Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (II)

Jednom davno spomenula sam svoju ljubav prema Gilmoreicama (Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (I)) Njima dugujem mnogo, jer su me naučile o mnogočemu - o glazbi, o filmovima, o obitelji - i dale mi pouke za cijeli život.


11. Ne šalji muža na vazektomiju bez nadzora


Sookie je nakon dolaska male Marthe na svijet poslala four-in-four-Jacksona (planirao je četirir djeteta u četiri godine) na vazektomiju, ne misleći da se muškarcima ne može vjerovati kada je u pitanju simbol njihove muškosti, kojega će oni zaštiti pod svaku cijenu. Jedno je ne obaviti vazektomiju, ali sasvim je drugo o tome ne obavijestiti suprugu kojoj ni u peti nije da bi mogla opet biti dovedena u blaženo stanje.

12. Ne taji 

Pokazalo se u puno navrata kako je u životu najlakše biti iskren prema svima, čak i kad istina boli. Lorelai je od Emily i Richarda tajila ljubavnu vezu s Diggerom, Christopheru je tajila o osjećajima prema Lukeu, Luke je od Lorelai tajio April, Rory je od cijelog grada tajila da je ona razlog zašto se Deanov brak raspao... hm, da ne bi ispalo da su moje najdraže lažljivice, njihove tajne uvijek su opravdane time da će istina nekoga povrijediti ili izazvati neviđeni sukob u obitelji. Što god one mislile, učimo na njihovim greškama i imajmo na umu - istina, ipak, oslobađa!


13. S vremena na vrijeme jednostavno se moraš slomiti, i to je OK


Osposobljavanje Dragonflyja i polazak na fakultet donio je Lorelai i Rory financijske i psihičke probleme. Zbog odvojenosti, usamljenosti i nedostatka potpore uslijed poslovnih i školskih obveza, obje su se slomile i doživjele mali break down - Lorelai u parku uz Lukea, Rory uz Dragonfly i Deana. Jedna drugoj nisu govorile o tome, nastojeći poštedjeti jedna drugu dodatne brige. U teškim trenucima, isplakale bi se se i krenule jače u novi dan.

14. Window shopping je glupa ideja

Zbog spomenute stiske s financijama, Lorelai i Rory odlučile su otići u window shopping, nalik na Avu Gardner u starim filmovima. Ne moram ni reći, gledanje drugih kako kupuju bez mogućnosti nabavke novih krpica pokazalo se kao pravo mučenje, pogotovo kad su u shoppingu srele Emily.


15. Ako nisi za casual vezu, nikad nećeš ni biti

Roryina zatelebanost u Logana rezultirala je njenim pijančevanjem i zbunjenošću - "Zašto nije nazvao?" Iako joj je trebao odmor od ozbiljne veze i bila je uvjerena da će joj casual dating, čitaj: sponatani spolni odnosi, donijeti sreću, zbog njega se na kraju osjećala samo maleno, nebitno, poniženo. Možda je to za nekoga, ali ako za vas nije, nikada ni neće biti.


Primjedbe

  1. Priznaj da sam ja najbliže Lorelai što ćeš ikad prići u životu. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Premalo je radosti za životom i premalo kofeina u tebi da bi imalo bila nalik na Lorelai!

      Izbriši
    2. Lorelai zapravo uopće nije radosna (iako ja znam biti!), a ovisnost o kofeinu u mene je zammijenjena... nekom drugom, tako da, deal with it.

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta