Preskoči na glavni sadržaj

Starkovi protiv Lannistera

Od prošlog tjedna svaki ponedjeljak radosno ću iščekivati - zbog nove sezone Game of Thronesa! Za Game of Thrones djevce, serija je to o sedam klanova koji se u svijetu koji nikada nije postojao, a podsjeća na europski srednji vijek, bore za prijestolje. Ova fantasy televizijska serija proizvod je mašte Georgea R. R. Martina, jednog od najpoznatijih književnika fantasyja današnjice, pa slobodno pročitajte i knjige. Ako vam već intrige, zabranjene ljubavi, brutalne borbe, hrabrost i ratne strategije na malom ekranu nisu dovoljni, prelijepe lokacije, među kojima je i naš Dubrovnik, mogle bi vas učiniti ovisnima o ovom čarobnom svijetu.


Netko je obožavatelj Khalissi (OK, ona je Majka zmajeva, i to je neizmjerno kul), netko voli nezahvalne osvetnike pa navija za Theona Greyjoya, ali svima je jasno - glavna borba vodi se između dobra i zla, odnosno pokvarenih Lannistera i časnih Starkovih. Ovo su samo neki od razloga zašto biste Starkovima trebali dati priliku da vas inspiriraju.

1. Glava obitelji Stark, Eddard, svoje je izvanbračno dijete, Jona Snowa, prihvatio i odgojio kao jednoga od svojih sinova, dok bi se najstariji član Lannisterovog klana, Tywin Lannister, najradije odrekao Impa (jedinog Lannistera kojeg volim, go, Imp, go, Imp), iako je, nema sumnje, on njegovo zakonito dijete.



2. I majka Stark, Catelyn, bolja je u svojoj ulozi od mater familias Lannistera, Cersei, koja je odgojila svoje dijete da bude brutalna, iskrvarena, nepoštena, nemoralna kukavica. Starkovi su, s iznimkom Sanse (zaista, koji je njezin problem?), iznimno poštena i hrabra obitelj, pravedna do kraja, pa tako Robb Stark pritvara čak i svoju majku jer je oslobodila Jaime Lannistera, zakletog neprijatelja, iz zatočeništva. Jednakost svih pred zakonom, indeed.


3. Jaime Lannister i Cersei Lannister okrutni su brat i sestra koji žele zadržati Željezno prijestolje za sebe. No, osim što između njih postoji bratska ljubav, oni su pobornici incesta, a najveća zločestoća ovog svijeta, Joffrey Baratheon, plod je njihove izopačene ljubavne veze koja ne poznaje moral. Ne moram ni napomenuti, Starkovi imaju partnere koji nisu pripadnici njihovog rodoslovnog stabla.


4. Starkovi vladaju Sjevernim zemljama pošteno i časno. Ned Stark okrutan je bio samo u ime pravde, u koju je vjerovao i za koju je, boreći se, dao i život. Mladi Joffrey Baratheon, pak, iako je mnogo neiskusniji vladar, okrutan je na načine koje normalan um ne poznaje. Ma trnci me prođu čim on uđe u kadar.


5. Za razliku od Lanniesterovog podmlatka, Joffreya, koji drhće unutar zidina čim se neprijatelj pojavi na vratima, kći Neda Starka, Arya, hrabra je vučica koja ne dopušta strahu da je paralizira. Ona se uvlači u neprijateljsku jazbinu, ne samo kako bi preživjela, nego kako bi vratila prijestolje u ruke svoje obitelji. I njen polubrat, Jon Snow, iako djeluje stidljivo, pravi je biser obitelji Stark koji, kao vrsni ratnik, pronalazi način da se na ispravan način bori za ono u što vjeruje.


Radujte se, winter is coming :)

Primjedbe

  1. Tyrion mi je najdraži :D

    Nisam još pogledala nove epizode.. kasnim i s prošlom sezonom jer sam htjela prvo sve knjige pročitati. Brzo ću nadoknaditi :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja pa neću knjige da čitam dok se ne završi serija. :)
      Zato što sam prvo počela sa serijom, i sad mi ne ide da čitam knjige, zbog spoilera.
      U svakom slučaju, planiram da kupim sve knjige, vredi imati ih u kućnoj biblioteci.

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Ono kad ja sudim knjigu po koricama

Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno. "Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost." Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri L...

Moje omiljene božićne novele

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati "Božićnu pjesmu" Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče - najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce. 1. Božićna uspomena - Truman Capote Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove "Božićne uspomene", objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu . Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka "Božićne priče" ...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...