Preskoči na glavni sadržaj

Call me shallow

Danas Nick Hornby pali 56. svijećicu na svojoj rođendanskoj torti, i nisam mogla odoljeti a da mu ne odam počast. Iako sam ga zavoljela u srednjoj školi, još uvijek ga, ako me pitaju, navodim kao jednog od svojih omiljenih autora. Ovaj Britanac, koji kao književnik i scenarist svaki svoj lik, svaku svoju priču, nastoji protkati glazbom o kojoj je ovisan i nogometom čiji je veliki obožavatelj, razlog je zašto sam razumjela da oni koji su ne znaju što žele sa životom nisu uvijek izgubljeni, razlog zašto sam shvatila da se iza dečka koji bi život dao za svoj nogometni klub krije nešto puno više od onoga što je vidljivo na površini. Ako nista poznavalac Hornbyja, krenite redom:

SVE O JEDNOM DJEČAKU
U Hornbyjev jednostavan, a ipak tako rječit, stil pisanja zaljubila sam se čitajući priču o Willu i Marcusu, muškarcu u najboljim godinama, koji se, a da toga nije ni svjestan, sprijatelji s izgubljenim dječakom koji žudi za očinskom figurom u životu. Nijedan čovjek nije otok - ova knjiga najbolje će pokazati, a kroz temu samoće, prijateljstva i roditeljstva na kraju ćete najviše toga spoznati - o samome sebi. Za oni koji ne čitaju, must see je film About a boy s Hugh Grantom i Nicholas Houltom u glavnim ulogama.


HIGH FIDELITY
U nesretnog Roba Hirnby je usadio svu svoju ljubav prema glazbi i sve svoje ljubavne jade, stoga je ova knjiga savršena za sve koji se pokušavaju pronaći kroz glazbu, dok je istoimeni film s Johnom Cusackom u ulozi vlasnika prodavaonice gramafonskih ploča koji ne zna zadržati djevojku sada već antologijski - i jedan od izvora moje motivacije za ovakvim blogom :)


NOGOMETNA GROZNICA
Preporučujem svakom momku kojemu nije jasno zašto je njegova djevojka mrzi nogometni klub za koji on navija i svakoj djevojci koja ne razumije da se nogometni klub voli na način kako se djevojku nikada neće moći voljeti. Moj momak je još i pristojan u odnosu na Hornbyja koji je ured kupio na lokaciji s pogledom na Arsenalov stadion Highbury. Za filmaše, ova nagrađivana autobiografija adaptirana je u UK izdanju filma iz 1997. s Colinom Firthom u glavnoj ulozi i u američkoj verziji braće Farrelly s Jimmy Fallonom i Drew Barrymore u glavnim ulogama. Gledati s boyfriendom - pogledi će govoriti više od riječi.


KAKO BITI DOBAR
Za razliku od prethodnih romana, Kako biti dobar dolazi iz ugla glavne junakinje Katie koja zbog ustajalog bračnog života i sveopćeg nezadovoljstva nakon preljuba nogira svog dragog supruga - SMS-om. U knjizi o braku i ljubavi, Hornby će suptilno ukazati na pitanja koja se svima motaju po mislima, s nitko ih ne želi izgovoriti naglas, a nepredvidljivim obratom učinit će da zavolite i Katie koja svojim osobinama u potpunosti odskače od prosječnog Hornbyjevog lika.


DUŽI PUT DO DNA
Ovo mi je omiljeni Hornbyjev roman, savršeni poklon za svaku osobu, za svaku priliku. Preporučuje se čitati u depresiji jer su Hornbyjev jezik i mudrosti lijek za svako stanje - na zadnjoj stranici sve će vam postati kristalno jasno i osjećat ćete zahvalnost kakvu niste nikad u životu osjećali. Film prema ovom romanu moći ćemo pogledati krajem ove godine.


TRESAK
Predzadnji roman (posljednji u nizu - Julija, gola - nisam još pročitala!) govori o uvijek aktualnoj temi - tinejdžerskoj trudnoći nalik onoj u filmu Juno. Sraz zbunjenog skejtera Sama i nimfomanke Alicije rezultirat će djetetom, a što je dalje s njima bilo pročitajte u ovom duhovitom romanu kojeg je Hornby namijenio mlađoj publici (i svima koji se tako osjećaju).


Primjedbe

  1. Prva 2 filma sam pogledala i nisam znala da su ekranizirani zapravo. Odlični su. A nisam ga nikad čitala. Zato ja volim tvoj blog. Imaš kod mene Liebster nagradicu :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa baš čitam tvoj post i zbunjena sam totalno, ja sam toliko izvan svih događanja u blogosferi. Excuse me, ako sam razumjela, sad bih ja trebala nominirati 11 blogera i odgovoriti na 11 pitanja?? :D

      Izbriši
    2. I da, hvala ti (ti jedina radiš na mojoj promociji, skoro bih ti trebala dati plaću PR agentice:))!!

      Izbriši
  2. Vidim da ti je Girly već dala nagradicu.. a ništa, eto da znaš da si i od mene dobila istu :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit