Preskoči na glavni sadržaj

Vražje vrime

Kaže se da su Dalmatinci lini, a tijekom svog stanovanja u Dalmaciji otkrila sam da nije stvar u linosti, nego u činjenici da su Dalmatinci najveći meteoropati na cilom svitu - vrijeme ovdje kontrolira čovjeka, ograničava ga na načine kako to nigdje gdje sam živjela nije slučaj, što je zacijelo i razlog zašto je vrijeme tako čest motiv dalmatinskih pisama. Jednostavno, nijedan čovik ne osjeća vrime kao što ga osjeća Dalmatinac. On ne samo da razlikuje ružno vrime od onog lipog, nego razlikuje sve nijanse ružnog i lipog koje postoje, iako snijeg kod njih rijetko pada, mraz ne poznaju, magla ovdje ne stanuje, a kroz godinu se izmjenjuju samo sunce i kiša. 


Često ih slušam kako komentiraju vrime i nije mi jasno o čemu pričaju, jer ja najčešće dane ne razlikujem po ničemu osim po kiši i suncu. Danas je npr. ujutro padala kiša sat vremena, ali to je bilo dovoljno da nekoliko Šibenčana koje sam susrela tijekom dana komentira kako je danas bilo ružno vrime, iako je ostatak dana sunce poprilično grijalo male bijele oblačiće koji su veselo plovili nebom. Što da vam kažem, što se tiče vremena - Šibenčani su perfekcionisti.



Za ljude koji imaju idealnu klimu, na kojoj bi im mnogi pozavidjeli, Dalmatinci su stvarno cjepidlake. Uvik krive to jadno vrime za sve - puše jugo, pa se ne može ništa radit', ni disat' ni pivat', odma' je svima šušur u glavi (i pozivaju se na Dubrovčane u staroj Republici koji za vrijeme juga nisu ni vijećali), puše bura ili pada kiša pa se ne može izić' iz kuće, a navečer je, ajme, pala takva vlaga da nije za živit'. Dugo već slušam priče o toj famoznoj vlazi - kako se osjeća u zraku, ajme, teška li je, ali nisam imala pojma o čemu oni to. Večeras sam saznala da vlaga padne kada tijekom toplog dana more isparava. Zbog topline se navečer spusti vlaga i ostavlja sitne kapljice po cesti, po zidovima, po automobilima, a u zraku se osjeća sparina i težina, i neka čudna ljepljivost. Težinu nisam osjetila, nemam to šesto čulo, ipak sam ja Slavonka, ali demistificirala sam vlagu par djelomično, što je nužno za život u Dalmaciji - gdje je vrime vladar života i gdje uvik neki vrag puše ili se osića u zraku.

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta