Preskoči na glavni sadržaj

Home Sweet Home

Kad te uhvati nostalgija, onda radiš čudne stvari, slušaš Backstreet Boyse na YouTubeu, i guglaš popis pjesama koje se zovu - Home. Nije neobično, takvih je jaaaaaaaako puno, što će reći da svi, gdje god bili, koliko god vidjeli svijeta, zaradili novaca, kakve god pustolovine doživjeli - uvijek cminzdre za mamicom, njenom domaćom kuhinjom i svojom djevojačkom/dječačkoj sobicom. Ako ništa drugo, ta čežnja za toplim domom valjda je urođena svim ljudskim bićima, bez obzira na geografske širine i duljine.


Mlađahni Philip Philips (okrutnih li roditelja!) pobjednik je prošlogodišnje sezone Američkog idola, a njegova Home postala je naprodavanija pjesma coronation pjesma u povijesti tog vrlo gledanog serijala. Poznat je po svojim bubrežnim kamencima i dječačkom osmijehu koji ćete susresti, kako na njegovom debitantskom albumu The World from the Side of the Moon, tako i u slatkoj Home.


Ne, frontmen ovog desetoročlanog nije benda Eward Sharpe, nego čupavi Alex Ebert, koji je u Sharpeu, nekoj vrsti mesije, pronašao snagu za preboljeti gadan prekid s djevojkom i svoje glazbeno nadahnuće, zahvaljujući kojemu mi danas uživamo u modernoj psihodeliji Edwarda Sharpea and the Magnetic Zerosa.


Edward Sharpe and the Magnetic Zeros išli su na Railroad Revival turneju s Mumford & Sons, bluegrass sastavu o kojem ću sigurno pisati još u mnogo navrata. Njihova poezija u kombinaciji s bendžom i mandolinom jamče - jednog dana ovi momci će biti biti legen....wait for it....dary!


Znate da volim Kanadu, a osim spomenutih Starsa, veliki sam obožavatelj i Michaela Bublea. Znate kad kažu da netko ima tako lijep glas da bi zvučao fantastično čak i da čita telefonski imenik? Buble bi zvučao predivno da ga čita prehlađen, pun šmrklji, s upalom sinusa, pod temperaturom od najmanje 40 stupnjeva! Čarobnim glasom opjevao je i svoj glamurozni život i svoj kanadski Home, kojeg su obradili i Westlife i Blake Shelton. Eh?


Gabrielle Aplin jedna je fina i uporna mlada damica iz Engleske koja si je osigurala prvi album, koji izlazi u sljedeći mjesec (jeeeeej), tako što je svoje covere Paramorea, Katy Perry i dr. uploadala na YouTube. Svoju glazbu opisuje kao vrlo osobnu i obiteljski orijentiranu, pa vi vidite!


Za mene ništa nema onaj prizvuk doma kao što ga ima country glazba, kao što ga ima i ova pjesma  Dierksa Bentleya s njegovom posljednjeg albuma, naziva Home.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta