim tepisima poput Ryana Goslinga ili Roberta Pattinsona, koji ga ni glumom ni šarmom vjerojatno nikada neće nadmašiti. Zanimljiv je on čovjek, klasično obrazovan glumac, rođen u Londonu, čovjek koji je stvarao glazbu s Davidom Bowiejem i Jackom Whiteom, koji je bio u braku s Umom Thurman i u vezi s Isabellom Rossellini, a strastveni je navijač londonskog Millwalla.

Svojim ulogama pokazao je svoju sposobnost kameleona, a žalosno je primjetiti kako je Oldman za Oscara bio nominiran samo jednom, i to lani za Tinker Tailor Soldier Spy. Ovo su samo neke od mojih omiljenih Oldmanovih uloga:


1. Uloga Sida Viciousa u Sid and Nancy (1986)
Posebno je intrigantno gledati Oldmana, glumca koji je kao rođen za Shakespearove drame, kako glumi basista Sex Pistolsa u filmu o njegovom poremećenom odnosu s djevojkom Nancy Spungen. Tragičnu priču o destruktivnoj vezi dvoje ovisnika o heroinu te izvrsnog 28-godišnjeg Oldmana treba pogledati, marili za punk ili ne. Ako ništa drugo, više ćete cijeniti svoju ljubavnu vezu.

2. Uloga grofa Drakule u Bram Stoker's Dracula (1992)
Moram reći da mi je Leslie Nielsen zauvijek uništio Draculu F.F.Coppole, i jedini razlog zašto ga volim je, da vam budem iskrena, uz Oldmana, mladi Keanu Reeves, i Winona, koja mi je draga, kako ste iz raznih postova mogli već shvatiti. Probajte zaboraviti Nielsena i uživajte u Oldmanovoj interpretaciji ovog legendarnog vampira, ipak taj film spada među one epske.


3. Uloga Siriusa Blacka u Harry Potter and the Prisoner of Azkaban (2004)
I love Harry Potter and I can not lie - a omiljeni nastavak Harryja Pottera mi je upravo onaj u kojem prvi put vidimo Siriusa Blacka, kojeg je Oldman utjelovio. Ma da bih riječ rekla, učinio je to i bolje nego što sam zamišljala dok sam prvi put čitala knjigu.



4. Uloga Drexla Spiveya u True Romance (1993)
Prema scenariju kojeg je napisao Tarantino, ovaj film ipak je prije svega romantična priča. Uključuje hrpu poznatih lica, prostituciju i Oldmana koji glumi dilera s dreadlocksima, ulogu po kojoj će ostati zapamćen kao jedan od najbrutalnijih filmskih zlikovaca, iako se u filmu pokazuje na samo par minuta.


5. Uloga Jean-Baptistea Emanuela Zorga u Fifth Element (1997)
Istina, ako nešto Oldmanu leži, to su uloge zlikovaca, što se pokazalo i u ovom nezaboravnom filmu o budućnosti, djevojci Leloo i Bruceu Willisu koji, po tisućiti put, spašava svijet.

6. Uloga velečasnog Arthura Dimmesdalea u Scarlet Letter (1995)
Iako je ovaj film poznat po osvojenim Zlatnim malinama, uloga velečasnog Dimmesdalea jedna je od onih uloga u kojima do izražaja dolazi Oldmanov zavodnički šarm, pa ga i ja, kao mnoge dame, volim.



7. Uloga Floyda Bannera u Lawless (2012)
Zadnji film koji sam gledala s Oldmanom u ulozi bio je upravo Lawless, zanimljiv film o danima prohibicije u kojem on glumi mafijaša od kojeg strepi cijeli okrug Franklin.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Ono kad ja sudim knjigu po koricama

Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno. "Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost." Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri L...

Moje omiljene božićne novele

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati "Božićnu pjesmu" Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče - najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce. 1. Božićna uspomena - Truman Capote Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove "Božićne uspomene", objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu . Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka "Božićne priče" ...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...