Preskoči na glavni sadržaj

Miss Jones

Pročitala sam nedavno da je Helen Fielding izjavila da je počela pisati treći nastavak Dnevnika Bridget Jones, jeeeeeeeeeej!

Sjećam se dana kad sam upoznala Bridget Jones kao da je bio jučer. Kopala sam po policama gradske knjižnice u vrijeme ljetnih praznika, kad knjižnica još nije bila opremljena suvremenom opremom kao danas – klimom. Vlažnost u zraku požurivala me u pronalasku ljetne literature, no, nije me spriječila da pročitam prvu stranicu romana, kao što uvijek činim pri izboru knjiga za čitanje. Pri prvoj rečenici nasmijao mi se brk - u toj smotanoj Britanki koja previše pije i puši te muku muči s kilogramima prepoznala sam nadu za sve izgubljene sanjare, kakav sam i sama bila. Progutala sam je u jednom dahu, prepričavale ulomke mami i prijateljicama, sanjala o svom Mr. Darcyju. 


Danas su djeci dostupne neke drugačije knjige i stvarno je žalosno što živimo u vremenu kad su knjige pune eksplicitnih scena seksa, kao što su Gola istina i Pedeset nijasni sive, najprodavanije i najčitanije. Bridget je neshvaćena danas više nego davne 1996. g. kad je izdan prvi nastavak romana o njenim pustolovinama. Zaboravlja se da u Bridgetino doba nije bilo knjiga takve vrste, Helen Fielding pokrenula je trend nakon kojeg su nastale heroine našeg vremena poput Carrie Bradshaw i nakon kojeg su djevojčice svijeta počele pisati dnevnike, kako sam započela i ja u doba kad je moj osnovnoškolski život bio tako dosadan da sam katkad znala i izmišljati zanimljive dogodovštine, samo da bi mi kasnije bilo podnošljivo pročitati zapis. U dane kad nisam imala mašte za to, jednostavno bih taj jedan pogled dečka koji mi se sviđao razvukla na pet stranica, pomno analizirajući svaki njegov treptaj. Danas čitam već po stoti put izmjenjeni rukopis i smijem se sama sebi.


Godinama kasnije, nakon svih samotnih večeri uz „All by myself“ i svih pojedenih čokoladnih karamela, sazrijela je Bridget, sazrijela sam i ja. Našla je Bridget svog Marca, našla sam i ja svog. I još uvijek, pred kraj godine u dnevnik bilježim svoje novogodišnje odluke, onako kako me naučila Bridget, moja stara prijateljica čija me jednostavnost i spontanost uvijek iznova oduševe.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta