Preskoči na glavni sadržaj

Jedan stari čovjek

Jedan od najboljih glumaca današnjice zasigurno jest Gary Oldman, koji možda nije sveprisutan na crvenim tepisima poput Ryana Goslinga ili Roberta Pattinsona, koji ga ni glumom ni šarmom vjerojatno nikada neće nadmašiti. Zanimljiv je on čovjek, klasično obrazovan glumac, rođen u Londonu, čovjek koji je stvarao glazbu s Davidom Bowiejem i Jackom Whiteom, koji je bio u braku s Umom Thurman i u vezi s Isabellom Rossellini, a strastveni je navijač londonskog Millwalla.

Svojim ulogama pokazao je svoju sposobnost kameleona, a žalosno je primjetiti kako je Oldman za Oscara bio nominiran samo jednom, i to lani za Tinker Tailor Soldier Spy. Ovo su samo neke od mojih omiljenih Oldmanovih uloga:


1. Uloga Sida Viciousa u Sid and Nancy (1986)
Posebno je intrigantno gledati Oldmana, glumca koji je kao rođen za Shakespearove drame, kako glumi basista Sex Pistolsa u filmu o njegovom poremećenom odnosu s djevojkom Nancy Spungen. Tragičnu priču o destruktivnoj vezi dvoje ovisnika o heroinu te izvrsnog 28-godišnjeg Oldmana treba pogledati, marili za punk ili ne. Ako ništa drugo, više ćete cijeniti svoju ljubavnu vezu.

2. Uloga grofa Drakule u Bram Stoker's Dracula (1992)
Moram reći da mi je Leslie Nielsen zauvijek uništio Draculu F.F.Coppole, i jedini razlog zašto ga volim je, da vam budem iskrena, uz Oldmana, mladi Keanu Reeves, i Winona, koja mi je draga, kako ste iz raznih postova mogli već shvatiti. Probajte zaboraviti Nielsena i uživajte u Oldmanovoj interpretaciji ovog legendarnog vampira, ipak taj film spada među one epske.


3. Uloga Siriusa Blacka u Harry Potter and the Prisoner of Azkaban (2004)
I love Harry Potter and I can not lie - a omiljeni nastavak Harryja Pottera mi je upravo onaj u kojem prvi put vidimo Siriusa Blacka, kojeg je Oldman utjelovio. Ma da bih riječ rekla, učinio je to i bolje nego što sam zamišljala dok sam prvi put čitala knjigu.



4. Uloga Drexla Spiveya u True Romance (1993)
Prema scenariju kojeg je napisao Tarantino, ovaj film ipak je prije svega romantična priča. Uključuje hrpu poznatih lica, prostituciju i Oldmana koji glumi dilera s dreadlocksima, ulogu po kojoj će ostati zapamćen kao jedan od najbrutalnijih filmskih zlikovaca, iako se u filmu pokazuje na samo par minuta.


5. Uloga Jean-Baptistea Emanuela Zorga u Fifth Element (1997)
Istina, ako nešto Oldmanu leži, to su uloge zlikovaca, što se pokazalo i u ovom nezaboravnom filmu o budućnosti, djevojci Leloo i Bruceu Willisu koji, po tisućiti put, spašava svijet.

6. Uloga velečasnog Arthura Dimmesdalea u Scarlet Letter (1995)
Iako je ovaj film poznat po osvojenim Zlatnim malinama, uloga velečasnog Dimmesdalea jedna je od onih uloga u kojima do izražaja dolazi Oldmanov zavodnički šarm, pa ga i ja, kao mnoge dame, volim.



7. Uloga Floyda Bannera u Lawless (2012)
Zadnji film koji sam gledala s Oldmanom u ulozi bio je upravo Lawless, zanimljiv film o danima prohibicije u kojem on glumi mafijaša od kojeg strepi cijeli okrug Franklin.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...