Preskoči na glavni sadržaj

Airplanes & Ice Cream

Neki pišu nekrologe, i u redu je odati počast nekome kada ga više nema, ali zašto to ne bismo učinili dok su još među nama – zašto im ne bismo rekli koliko nam znače, još danas? Mogli ste primijetiti da, kako moje prijateljice zalaze u određene godine života, tako ja objavim post na blogu u njihovu čast, iz jednostavnog razloga – volim rođendane i volim svoje prijateljice!


Sa svakom od njih imam neki poseban odnos, jer život treba biti pun različitosti, šaren, a svaka od njih boji moj život drugo bojom i sretna sam što su baš one dio mog života – baš kao da su mi sestre koje sam sama odabrala.


One su svaka svijet za sebe i ponekad su naša razmišljanja poput udaljenih galaksija, ali jedna od njih, i to ona koja danas postaje moja vršnjakinja, poprilično mi je slična. Iako su naše sličnosti i razlike znale biti povod za neprekidne rasprave, zamjeranja i analiziranja, i iako ona to nikada ne bih priznala – od svih mojih prijateljica, ona mi je najsličnija. Kažu da čovjek svoje mane najbolje prepoznaje u drugima, i mislim da jedna drugoj zrcalimo te mane na način kako samo najbolje prijateljice to mogu. Ona toga možda i nije svjesna, ali mi se brinemo oko istih stvari, patimo zbog sitnica i nitko ne razumije to naše cjepidlačenje. Često ne možemo shvatiti kako neki ljudi žive tako bezbrižno, ne mareći za ljude oko sebe, ne shvaćajući da  je u životu bitno poklanjati pažnju i vrijeme onima koje voliš. Nijedna tema nije nam tabu, i volimo sve analizirati, pojadati se, istresti dušu - ranjenu, golu ili onakvu kakva već uistinu jest, jer tek sad, kad smo starije, prihvaćamo jedna drugu kakva jest. Obje smo panični, ali odgovorni štreberi i često smo jedna drugoj potpora kad su teški ispiti u pitanju. Ta izabrale smo i istu profesiju! Volimo sličnu glazbu, sviđaju nam se isti filmovi i serije. Obje smo veliki gurmani, i za sladoled smo uvijek spremne, a onda se poslije žalimo jedna drugoj kako smo debele i kako ne možemo naći odjeću koja bi nam savršeno pristajala. Nismo djevojke za jednu noć, nego djevojke koje traže nekoga tko će ih voljeti, koga će one voljeti. Spremne smo priznati svoje greške, za one koji su toga vrijedni pogazit ćemo ponos i reći iskreno kako stvari stoje. Obje smo našle momke koji vole svoj status vječnog studenta i obje nas to ponekad izluđuje, ali stat ćemo uz svoje muškarce, i nećemo dopustiti drugima da ih zbog toga kude. Sposobnost da održimo vezu na daljinu, s odabranikom svog srca, jedna s drugom, govori da smo zbog ljudi koje volimo spremne ići tu extra mile. Odanost je nešto što dijelimo – u obitelji, u prijateljstvu, u ljubavi - nešto što će nas uvijek spojiti, bez obzira gdje nas život odvede.


Engleska riječ za srodnu dušu je soul mate, što bi u doslovnom prijevodu značilo - prijatelj duše. Savršeno je jasno da srodna duša jednoj ženi ne može biti muškarac, nego da to može biti samo prijateljica – onakva kakva ona meni jest.

Primjedbe

  1. Suze od sreće na oko naviru... :) HVALA TI, prijateljice moja! Jako si to lijepo napisala. ;) <3 šaljem zagrljaj do Šibenika! Love u! :*

    OdgovoriIzbriši
  2. Znam da imamo iste asocijacije na nju ;) SRETAN ROĐEEEEEENDAAAAN :* :*

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...