Preskoči na glavni sadržaj

Starkovi protiv Lannistera

Od prošlog tjedna svaki ponedjeljak radosno ću iščekivati - zbog nove sezone Game of Thronesa! Za Game of Thrones djevce, serija je to o sedam klanova koji se u svijetu koji nikada nije postojao, a podsjeća na europski srednji vijek, bore za prijestolje. Ova fantasy televizijska serija proizvod je mašte Georgea R. R. Martina, jednog od najpoznatijih književnika fantasyja današnjice, pa slobodno pročitajte i knjige. Ako vam već intrige, zabranjene ljubavi, brutalne borbe, hrabrost i ratne strategije na malom ekranu nisu dovoljni, prelijepe lokacije, među kojima je i naš Dubrovnik, mogle bi vas učiniti ovisnima o ovom čarobnom svijetu.


Netko je obožavatelj Khalissi (OK, ona je Majka zmajeva, i to je neizmjerno kul), netko voli nezahvalne osvetnike pa navija za Theona Greyjoya, ali svima je jasno - glavna borba vodi se između dobra i zla, odnosno pokvarenih Lannistera i časnih Starkovih. Ovo su samo neki od razloga zašto biste Starkovima trebali dati priliku da vas inspiriraju.

1. Glava obitelji Stark, Eddard, svoje je izvanbračno dijete, Jona Snowa, prihvatio i odgojio kao jednoga od svojih sinova, dok bi se najstariji član Lannisterovog klana, Tywin Lannister, najradije odrekao Impa (jedinog Lannistera kojeg volim, go, Imp, go, Imp), iako je, nema sumnje, on njegovo zakonito dijete.



2. I majka Stark, Catelyn, bolja je u svojoj ulozi od mater familias Lannistera, Cersei, koja je odgojila svoje dijete da bude brutalna, iskrvarena, nepoštena, nemoralna kukavica. Starkovi su, s iznimkom Sanse (zaista, koji je njezin problem?), iznimno poštena i hrabra obitelj, pravedna do kraja, pa tako Robb Stark pritvara čak i svoju majku jer je oslobodila Jaime Lannistera, zakletog neprijatelja, iz zatočeništva. Jednakost svih pred zakonom, indeed.


3. Jaime Lannister i Cersei Lannister okrutni su brat i sestra koji žele zadržati Željezno prijestolje za sebe. No, osim što između njih postoji bratska ljubav, oni su pobornici incesta, a najveća zločestoća ovog svijeta, Joffrey Baratheon, plod je njihove izopačene ljubavne veze koja ne poznaje moral. Ne moram ni napomenuti, Starkovi imaju partnere koji nisu pripadnici njihovog rodoslovnog stabla.


4. Starkovi vladaju Sjevernim zemljama pošteno i časno. Ned Stark okrutan je bio samo u ime pravde, u koju je vjerovao i za koju je, boreći se, dao i život. Mladi Joffrey Baratheon, pak, iako je mnogo neiskusniji vladar, okrutan je na načine koje normalan um ne poznaje. Ma trnci me prođu čim on uđe u kadar.


5. Za razliku od Lanniesterovog podmlatka, Joffreya, koji drhće unutar zidina čim se neprijatelj pojavi na vratima, kći Neda Starka, Arya, hrabra je vučica koja ne dopušta strahu da je paralizira. Ona se uvlači u neprijateljsku jazbinu, ne samo kako bi preživjela, nego kako bi vratila prijestolje u ruke svoje obitelji. I njen polubrat, Jon Snow, iako djeluje stidljivo, pravi je biser obitelji Stark koji, kao vrsni ratnik, pronalazi način da se na ispravan način bori za ono u što vjeruje.


Radujte se, winter is coming :)

Primjedbe

  1. Tyrion mi je najdraži :D

    Nisam još pogledala nove epizode.. kasnim i s prošlom sezonom jer sam htjela prvo sve knjige pročitati. Brzo ću nadoknaditi :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja pa neću knjige da čitam dok se ne završi serija. :)
      Zato što sam prvo počela sa serijom, i sad mi ne ide da čitam knjige, zbog spoilera.
      U svakom slučaju, planiram da kupim sve knjige, vredi imati ih u kućnoj biblioteci.

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...