Dragi mi zna reći da živim u
filmovima i serijama, da si moram utuviti u glavu da likovi iz njih ne postoje
u stvarnom životu, da se famozne prosidbe, nemogući kompromisi i nevjerojatna
iznenađenja ne događaju u stvarnom životu. Istina je, koliko god nam nametao
velika očekivanja, ipak određenu zahvalnost dugujemo Hollywoodu.
Ono što je danas najviše na cijeni je dečko vampir. Jer, tko ti drugi može obećati bezuvjetnu vječnu ljubav nego onaj tko je besmrtan i tko te voli toliko da ti ne želi taj život patnje pa će s tobom biti jedno vrijeme dok ti ne ostariš, a onda će svoju vječnu ljubav obećati nekoj drugoj tinejdžerici. No, kako to obično biva u filmovima, žene sve pokvare, pa na kraju ipak postanu vampirice, a jadni bljedunjavo svjetlucavi momci zaglave s njima u vječnosti. Upravo to je tajna Twilight fenomena i činjenice da su mršavim i tako loše našminkanim Edwardom zaluđene djevojčice, djevojke, žene, majke i bake – vampirska vječna ljubav je ono s čim se niti jedan živući muškarac ne može mjeriti. Sorry.
U trenutku kad Hugh Grant prvi put ugleda Juliju Roberts u Notting Hillu, u njegovim očima prepoznajete divljenje - ne, nije on nju gledao kako su je svi gledali, kao filmsku divu, nego kao ženu koja ima sve ono o čemu je sanjao cijelog svog života. I upravo u tom trenu, sve žene u kinu izdahnule su jedno dugačko Awwwwwwh i poželjele da nađu muškarca koji će ih gledati upravo tako, čak i ujutro kad se probude s podočnjacima i smradom u ustima, pritom ne podjećajući nimalo na Juliju Roberts.
Da, priznajem, i ja sam u svoj bucket list napisala da prije nego umrem, želim ljubav kao što je ona Noina i Alliena, srednjoškolsku ljubav zahvaljujući kojoj ću se osjećati kao da prije nisam živjela, koja će mi se urezati u srce tako da je nitko drugi neće moći zamjeniti, ljubav kroz koju ćemo zajedno odrasti, biti sve prvo jedno drugome, ljubav koja će nas oboje hraniti cijeli život. A onda sam shvatila - upravo takvu ljubav i imam, ljubav tipa They didn't agree on much. In fact they rarely agreed on anything. They fought all the time and they challenged each other everyday. But in spite their differences, they had one important thing in common, they were crazy about each other. I znate što, nije to ljubav gdje si nikad nećemo morati reći 'sorry', štoviše, trebalo nam je dugo da si možemo to izgovoriti i iznimno cijenimo tu čarobnu riječ ako je izgovorena u pravom trenutku. I ne, možda nije zapisano u zvijezdama, ali mi ionako ne volimo pasivnost, sami smo stvorili svoju ljubavnu priču, koja nas spasi svaki put iznova kad smo jedno drugome rame za plakanje, bez velikih javnih izljeva nježnosti. Jedno drugo ne prihvaćamo bezuvjetno, nego usprkos svim manama. I da, stvarni život je bolji od filmova, jer je – stvaran - i zato ti, Hollywoode, hvala na toj spoznaji!
Ono što muškarcima nije jasno je
činjenica zbog koje su hollywoodski filmovi tako važni ženama, zašto romantične
komedije zarađuju tolike pare čak i kad nemaju nikaku umjetničku vrijednost.
Naime, svaka žena ima svoju fantaziju, i cijeloga života je spremna čekati (ili
do tad uporno živjeti u stilu to find Mr. Right, you have to kiss a few toad)
muškarca koji će joj tu fantaziju ostvariti. Ili ponuditi nešto još bolje od
nje. Ono što moj Dragi ne shvaća je da i on ispunjava određenu maštariju koju
je davnih dana smislila jedna djevojčica dok je gledala filmove Julije Roberts.
Prvo o čemu žene sanjaju je
Spasioc. On će ženi pružiti ruku i spasiti je od ruba, doslovno kao u Titanicu
ili simolično kao u Zgodnoj ženi. Ukoliko ponudi svoju mušku ruku, ženi neće
biti ni bitno što će se dalje dogoditi, hoće li on obećati taj dugo sanjani
život u predgrađu ili će već sutradan otići s drugom. Trenutak u kojem on
prepoznaje tugu u njenim očima je jedino što je bitno i što ženu paralizira.
Motiv koji se najčešće ponavlja
je muškarac koji je spreman odreći se života, kraljevstva, bogatstva, slave,
časti, svoje obitelji, svega što je u životu imao prije nego je ona u njega
ušla, baš kao Ryan O'Neil u Ljubavnoj priči. Osim toga, taj muškarac voljet će
je i nakon njene smrti, ili će, još bolje, i on umrijeti odmah za njom jer će
mu misao na život bez nje biti nepodnošljiva, baš kao Romeo. Ukoliko, pak, on
umre prvi, progonit će je do kraja njenog života (jer je voli, a ne jer mu je
problem njen novi dečko), baš kao Patrick Swayze u Duhu. Ili će postati
nepodnošljivi gad jer je izgubio smisao života, kao Heatcliff u Orkanskim
visovima.
Ono što je danas najviše na cijeni je dečko vampir. Jer, tko ti drugi može obećati bezuvjetnu vječnu ljubav nego onaj tko je besmrtan i tko te voli toliko da ti ne želi taj život patnje pa će s tobom biti jedno vrijeme dok ti ne ostariš, a onda će svoju vječnu ljubav obećati nekoj drugoj tinejdžerici. No, kako to obično biva u filmovima, žene sve pokvare, pa na kraju ipak postanu vampirice, a jadni bljedunjavo svjetlucavi momci zaglave s njima u vječnosti. Upravo to je tajna Twilight fenomena i činjenice da su mršavim i tako loše našminkanim Edwardom zaluđene djevojčice, djevojke, žene, majke i bake – vampirska vječna ljubav je ono s čim se niti jedan živući muškarac ne može mjeriti. Sorry.
Jeste gledali film Serendipity?
John Cusack upoznaje zagonetnu Saru u krivo vrijeme, no, godinama misli na nju,
uvjeren da će im se putevi opet sresti jer je tako zapisano u zvijezdama. Žene
su nesigurne u vezama, uvijek moraju znati kuda ona vodi, a postoji li
sigurniji znak da je to gospodin Pravi nego znak s neba?
Velike geste. To je ono što
muškarci u filmovima rade, pjevaju, plešu, putuju morima i kontinetima, šalju
na posao ogromne bukete cvijeća, unajmljuju zrakoplove, pišu po nebu, pripremaju
večere uz svijeće – i pogodite šta, to im uvijek upali! Upravo to je nešto što
bi muškarci najlakše mogli naučiti iz filmova, u trenutku kad zaribaju ili žele
da njihova odabranica bude predmet zavisti među svojim prijateljicama – samo izvedite
dirty dancing ili bez imalo sluha zapjevajte po mogućnosti pjesmu koju ste sami
samo za nju napisali – i svi grijesi bit će zaboravljeni, a na svako pitanje
odgovor će biti 'da'.
U trenutku kad Hugh Grant prvi put ugleda Juliju Roberts u Notting Hillu, u njegovim očima prepoznajete divljenje - ne, nije on nju gledao kako su je svi gledali, kao filmsku divu, nego kao ženu koja ima sve ono o čemu je sanjao cijelog svog života. I upravo u tom trenu, sve žene u kinu izdahnule su jedno dugačko Awwwwwwh i poželjele da nađu muškarca koji će ih gledati upravo tako, čak i ujutro kad se probude s podočnjacima i smradom u ustima, pritom ne podjećajući nimalo na Juliju Roberts.
Debela Bridget Jones, alkoholičarka Meg Ryan i još mnoge druge nesavršene junakinje našle su svog savršenog
muškarca koji ih je poznavao bolje nego su one poznavale same sebe, koji ih je
volio baš onakve kakve jesu bez imalo želje da ih promjeni. Svaka žena
opsjednuta porocima, manama, celulitom i kilama sanja o svom Mr. Darcyju, ili
barem nečemu približno njemu, pogotovo zato jer muškarac koji neće htjeti promjeniti
ženu, baš kao ni žena koja neće htjeti promjeniti muškarca – ne postoji.
Da, priznajem, i ja sam u svoj bucket list napisala da prije nego umrem, želim ljubav kao što je ona Noina i Alliena, srednjoškolsku ljubav zahvaljujući kojoj ću se osjećati kao da prije nisam živjela, koja će mi se urezati u srce tako da je nitko drugi neće moći zamjeniti, ljubav kroz koju ćemo zajedno odrasti, biti sve prvo jedno drugome, ljubav koja će nas oboje hraniti cijeli život. A onda sam shvatila - upravo takvu ljubav i imam, ljubav tipa They didn't agree on much. In fact they rarely agreed on anything. They fought all the time and they challenged each other everyday. But in spite their differences, they had one important thing in common, they were crazy about each other. I znate što, nije to ljubav gdje si nikad nećemo morati reći 'sorry', štoviše, trebalo nam je dugo da si možemo to izgovoriti i iznimno cijenimo tu čarobnu riječ ako je izgovorena u pravom trenutku. I ne, možda nije zapisano u zvijezdama, ali mi ionako ne volimo pasivnost, sami smo stvorili svoju ljubavnu priču, koja nas spasi svaki put iznova kad smo jedno drugome rame za plakanje, bez velikih javnih izljeva nježnosti. Jedno drugo ne prihvaćamo bezuvjetno, nego usprkos svim manama. I da, stvarni život je bolji od filmova, jer je – stvaran - i zato ti, Hollywoode, hvala na toj spoznaji!
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)