Vikendom se uvijek pravim da sam mlada urbana žena koja ne treba nikoga da bi opstala u ovom svijetu. Ta uloga podrazumijeva popodnevnu kavu, peel off masku za lice, svijeću s miridom lavande, lakiranje noktiju i čitanje Cosma. Kad na kiosku kupujem vodu ili žvake, uvijek se sjetim Carrie Bradshaw kada je rekla da je, kad se tek doselila u New York, kupila Vogue umjesto hrane, da ju je on hranio više. Ima nešto u tome, i sramim se priznati, kolike god feministice mi bile, volimo čitati ženske časopise, gledati blistave krpice makar, ako ne u svom ormaru, onda na papiru, upijati mudrosti koje bi svaka Cosmo djevojka trebala znati. Istina, mediji su nam Cosmo predstavili kao neizostavni dio života svake moderne žene koja zna što želi, a mi smo na to nasjele. Slijedom svega navedenog, nekada se i ja počastim tim mjesečnikom koji mi predstavlja itekakav luksuz s obzirom na moju početničku plaću.
Ipak, ono što mi je omiljena stvar u Cosmu je kolumna Rujane Jeger, koja me svojim humorom i unique pogledom na svijet i zarazila na prvo čitanje, koja me uvijek razveseli svojim osvrtima na uobičajeni hrvatski život, koja i od gljivične infekcije napravi razlog za smijeh. Neki će reći da Rujana svojim kolumnama hoda po rubu, kako je i nazvala svoju novu knjigu - između svog feminističkog stava i onoga što zadovoljava medije za koje piše, a koji su mahom ženski časopisi. Ipak, mislim da ona predstavlja sve što žena mora biti - svjesna svojih slabosti i svoje snage, svojih grešaka i postignuća, svjesna svoje inteligencije, ali svoje ljepote, svojih prava, ali i svojih obveza, i zato ću i ja, sisters, uvijek zastupati žensko pravo na Cosmo!
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)