Kakva bih ja bila Šibenčanka da ne upijam šibensku kulturu, da ne gledam filmove snimane na šibenskom arhipelagu i ne čitam šibenske književnike? Hm, pa loša sam ja Šibenčanka jer sam tek ove godine u ruke uzela djela Ive Brešana koji slovi kao jedan od najvećih faca ex-Yu književne i dramaturške scene. No, bolje ikad nego nikad!
Šibenska stara jezgra odiše zanimljivom poviješću i legendama o Šibenčanima koji su disali u njenim kućama nekada davno, pa ne čudi da je šibenski kamen i ovog zanimljivog šibenskog starčića, bivšeg ravnatelja kazališta i bivšeg profesora šibenske gimnazije, nadahnuo da napiše knjigu o njemu, točnije, o šibenskoj golubici - katedrali.
Osim što je jedina crkva u svijetu koja je sagrađena bez vezivnog materijala, "na utor i pero", i što njezin vanjski volumen potpuno odgovara veličini njezine unutrašnjosti, i običnom laiku za arhitekturu bit će jasno kad stane pred nju - ovo zdanje građeno stotinu godina jest remek djelo, nešto što kod svakoga izaziva divljenje i znatiželju. Iako Brešan kaže da Šibenčani prolaze pokraj katedrale kao kraj poslovičnog turskog groblja, na svoje sam se oči i uši uvjerila - ponekad čak i starosjedioci zastanu, pogledaju je od temelja pa do kipa svetog Mihovila i izdahnu s ushitom, baš kao da su je tek prvi put ugledali. Ne znam koji dio katedrale bih posebno izdvojila, od lavljih vrata, Adama i Eve do glavnog oltara, svaki dio trag je nekog od učenika majstora Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca, dok je krstionicu Dalmatinac isklesao svojim rukama.
Mnogi turisti upravo glave na katedrali smatraju najposebnijim detaljem. Svi se oni pitaju jesu li one portreti ondašnjih ljudi ili su apstraktno, nasumično izrađene, no, istinu nikada nećemo znati. Među 72 glave, namrgođene, ljutite, bijesne, melankolične, stoji samo jedna ženska - pokrivene glave i žalosnog pogleda. Kad sam se tek doselila u Šibenik, često sam je odlazila gledati, kao da je jedina razumjela moju usamljenost.
Pogled koji govori više od Mona Lisinog očito je zaintrigirao i Brešana koji je na temelju njega napisao Katedralu, dotakao se u njoj pučana i plemića koji su živjeli u doba gradnje katedrale, politike i ratova s Mlečanima i nesretne ljubavi Klotilde iz palače Loredan i dubrovačkog umjetnika Oracija. Svakome će biti užitak čitati o zbivanjima u Krešimirovom gradu u vrijeme gradnje velebne katedrale, ali čitati Katedralu na stubama uz crkvu Svih svetih, s pogledom na onu koja je inspiracija mnogima već pet stotina godina, uistinu je poseban doživljaj.
Osim što je jedina crkva u svijetu koja je sagrađena bez vezivnog materijala, "na utor i pero", i što njezin vanjski volumen potpuno odgovara veličini njezine unutrašnjosti, i običnom laiku za arhitekturu bit će jasno kad stane pred nju - ovo zdanje građeno stotinu godina jest remek djelo, nešto što kod svakoga izaziva divljenje i znatiželju. Iako Brešan kaže da Šibenčani prolaze pokraj katedrale kao kraj poslovičnog turskog groblja, na svoje sam se oči i uši uvjerila - ponekad čak i starosjedioci zastanu, pogledaju je od temelja pa do kipa svetog Mihovila i izdahnu s ushitom, baš kao da su je tek prvi put ugledali. Ne znam koji dio katedrale bih posebno izdvojila, od lavljih vrata, Adama i Eve do glavnog oltara, svaki dio trag je nekog od učenika majstora Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca, dok je krstionicu Dalmatinac isklesao svojim rukama.
Pogled koji govori više od Mona Lisinog očito je zaintrigirao i Brešana koji je na temelju njega napisao Katedralu, dotakao se u njoj pučana i plemića koji su živjeli u doba gradnje katedrale, politike i ratova s Mlečanima i nesretne ljubavi Klotilde iz palače Loredan i dubrovačkog umjetnika Oracija. Svakome će biti užitak čitati o zbivanjima u Krešimirovom gradu u vrijeme gradnje velebne katedrale, ali čitati Katedralu na stubama uz crkvu Svih svetih, s pogledom na onu koja je inspiracija mnogima već pet stotina godina, uistinu je poseban doživljaj.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)