Preskoči na glavni sadržaj

Jedan stari čovjek

Jedan od najboljih glumaca današnjice zasigurno jest Gary Oldman, koji možda nije sveprisutan na crvenim tepisima poput Ryana Goslinga ili Roberta Pattinsona, koji ga ni glumom ni šarmom vjerojatno nikada neće nadmašiti. Zanimljiv je on čovjek, klasično obrazovan glumac, rođen u Londonu, čovjek koji je stvarao glazbu s Davidom Bowiejem i Jackom Whiteom, koji je bio u braku s Umom Thurman i u vezi s Isabellom Rossellini, a strastveni je navijač londonskog Millwalla.

Svojim ulogama pokazao je svoju sposobnost kameleona, a žalosno je primjetiti kako je Oldman za Oscara bio nominiran samo jednom, i to lani za Tinker Tailor Soldier Spy. Ovo su samo neke od mojih omiljenih Oldmanovih uloga:


1. Uloga Sida Viciousa u Sid and Nancy (1986)
Posebno je intrigantno gledati Oldmana, glumca koji je kao rođen za Shakespearove drame, kako glumi basista Sex Pistolsa u filmu o njegovom poremećenom odnosu s djevojkom Nancy Spungen. Tragičnu priču o destruktivnoj vezi dvoje ovisnika o heroinu te izvrsnog 28-godišnjeg Oldmana treba pogledati, marili za punk ili ne. Ako ništa drugo, više ćete cijeniti svoju ljubavnu vezu.

2. Uloga grofa Drakule u Bram Stoker's Dracula (1992)
Moram reći da mi je Leslie Nielsen zauvijek uništio Draculu F.F.Coppole, i jedini razlog zašto ga volim je, da vam budem iskrena, uz Oldmana, mladi Keanu Reeves, i Winona, koja mi je draga, kako ste iz raznih postova mogli već shvatiti. Probajte zaboraviti Nielsena i uživajte u Oldmanovoj interpretaciji ovog legendarnog vampira, ipak taj film spada među one epske.


3. Uloga Siriusa Blacka u Harry Potter and the Prisoner of Azkaban (2004)
I love Harry Potter and I can not lie - a omiljeni nastavak Harryja Pottera mi je upravo onaj u kojem prvi put vidimo Siriusa Blacka, kojeg je Oldman utjelovio. Ma da bih riječ rekla, učinio je to i bolje nego što sam zamišljala dok sam prvi put čitala knjigu.



4. Uloga Drexla Spiveya u True Romance (1993)
Prema scenariju kojeg je napisao Tarantino, ovaj film ipak je prije svega romantična priča. Uključuje hrpu poznatih lica, prostituciju i Oldmana koji glumi dilera s dreadlocksima, ulogu po kojoj će ostati zapamćen kao jedan od najbrutalnijih filmskih zlikovaca, iako se u filmu pokazuje na samo par minuta.


5. Uloga Jean-Baptistea Emanuela Zorga u Fifth Element (1997)
Istina, ako nešto Oldmanu leži, to su uloge zlikovaca, što se pokazalo i u ovom nezaboravnom filmu o budućnosti, djevojci Leloo i Bruceu Willisu koji, po tisućiti put, spašava svijet.

6. Uloga velečasnog Arthura Dimmesdalea u Scarlet Letter (1995)
Iako je ovaj film poznat po osvojenim Zlatnim malinama, uloga velečasnog Dimmesdalea jedna je od onih uloga u kojima do izražaja dolazi Oldmanov zavodnički šarm, pa ga i ja, kao mnoge dame, volim.



7. Uloga Floyda Bannera u Lawless (2012)
Zadnji film koji sam gledala s Oldmanom u ulozi bio je upravo Lawless, zanimljiv film o danima prohibicije u kojem on glumi mafijaša od kojeg strepi cijeli okrug Franklin.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...