Preskoči na glavni sadržaj

Call me shallow

Danas Nick Hornby pali 56. svijećicu na svojoj rođendanskoj torti, i nisam mogla odoljeti a da mu ne odam počast. Iako sam ga zavoljela u srednjoj školi, još uvijek ga, ako me pitaju, navodim kao jednog od svojih omiljenih autora. Ovaj Britanac, koji kao književnik i scenarist svaki svoj lik, svaku svoju priču, nastoji protkati glazbom o kojoj je ovisan i nogometom čiji je veliki obožavatelj, razlog je zašto sam razumjela da oni koji su ne znaju što žele sa životom nisu uvijek izgubljeni, razlog zašto sam shvatila da se iza dečka koji bi život dao za svoj nogometni klub krije nešto puno više od onoga što je vidljivo na površini. Ako nista poznavalac Hornbyja, krenite redom:

SVE O JEDNOM DJEČAKU
U Hornbyjev jednostavan, a ipak tako rječit, stil pisanja zaljubila sam se čitajući priču o Willu i Marcusu, muškarcu u najboljim godinama, koji se, a da toga nije ni svjestan, sprijatelji s izgubljenim dječakom koji žudi za očinskom figurom u životu. Nijedan čovjek nije otok - ova knjiga najbolje će pokazati, a kroz temu samoće, prijateljstva i roditeljstva na kraju ćete najviše toga spoznati - o samome sebi. Za oni koji ne čitaju, must see je film About a boy s Hugh Grantom i Nicholas Houltom u glavnim ulogama.


HIGH FIDELITY
U nesretnog Roba Hirnby je usadio svu svoju ljubav prema glazbi i sve svoje ljubavne jade, stoga je ova knjiga savršena za sve koji se pokušavaju pronaći kroz glazbu, dok je istoimeni film s Johnom Cusackom u ulozi vlasnika prodavaonice gramafonskih ploča koji ne zna zadržati djevojku sada već antologijski - i jedan od izvora moje motivacije za ovakvim blogom :)


NOGOMETNA GROZNICA
Preporučujem svakom momku kojemu nije jasno zašto je njegova djevojka mrzi nogometni klub za koji on navija i svakoj djevojci koja ne razumije da se nogometni klub voli na način kako se djevojku nikada neće moći voljeti. Moj momak je još i pristojan u odnosu na Hornbyja koji je ured kupio na lokaciji s pogledom na Arsenalov stadion Highbury. Za filmaše, ova nagrađivana autobiografija adaptirana je u UK izdanju filma iz 1997. s Colinom Firthom u glavnoj ulozi i u američkoj verziji braće Farrelly s Jimmy Fallonom i Drew Barrymore u glavnim ulogama. Gledati s boyfriendom - pogledi će govoriti više od riječi.


KAKO BITI DOBAR
Za razliku od prethodnih romana, Kako biti dobar dolazi iz ugla glavne junakinje Katie koja zbog ustajalog bračnog života i sveopćeg nezadovoljstva nakon preljuba nogira svog dragog supruga - SMS-om. U knjizi o braku i ljubavi, Hornby će suptilno ukazati na pitanja koja se svima motaju po mislima, s nitko ih ne želi izgovoriti naglas, a nepredvidljivim obratom učinit će da zavolite i Katie koja svojim osobinama u potpunosti odskače od prosječnog Hornbyjevog lika.


DUŽI PUT DO DNA
Ovo mi je omiljeni Hornbyjev roman, savršeni poklon za svaku osobu, za svaku priliku. Preporučuje se čitati u depresiji jer su Hornbyjev jezik i mudrosti lijek za svako stanje - na zadnjoj stranici sve će vam postati kristalno jasno i osjećat ćete zahvalnost kakvu niste nikad u životu osjećali. Film prema ovom romanu moći ćemo pogledati krajem ove godine.


TRESAK
Predzadnji roman (posljednji u nizu - Julija, gola - nisam još pročitala!) govori o uvijek aktualnoj temi - tinejdžerskoj trudnoći nalik onoj u filmu Juno. Sraz zbunjenog skejtera Sama i nimfomanke Alicije rezultirat će djetetom, a što je dalje s njima bilo pročitajte u ovom duhovitom romanu kojeg je Hornby namijenio mlađoj publici (i svima koji se tako osjećaju).


Primjedbe

  1. Prva 2 filma sam pogledala i nisam znala da su ekranizirani zapravo. Odlični su. A nisam ga nikad čitala. Zato ja volim tvoj blog. Imaš kod mene Liebster nagradicu :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa baš čitam tvoj post i zbunjena sam totalno, ja sam toliko izvan svih događanja u blogosferi. Excuse me, ako sam razumjela, sad bih ja trebala nominirati 11 blogera i odgovoriti na 11 pitanja?? :D

      Izbriši
    2. I da, hvala ti (ti jedina radiš na mojoj promociji, skoro bih ti trebala dati plaću PR agentice:))!!

      Izbriši
  2. Vidim da ti je Girly već dala nagradicu.. a ništa, eto da znaš da si i od mene dobila istu :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...