Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)



Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, znam napamet, i iako jedino moje sestre razumiju o čemu pričam kad u društvu citiram neku gilmoreovsku poskočicu. One su dio mene, i toliko im dugujem, jer – one su me naučile svemu što znam.

  1. Budi prijateljica s mamom, život će ti biti ljepši
Znam da nitko vjeruje da odnos kakav je odnos Lorelai i Rory postoji u stvarnom životu, ali zašto je bi ta ideja bila tako nerealna? Sa svojom majkom oduvijek sam iskrena, sreća mi nije potpuna ako je ne podijelim s njom. U slučaju lošeg raspoloženja ili problema, mama mi je pomalo kao Emily - u nastojanju da mi pomogne, naši često telefonski razgovori najčešće počnu njenim pokušajem da mi svojom grlatošću izbije taj negativni stav iz glave, a završe neizdrživim naprezanjima mojih očnih živaca – od prekomjernog preokretanja očima. Da, moja majka nije moderna kao Lorelai (jer je ipak imala navršenu 21 godinu života kad joj je Bog podario dar u obliku mene), ima muža, ne razumije engleski jezik pa movie nights s njom, pogotovo u slučaju kad je nemoguće pronaći titlove za predmetni film, nisu ni slični onima u Gilmore rezidenciji. Ali, u onom bitnome, žena koja me rodila bolja je od Lorelai – u kuhanju.


  1. Ne pozajmljuj novac od roditelja, ili još bolje – ni od koga
Lorelai je odlučila – živjet će nezavisno i sama će uspjeti, a novac od svojih roditelja bit će prisiljena tražiti samo u bezizlaznim situacijama, kojih, nažalost, svi imamo mnogo u životu. Chilton, spašavanje kuće koju izgrizaju termiti, Yale - Lorelai je zaboravila na ponos i učinila sve za Rory, ipak, ne možemo reći da nije platila. Od Emilynih mind games i ucjena, zacijelo su joj prisjele sve te nule na tekućem računu.

  1. Nikad zbog dečka ne zanemaruj prijatelje
Najniže u tinejdžerskoj dobi možeš pasti kad zbog nove ljubavi zanemariš sve koji su do tog sudbonosnog trenutka bili uz tebe, što se dogodilo Rory kad je upoznala Deana, a što je rezultiralo Laneinim dramatiziranjem i neumjesnim diranjem kose dečku koji joj se sviđao, a koji s tom činjenicom nije bio upoznat. Ako voliš svoje prijatelje, jednostavno nemoj dopustiti da dolaze u takve situacije.

  1. Gledaj filmove uz junk food

U trenutku kad će mnogi reći da svi skupa previše gledamo TV, zaboravljamo na vrijeme kada je TV prijemnik bio najnoviji hit, kad su se obitelji, ma kad se cijeli komšiluk skupljao oko njega i s uzbuđenjem pratio program, tako stvarajući uspomene i povezujući ljude. Gilmoreice jesu čudo prirode, tj. scenarija, s obzirom na to kako izgledaju, a koliki im je kapacitet želuca, ali malo junk fooda nikoga nije ubilo (ili ipak jest?), a gledanje filmova s obitelji tako će ostati nezaboravno iskustvo, pogotovo kad mama, sva sretna i puna samopouzdanja zbog svog znanja stranih jezika, engleski „Whoopee!” prevede kao: “Jupi!”

  1. Ako o prosidbi moraš razmisliti, odgovor je zapravo „Ne“
U nekoliko navrata se pokazalo, ukoliko u trenutku kad te muškarac zaprosi istog trena ne zamisliš točan kroj vjenčanice koju ćeš obući na vašem vjenčanju, točan izgled dnevne i spavaće sobe vašeg zajedničkog stana, te crte lica vašeg super-genijalnog-najljepšeg djeteta – zapravo se ne želiš udati za tog čovjeka, pa mu ne troši vrijeme, nek pronađe neku koja će prepoznati njegov potencijal.

  1. Tata i djed nikad neće voljeti niti jednog tvog odabranika, i točka
Nešto je trulo u zemlji očeva, pa time i djedova, jer i oni su nekome očevi, je li tako. Apsolutno neoboriva je presumpcija da na kugli zemljskoj ne postoji muško biće koje bi bilo dostojno postati partnerom te male slatke djevojčice, pa čak ni onda kad ona ima navršenih trideset godina. Osim što će to misliti, očevi će vam to u svakoj prilici i pokazati, a vi ćete umrijeti pokušavajući im dokazati da je taj muškarac iz pristojne obitelji, da je, osim što je vrlo naočit, i najpametniji čovjek na svijetu, koji, uz sve to, i ljubi tlo po kojem hodate. Poznat vam je termin circle of life? E, pa upravo to je imao na umu onaj tko ga je skovao.



  1. Ne odustaj od svojih snova, makar ti trebale godine da ih ostvariš 
Neovisno sastojali se tvoji snovi od pokretanja vlastitog posla (jer je najbolje biti sam svoj šef), postajanja najboljeg bubnjara u povijesti glazbe ili novinara koji svojim reportažama izvješćuje o svim tragedijama na ovom svijetu, ono što ti za njihovo ostvarenje treba jest vrijeme, strpljenje, upornost te sigurnost u ono što želiš. Da, trebat će ti i novac, ali dok ga ne pribavši, ne odustaj od ovog ostalog navedenog.

  1. Svaka cura mora imati barem jednog bad boya
Kako Lorelai kaže: „Rory's seventeen, it's about time about time for a Jess.“ Ne znam što je to u nama, ženama, ali to je živa istina, volimo one nedostižne i buntovne momke na koje su nas mame, zacijelo poučene vlastitim iskustvom, upozoravale. Pametan uči na tuđim greškama, žene, pak, na svojim.

 
  1. Ne spavaj s bivšim, pogotovo ako je zauzet
Kad smo već kod bad boya, dogodit će se u životu i ženi da postane bad (nije samo Rihanna good girl gone bad) pa će tako, sva usplahirena i zaljubljena, nerijetko poželjeti spavati s tuđim ženidbenim drugom, što naposljetku neće biti pozitivno i nadahnjujuće iskustvo - ni za koga umiješanog u tu priču. So, don't.

  1. Keep your friends close, your enemies closer
Paris Geller lik je koji me pripremio za cruel cold world. San Tzu, who? Paris je ta koja me naučila da u životu moraš biti strastven u svemu što radiš (po mom mišljenju, ona je zaslužila biti valedictorian jer požrtvovnija osoba ne postoji). Naučila me i tome da je bolje da kolege ne smatraš prijateljima jer oni u tebi vide samo konkurenciju, a ne priliku za vječnog prijatelja. Usporkos tome što je od drugih neshvaćeni lik, za mene je Paris pravo otkriće jer je u svemu što radi brutalno iskrena, a i svjesna da neprijatelje mora imati na oku, zlu ne trebalo. 

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...

Adventske riječi: svjetlo

Zamisli scenu, za stolom sjede: Don Juan Ziobro, Fanny Kapelmeister, Szymon Sama Dobrota, Kolumbo, Najtraženiji Terorist Svijeta, Kralj Šećera, Udarnik Socijalističkog Rada, samoubojice i naš pripovjedač. Mora da je riječ o jednom od krugova pakla, ili je mjesto radnje umobolnica (" Let iznad kukavičjeg gnijezd a" još mi je svjež u podsvijesti). Badnja je noć i žitelji ustanove misle o svojim prošlim životima, onima kojih su se odrekli u korist ovisnosti. Don Juan Ziobro svira božićnu pjesmu, a "opustošeni mozgovi" ju ne znaju pjevati. Priča Jerzyja Pilcha mi se učinila nedovršenom, i bila sam u pravu - u biografiji stoji da je "Don Juanova pastorala" samo komadić romana. Sljedeća u zbirci poljskih priča o Božiću priča je Olge Tokarczuk, poznate nobelovke. U priči " Profesor Andrews u Varšavi " gospođa me Olga prikovala za stolicu pričom o profesoru iz Londona koji se, ni kriv ni dužan, nađe u Poljskoj usred rata. Nitko ga ne razumije, uvjeren j...